Vezanosti za religiozne sustave vjerovanja imaju razorne efekte, posebice kada vam stanje svijesti definirano kao „zlo“ govori da je vaš sustav, put ili religija bolja od drugih i da vas to čini posebnima u Božjim očima.

Svi trenutni ratovi koji se vode na planetu Zemlji uključuju ideju da neprijatelj nije dovoljno vrijedan, ili je „manji od nas“ u očima Boga. Iz više perspektive, to je besmisleno, ali iz nižih dimenzija to je tragično jer ono ovjekovječuje vjerovanje u odvojenost i korijen je cjelokupne patnje i pada.

Nigdje u povijesti religija to nije tako očito kao u kršćanskim Križarskim ratovima i Inkviziciji. Svako fundamentalno vjerovanje ima svoje posljedice i mi ne umanjujemo negativni utjecaj radikalnog Islama. Međutimi, držimo se Kršćanstva zbog utjecaja koji je Crkva imala na mnoge mistike i mistična učenja koja su proizašla iz Isusovih učenja.

Ovi mistici su u potpunosti bili posvećeni življenju tih principa koje je Isus podučavao tijekom svog kratkog boravka na Zemlji. Zajedno sa tim pravim praktičarima došli su mistični redovi i učenja poput Katara i drugih samostanskih redova.

Gotovo svaki klijent s kojim je ovaj autor radio u svojim osobnim konzultacijama ima neko sjećanje proganjanja zbog svojih vjerovanja u prošlosti. Jednom kada duša počne izlaziti iz ograničavajućih sustava vjerovanja određene kulture u kojoj je on ili ona živjela, postojeća paradigma se počinje buniti.

Drugim riječima, prosvjetljena duša je smatrana prijetnjom sigurnom i stabilnom načinu života većine, iako je očito da taj način života nije kvalitetan. Takav je slučaj sa ranim Kršćanstvom.

Večina crkvenih praktičara u tim danima su bili sveti, pobožni ljudi koji su osjećali da moraju voditi život siromaštva, celibata i stroge odanosti svojoj verziji kršćanskih principa. Ova viktorijanska perspektiva je počela jako davno i nastavlja se do današnjeg vremena.

Ironično, u Bibliji postoje konstantni nagovješaji Isusove radosti, njegovog slavljeničkog stava, pijenja vina, usrećivanja drugih, druženja sa prostitutkama (ne iskorištavajući njihove usluge) itd. Otkuda je ta uzvišenost i to odricanje poteklo? Zasigurno nije poteklo od Isusovih učenja.

Ako verujete u Bibliju tada zasigurno razumijete značenje izjava kao što je „Voli svoje neprijatelje“. Isus nije rekao da morate živjeti s njima; on je samo rekao da ih volite.

Očito je da se ovo učenje nije ukorijenilo u hijerahiji crkve, ne samo u ranijim vremenima. Vješanje ili paljenje ljudi koji ne vjeruju u isto što i vi ne zvuči kao nešto što bi Isus podučavao. Gledajući na druge koji ne vjeruju u strogi niz doktrina kao na „manje vrijedne,“ jest veoma iskrivljen pogled.

Očito, ego je učvrstio svoj utjecaj na duhovnost u ranoj crkvi, pretvorivši učenje o ljubavi u osuđivanje ispunjeno mržnjom.

Izvor: Sal Rachele, Prava povijest Zemlje