Kad prolazimo kroz bolna iskustva u našem životu, automatski pokušavamo ne osjećati bol. To činimo od djetinjstva.

Tjelesnu bol odvajajmo povlačeći svijest iz dijela tijela koji je u boli. Naše duševne i emocionalne patnje povlačimo u nesvjesno, stežući mišiće. Da bismo ih zadržali u nesvjesnom u životu stvaramo najrazličitije varke kojima od njih odvraćamo pozornost.

Možemo biti vrlo zaposlenima i postati radoholici. Ili krenuti suprotnim putem prema ljenčarenju. Mnogi od nas postaju ovisnicima o drogama, cigaretama, čokoladi ili alkoholu. Mnogi od nas postaju ovisnicima bivanja savršenima, najboljima ili najgorima. Projiciramo svoje probleme na nekog drugog i brinemo zbog njega umjesto da pokušamo riješiti vlastite probleme.

Da bismo izbjegli bol pogrešno usmjeravamo ili potiskujemo velike količine energije uključujući i ono što osjećamo u nekom trenutku i ono što jesmo u tom trenutku. Mislimo da to funkcionira.

Mislimo da možemo pobjeći osjećajima ili onome što jesmo, ali to ne ide. Cijena je visoka, no mi čak poričemo da cijena i postoji. A cijena je naš život.

Mislimo da je jedini način prekidanja sve te boli zaustavljanje energetskoga toka koji sadrži bol. Nažalost, energetski protok sadrži i sve ostalo. Bol je samo jedan njegov dio.

Kad zaustavimo negativno iskustvo boli, gnjeva, straha, zaustavljamo također pozitivno iskustvo, uključujući tjelesne, emocionalne i mentalne aspekte toga iskustva.

Mi čak i ne moramo biti svjesni toga procesa, jer od vremena kada dosegnemo razumsku dob, činimo to po navici. Ograđujemo naše rane. Ograđujući njih, ograđujemo i našu vezu sa svojim dubljim središtem ili srži.

Budući da stvaralački proces dolazi iz stvaralačke srži unutar nas, ogradili smo i svoj stvaralački proces. Mi smo doslovno zidom ogradili dublji dio nas samih od našega svjesnog poimanja i našega vanjskog života.

Zamrznuti psihički vremenski konglomerati

Potisnuta bol započinje veoma rano u našem djetinjstvu, često čak i prije rođenja, u maternici. Svaki put kad smo zaustavili protok energije zbog nekoga bolnoga događaja, zamrznuli smo taj događaj i u energiji i u vremenu.

To je ono što nazivamo blokadom u našem polju aure. Budući da se polje aure sastoji od energije-svijesti, blokada predstavlja zamrznutu energiju-svijest. Dio naše psihe povezan s tim događajem također se zamrzava u trenutku zaustavljanja boli. Ostaje zamrznutim sve dok ga ne otopimo. On ne sazrijeva poput nas.

Ako se događaj zbio kada samo imali godinu dana, taj dio naše psihe i dalje je star godinu dana. On će to i ostati, i ako se prizove, ponašat će se kao jednogodišnja osoba. Neće odrasti sve dok se ne iscijeli dovođenjem dovoljno energije u blokadu kako bi se istopila i započeo proces sazrijevanja.

Mi smo puni ovakvih vremenskih blokova energije-svijesti. Koliko dugo tokom dana odrasli čovjek djeluje iz svojeg odrasloga bića? Ne dugo. Mi neprestano djelujemo jedni na druge iz različitih zamrznutih psihičkih vremenskih blokova.

U nekim napetom međusobnom odnosu, svaka osoba može u jednoj minuti doživljavati stvarnost iz unutarnje odrasle osobe ili se može prebaciti u aspekt ranjenog djeteta određene starosti. To stalno prelaženje iz jednog aspekta unutarnje svijesti u drugi čini komunikaciju toliko teškom.

Iz neke duboke traume stvaramo predodžbeni zaključak koji se temelji na iskustvu. Kad se bilo koji sličan događaj ponovi u našem životu, naša će reakcija proizaći iz predodžbenog zaključka, a ne iz trenutačne situacije.

To će prouzročiti sve vrste pretjeranih emocionalnih reakcija koje ne odgovaraju toj situaciji. Naši predodžbeni zaključci određuju naše ponašanje koje zapravo teži ponovnom kreiranju trauma sličnih prvobitnoj.

Prepoznavanje naših predodžbi ključno je za transformacijske procese koji vode ka zdravlju i sreći. Puni smo takvih predodžbi oko kojih se nakupljaju zamrznutu psihički vremenski konglomerati.

Tijekom iscjeljivanja oslobađa se jedan mali zamrznutu psihički vremenski blok. Povećana količina energije oslobođene u polju aure tada automatski počinje oslobađati drugi, mali segment vremenskoga konglomerata, jer su oni ustvari energija.

Kad se dijelovi ljudske psihe koji nisu sazreli s ostalom osobnosti oslobode, oni započinju ubrzani proces sazrijevanja. On može trajati od nekoliko minuta do dvije godine, ovisno koliko je zamrznuta energija-svijest bila duboka, jaka i koliki dio psihe je prožela.

Kada se te energije jednoliko integriraju u ljudsko energetsko polje i vrate u osobni stvaralački životni proces, događaju se pozitivne promjene u životu osobe koja se iscjeljuje…

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju