Bol proizlazi iz uvjerenja da je svatko od nas odvojen, odvojen od svakoga drugoga i odvojen od Boga. Mnogi od nas vjeruju da osobnost znači odvajanje. Rezultat jest naše odvajanje od svega, uključujući naše vlastite obitelji, prijatelje, skupine, narode i planet Zemlju.

Vjerovanje u odvojenost doživljava se kao strah, a iz straha se rađaju druge negativne emocije. Kad jednom stvorimo te negativne emocije, odvajamo se i od njih. Proces odvajanja se nastavlja stvarajući još više boli i iluzija dok se krivulja negativne povratne sprege ne prekine ili ne preokrene radom na procesuiranju ličnosti. Ova knjiga govori o tome kako preokrenuti taj začarani krug stvarajući sve više i više zadovoljstva i jasnoće u našem životu.

Ključ je u ljubavi i povezanosti sa svime što postoji.

Ljubav je iskustvo povezanosti s Bogom i sa svim ostalim. Bog je svugdje, u svemu. Božanska iskra je jedinstveno osobna u svakome od nas. Ona je osobna Božja objava. Mi je doživljavamo kao naš unutarnji praizvor ili srž našega bića.

Što smo više povezani s Bogom izvan nas, to više stvaramo Božju osobnost u sebi. Kad smo povezani s univerzalnim Bogom i osobnim Bogom u sebi, potpuno smo sigurni i slobodni.

Stvaranje prikrivenoga ja kako bi se maskirala naša prvobitna bol

Nakon rođenja, još smo uvijek našom srži snažno povezani s velikom duhovnom mudrosti i snagom. Povezanost s našom srži daje osjećaj potpune sigurnosti i začudnosti. Procesom sazrijevanja ta veza polako blijedi.

Zamjenjuju je roditeljski glasovi koji nas nastoje zaštiti i učiniti sigurnima. Govore o ispravnom i pogrešnom, o dobru i zlu, govore kako donositi odluke, kako se ponašati u datoj situaciji. Dok povezanost sa srži blijedi, naša dječja psiha očajnički nastoji zamijeniti prvobitnu urođenu mudrost funkcionalnim egom.

Nažalost, prekrivanje, odnosno usvajanje roditeljskih glasova nikad ne može doista obaviti taj zadatak. Umjesto toga stvara se prikriveno ja. Prikriveno ja je naš prvi pokušaj stvaranja pravoga ja. Njime se pokušavamo izraziti na pozitivan način koji je prihvatljiv svijetu čijeg se odbacivanja bojimo. Svoje prikriveno ja predstavljamo svijetu u skladu s našim vjerovanjima za koja mislimo da će svijetu biti po volji, tako da nas može prihvatiti i da se možemo osjećati sigurnima. Prikriveno ja bori se za veze s drugima, jer je to „prava“ stvar. No, ono ne može postići dublju vezu, jer negira pravu prirodu ličnosti. Negira naš strah i naše negativne osjećaje.

Dajemo sve od sebe u stvaranju ove maske, no ona ne funkcionira. Maska nikad ne uspijeva stvoriti unutarnji osjećaj sigurnosti za koji se borimo. Ustvari, ona stvara unutarnji osjećaj prijevare, jer pokušavamo dokazati da smo dobri, a to stalno i nije baš tako.

Osjećamo se varalicama i još se više bojimo. Pa se onda još više trudimo. Dajemo najbolje što možemo ne bismo li dokazali da smo dobri. To stvara još više straha, osobito stoga što ne možemo cijelo vrijeme održavati sve više osjećaja prijevare, još straha, u rastućem krugu.

Namjera maske jest da nas zaštiti od izmišljenoga neprijateljskoga svijeta dokazivanjem da smo dobri. Namjera maske jest pretvaranje i poricanje. Ona poriče da je njezina svrha prikrivanje boli i bijesa jer poriče da bol i bijes postoje unutar ličnosti. Namjera maske jest da štiti naše ja, ne preuzimajući odgovornost za bilo koju negativnu akciju, misao ili čin.

Iz perspektive naše maske, bol i bijes postoje samo izvan ličnosti. Mi ne preuzimamo nikakvu odgovornost. Sve negativno što se događa mora biti pogreška nekoga drugoga. To znači da je netko drugi bijesan i osjeća bol. Jedini način održavanja te maske jest u stalnom nastojanju dokazivanja da smo mi oni dobri. Iznutra, opiremo se stalnom pritisku koji sebi stvaramo bivajući dobrima. Pokušavamo igrati po pravilima. Ukoliko to ne činimo pokušavamo dokazati da smo mi u pravu, a oni u krivu.

Opiremo se živjeti po nečijim tuđim pravilima. To je mnogo posla. Želimo naprosto raditi ono što nam se radi. Postajemo umorni, ljuti, nije nam ni do čega, žalimo se i optužujemo. Povrjeđujemo ljude. Energija koju u sebi zadržavamo maskiranjem okreće se, pritišće, izlazi i udara po drugima. Mi naravno i to poričemo, budući da je naša namjera održati sigurnost dokazujući da smo mi oni dobri.

Negdje u sebi uživamo u tom udaranju. Oslobađanje energije jest olakšanje premda nije čisto i izravno, iako se ne ponašamo odgovorno kada to činimo. Dio nas uživa u istresanju negativnosti na nekoga drugoga. To se naziva negativnim zadovoljstvom. Njegovo je porijeklo u nižem ja.

Negativno zadovoljstvo i niže ja

Sigurna sam da se možete sjetiti osjećaja zadovoljstva prigodom nekakvoga negativnoga čina koji ste izveli. Svako je pokretanje energije, negativno ili pozitivno, ugodno. Takva djela donose zadovoljstvo, jer predstavljaju oslobađanje energije koja je bila pohranjena u nutrini.

Ako osjetite bol kad se energija pokrene prvi put, uvijek će je slijediti zadovoljstvo, jer oslobađanjem boli također oslobađate stvaralačku snagu koju uvijek doživljavamo kao zadovoljstvo.

Negativno zadovoljstvo dolazi od našeg nižeg ja. To je onaj dio nas koji je zaboravio tko smo. To je dio naše psihe koji vjeruje u odvojeni, negativni svijet i ponaša se u skladu s tim. Niže ja ne poriče negativnost. Ono uživa u njoj. Nastoji doživljavati negativno zadovoljstvo. Budući da ne negira negativnost poput maske, iskrenije je od prikrivenoga ja. Niže ja istinskije je u smislu svoje negativne namjere. Nema namjeru bili uglađenim. Sebe stavlja u prvi plan i pritom se ne ustručava.

Ono kaže: „Brinem za sebe, a ne za tebe“. Zbog svog svijeta odvojenosti ne može voditi računa i o sebi i o drugome. Uživa u negativnom zadovoljstvu i želi ga što više. Ono zna za bol unutar ličnosti i nema je namjeru ni na koji način osjetiti. Njegova je namjera održavati odvojenost i učiniti sve što treba kako ne bi osjećala bol.

Više ja

Naravno, tijekom procesa sazrijevanja ne odvaja se čitava naša psiha od srži. Dio nas je čist i pun ljubavi bez ikakvoga napora. Izravno je povezan s Božanskom osobnosti unutar nas. ispunjen je mudrošću, ljubavlju i hrabrošću.

U vezi je s velikom stvaralačkom snagom. Olakšava sve dobro što smo ostvarili u našim životima. To je dio nas koji nije zaboravio tko smo.

Gdje god postoje mir, radost i ispunjenje u vašem životu, tu se vaše više ja očitovalo kroz stvaralački princip.

Nikada ne smatrajte negativne dijelove vašega života izrazom vašega pravoga ja. Negativni dijelovi vašega života izraz su onoga što vi niste. Oni su primjeri kako se blokira izražavanje vašega istinskoga ja.

Namjera višega ja jesu istina, zajedništvo, poštovanje, osobnost, čista samosvijest i sjedinjenje sa Stvoriteljem.

Važnost namjere

Glavnu razliku između višega ja, nižega ja i prikrivenoga ja nalazimo u osnovama namjere na kojoj se temelji svaki od njih te u kvaliteti energije prisutne u svakoj interakciji koja je rezultat te namjere.

Ono što toliko zbunjuje u mnogim međuljudskim odnosima jest da se oni razlikuju s obzirom na namjeru koja stoji iza njih. Riječi koje izgovaramo mogu doći iz bilo kojega mjesta namjere – višega ja, nižega ja ili prikrivenoga ja.

Riječi same po sebi mogu govoriti jednu stvar, ali značiti drugu. Više ja uistinu tako misli kada kaže: „Mi smo prijatelji“.

Prikriveno ja misli: „Mi smo prijatelji dokle god sam ja dobar, a ti nikada ne smiješ ugroziti iluziju da jesam dobar.“

Niže ja kaže: „Prijatelji smo samo do granice koju dopuštam. Nakon toga, pazi! Ne približavaj se previše, jer ću te iskoristiti da bih dobio što želim i da bih izbjegao bol. Ako se previše približiš meni ili mojoj boli, ili me pokušaš spriječiti da dobijem to što želim, riješit ću te se“.

U tom slučaju riješiti podrazumijeva sve čime se neka osoba može zaustaviti. To može značiti jednostavno ne razgovarati s njom ili pobijediti je u prepirci ili igri snage ili otići sve do tjelesnog obračuna….

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju