Ljubav, Povezivanje, Život

LJUBAV JE ODGOVOR NA SVE

Zatvorenih očiju dopustite da se vaš um očisti od svih misli. Usredotočite se na disanje. Povucite se u sebe, u vlastitu tišinu, spokojstvo i mir. Opustite se.

U mislima otiđite na svoje sigurno mjesto. Tu u ste zaštićeni od vanjskog svijeta. Opustite se i uživajte….

Okružite se bijelim, purpurnim i zlatnim svjetlom. Zatražite od Božice Majke da vam pošalje svoju Vojsku anđela, da vas štite i bdiju nad vama. Promatrajte kako iz njihovih krila isijava zlatno svjetlo dok svojim mačevima isjecaju mrak i neprijateljstvo. Osjetite da se na vas spušta mir i radost, od vrha glave do nožnih prstiju.

Zatražite od Boga Oca da pošalje svoju Vojsku ljepote, prodornu i statičnu. Oni stoje kao straža i ništa ne može probiti barijeru njihove ljubavi i zaštite.

Ostanite koliko god želite i uživajte u prisutnosti ovih prekrasnih anđela.

Kad osjetite da ste spremi, vratite se u vanjski svijet, ali ostanite povezani s anđelima tražeći njihovu pomoć i zaštitu u svakodnevnom životu.

Pročitam meditaciju naglas i zatvorim oči. Usmjerim pažnju na disanje, pratim zrak kako ulazi kroz nosnice u pluća i iz pluća izlazi kroz nos. Slušam zvuk koji nastaje prolaskom zraka. Udišem opuštanje, a izdišem sve napetosti, sve misli. Spuštam se na svoje sigurno mjesto. Dolazim na morsku obalu. Stojim ispod palme i promatram beskrajnu pučinu pred sobom.

Božica Majka sjedi na prijestolju od pjenastih oblaka. Odnekud iza prijestolja pojavljuju se anđeli. Spuštaju se niz stube načinjene oblaka i prilaze mi. Stoje u krugu oko mene i isijavaju mir, radost, razumijevanje i ljubav. U mislima čujem njihovu poruku: „Božica Majka te voli takvu kakva jesi. Jedinstvena si i u cijelom univerzumu nema nikog poput tebe.“ Ono bijelo svjetlo u prsima proširi se i počne pulsirati. To je ljubav, to ljubav pulsira u meni. Niz leđa mi prolaze trnci, ježim se od glave do stopala. U mislima ponavljam riječi koje su me se dojmile. Majka me voli. Jedinstvena sam… jedinstvena u cijelom univerzumu... Dišem ljubav i osjećam se prihvaćena i voljena.

Bijelo svijetlo pretvori se u balon i proširi izvan prsnog koša. Svakim izdisajem balon je sve veći, širi se u prostor. Kako se on širi, širim se i ja, postajem bezgranična, slobodna… samo me disanje povezuje s ovozemaljskim životom… odlutam nekamo u nesvjesno. Odvojim se od stvarnosti u kojoj prebiva moje tijelo… nestanem… ostaje samo disanje.

Počnem se vraćati iz ovog proširenog stanja. Lakoća se sabija i postaje sve teža. Osjetim tijelo, najprije prsni koš i srce, zatim težinu na ramenima, u rukama i nogama. Cijelo tijelo je ugodno teško i smireno. Udahnem, zategnem mišiće, malo zadržim dah i uz izdisaj se opustim. Ovo je bio čudesan doživljaj.

Zatvorim knjigu i opušteno se zagledam kroz prozor. Vidim male bijele oblake na plavom nebu. Zamišljam da su anđeli, da mi mašu i šalju poljupce ljubavi. Divno je znati da imam pomagače i nekoga tko me čuva….divno je znati da me Bog Otac i Majka vole. Da sam barem to prije znala. Puno toga bih učinila drukčije…