UNUTARNJA ŽENA
Ponekad se žene umore i postanu mrzovoljne dok čekaju da ih njihov drug shvati. Žene kažu: „Zašto ne shvaća što mislim, što želim?“ Žene se iscrpe postavljanjem tog pitanja. Pa ipak, postoji rješenje te dvojbe, rješenje koje je učinkovito i donosi rezultate.
Ako žena želi druga koji pravilno reagira, otkrit će mu tajnu ženske dvojnosti. Reći će mu za unutarnju ženu, onu koja, pridodana njoj, čini dvoje. To će učiniti tako što će ga naučiti da joj postavi dva naizgled jednostavna pitanja koja će je učiniti vidljivom, čujnom i poznatom.
Prvo pitanje glasi: „Što želiš?“ Gotovo svatko postavlja neku verziju tog pitanja, tek tako, prirodno.
No, postoji i važnije pitanje, a to je. „Za čime žudi tvoje dublje sebstvo?“
Ako previdimo ženinu dvojnu prirodu i prihvaćamo samo ono što vidimo, uvelike ćemo se iznenaditi, jer kad se divlja priroda žene uzdigne iz svojih dubina i počne nametati, često pokaže zanimanje, osjećaje i ideje koje su poprilično drugačije od onih prije izraženih.
Da bi isplele sigurnosnu mrežu oko odnosa, žena će ista ta pitanja postaviti svojem drugu.
Mi žene znamo kako istražiti mišljenje obiju strana svoje prirode i prirode drugih. Prema informacijama koje primimo s obje strane, vrlo jasno možemo odrediti što se najviše cijeni i kako reagirati u skladu s tim.
Kad se žena savjetuje s vlastitom dvojnom prirodom, ona je u procesu gledanja, pregledavanja, mjerenja materijala koji je s onu stranu svijesti, pa često zaprepašćuje po svojemu sadržaju i procesu, ali najčešće je i vrlo vrijedan.
Kako bi ljubio ženu, drug mora ljubiti i njezinu dvojnu prirodu. Ako žena prihvati druga koji ne može ili ne želi voljeti tu drugu stranu, ona će se zacijelo na neki način raspasti, pa će nepopravljena šepati uokolo.
Dakle, muškarci, baš kao i žene, moraju imenovati svoju dvojnu prirodu. Najvrjedniji, najvrjedniji roditelj, najvrjedniji prijatelj, najvrjedniji „divljak“ onaj je koji želi učiti.
Oni koje učenje ne oduševljava, oni koji se ne daju nutkati novim idejama ili doživljajima ne mogu se razviti dalje od miljokaza na kojem se sada nalaze. Ako postoji jedna sila koja hrani korijen boli, onda je to odbijanje daljnjeg učenja.
Znamo da je stvorenje koje traži Divlji muškarac njegova vlastita zemaljska žena. Bojali se mi ili ne, dopustiti da nas potakne divlja duša druge osobe, čin je najdublje ljubavi.
U svijetu u kojem se ljudi toliko boje „gubitka“ postoji znatno previše zaštitnih zidova koji nam priječe da se rastopimo u numinoznosti druge ljudske duše.
Pravi drug divljoj ženi onaj je koji posjeduje duševnu upornost i izdržljivost, onaj koji može odaslati svoju instinktivnu prirodu da viri pod šator ženskoga duševnoga života i shvati što tamo čuje i vidi. Dobar je par onaj muškarac koji se stalno vraća u pokušaju da razumije, onaj koji ne dopušta da mu nešto odvrati pozornost.
Dakle, divlji je zadatak muškarca pronaći njezina prava imena, pa ne zloupotrijebiti to znanje kako bi stekao moć nad njom, nego shvatiti i razumjeti numinoznu tvar od koje je sazdana, dopustiti da ga preplavi, zapanji, zaprepasti, čak prestraši. I ostati s njom. Pojati njezina imena nad njom. Od toga će joj se zaiskriti oči. Od toga će se njemu zaiskriti oči.
No, da se ne bismo prebrzo opustile, postoji još jedan aspekt imenovanja dvojnosti, mnogo strašniji, ali suštinski za sve ljubavnike. Dok se jedna strana ženske dvojne prirode može nazvati Život, sestra blizanka života sila je po imenu Smrt. Sila zvana Smrt jedan je od dvaju magnetskih odvojaka u divljini.
Ako naučimo imenovati dvojnost, na kraju ćemo nabasati točno na ćelavu lubanju smrtne prirode. Kažu da to samo junaci mogu izdržati.
Sigurno je da divlji muškarac to može izdržati. Nesumljivo je da divlja žena to može izdržati. Dapače, to ih posve preobrazi…
Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima