Suosjećanje nije osjećaj samilosti ili brižnosti i nije samo toplina koju u srcu osjetite prema nekoj osobi.

Ono proizlazi iz razumijevanja patnje i ovisi o razumijevanju prave prirode stvari ili bića. Patnja je stanje u kojem je organizam pomaknut iz svoje prirodne ravnoteže. Ona je alarmantni mehanizam, biološki signal koji upozorava organizam da trenutno stanje ne podržava njegove potrebe i ugrožava egzistenciju. Ponekad je neizbježna, ali  isto tako i potrebna kako bismo mogli učiniti korak prema naprijed.

U skladu s tim suosjećanje se definira  kao duboka svjesnost patnje druge osobe, bez potrebe da tu osobu patnje oslobodimo. To je osjećanje potpunog poštivanja vrijednosti patnje i neprosuđivanje onoga što se drugoj osobi događa.  Misao da nečija patnja može imati vrijednost nije normalno i uobičajeno razmišljanje u našem svijetu. Da bismo mogli tako gledati, trebamo se pomaknuti u stanje neprosuđivanja i nesažaljenja. Realna pozicija govori da je sve što nam se događa – za naše dobro, a po sebi nije ni dobro niti loše.Ako namjeravate zaustaviti bol i patnju onih koji pate, tada na to što se njma događa gledate kao žrtva. Odvajate sebe i druge od činjenice da ste sami odgovorni za ono što vam se događa. Na taj način govorite da ste bespomoćni kreirati drugačije iskustvo, da ste nesposobni nešto naučiti iz postojećeg te da ne možete dovesti u ravnotežu trenutno bolno iskustvo. Zapravo, djelujete s pozicije straha, a kada strah dotakne nečiju bol, ona postaje sažaljenje.                   

Kada vaša ljubav dotakne nečiju bol, ona postaje suosjećanje.Što je veće i jače vaše suosjećanje, to su veći i jači vaša neustrašivost i pouzdanje. Oni su vaše utočište i najveća zaštita.

Postoji suptilna razlika u kvaliteti osjećaja između suosjećanja i empatije. Za oboje  je  karakteristično  dijeljenje bolnih emocija s drugom osobom.Čovjek koji suosjeća posvetit će više pozornosti boli nego ostalim emocijama druge osobe, dok će empatičan čovjek posvetiti jednaku pozornost boli i popratnim emocijama. Suosjećanje se često poistovjećuje sa sažaljenjem. Ono znači da nekoga smatramo jadnim, doživljavamo ga igračkom sudbine, marionetom koja nema kontrole nad vlastitim životom i često uključuje superioran stav prema toj osobi. Suosjećati znači jednostavno razumjeti bol druge osobe, biti za nju tu s ljubavlju. Naučiti se suosjećanju znači spoznati da su sva bića ista i da na sličan način pate.

Sa suosjećanjem su povezane i kvalitete kao što su dijeljenje, spremnost na davanje udobnosti drugima, zanimanje za druge, pažnja i skrb.

Suosjećati s nekim ne mora nužno uključivati stav koji će osobi u nevolji odgovarati. Ponekad vam suosjećajna osoba može djelovati poprilično bezosjećajno i okrutno, a samo iz razloga što realno sagledava vaša situaciju.  Ako osoba  ne pokazuje takve odlike, radi se  o običnoj sentimentalnosti koja predstavlja hranu za ego  kroz pomaganje drugima u nevolji. Kad vas obuzmu emocije, nemate mogućnost jasne percepcije stvarnosti, što uzrokuje mnoge nesuglasice. Zato vam je potrebna suosjećajna osoba – zbog svoje realne i objektivne percepcije stvari.

Suosjećanje omogućava pojedincu da vidi jasno. To je svjesnost koja vodi do akcija kojima uklanjamo patnju.

Suosjećanje proizlazi iz neprosuđivanja akcija drugih ljudi. Jedino što trebamo činiti jest da smo svjesni tih akcija, toga koliko su bolne i u isto vrijeme razumjeti da imaju svoju vrijednost koja teži povesti osobu korak dalje. Svatko od nas sam sebi stvara svoje svjetlo i svoju tamu. Tama donosi bol, ali je ipak biramo jer iz teških iskustava možemo najviše naučiti.  Sve dobro što nam se događa nagrada je za sve što smo dosad naučili, bilo kroz iskušenja koja nam je život donio ili na bilo koji drugi način. Iz njih rijetko učimo, u njima najčešće samo uživamo.

Suosjećanje daje i podržava život, za razliku od patnje koja ga narušava i stvara priliku za promjenu. Kod suosjećajnih osoba, pažnja i ljubav prema drugima ima svoje korijene u pažnji i ljubavi prema sebi. Najbolje i istinski možete razumjeti druge tek kad istinski razumijete sami sebe.  Znate što je najbolje za druge, tek kad saznate što je najbolje za vas same. Kad stojite na usluzi sami sebi, možete se ponuditi na služenje drugima i svijetu.

Michael Brown, Proces prisutnosti