Kroz sedam načela spokojnog uma dr.Brende Shoshanna možemo naučiti nadjačati strah i istodobno osjećati iscjeljujuću prisutnost ljubavi. Kako vježbamo pobijediti strah, ujedno vježbamo živjeti ljubav.

1. NAČELO

Skupite hrabrost da budete ono što jeste

Većina se nas rađa ispunjena radošću, znatiželjom, unutarnjom snagom i željom da postanemo jedinstvena bića. Kao djeca imamo osjećaj o tome tko smo uistinu, što možemo dati drugima i što trebamo primiti. Kako rastemo i počinjemo se socijalizirati, temeljni osjećaj potpunog prihvaćanja sebe i svijeta često nestaje. Počinjemo odbacivati svoju pravu prirodu, stvaramo sliku o sebi kojom ćemo udovoljiti drugima kako bismo zaslužili ljubav i prihvaćanje.

Ta lažna osobnost, tj. ego, preuzima vlast i počinjemo živjeti u neprekidnom strahu kako će nas razotkriti da nismo onakvi kakvima se prikazujemo. Nosimo masku, prepuštamo se ulogama i igrama, riječi koje izgovaramo postaju isprazne i rutinske.

Odbacili smo sami sebe i živimo u strahu da će nas drugi odbaciti. Izloženi smo pritisku da moramo dobro izgledati, da ispunjavamo razne zahtjeve koji nam se nameću, a to nam može prouzročiti napadaje panike, pobune, ljutnju, bolest i druge oblike protesta.

Želimo li postići stanje bez straha, moramo početi živjeti svoju istinsku prirodu gdje život nije ničim propisan. Da bismo otkrili istinu o sebi, moramo prvo otkriti ono što je lažno u našem životu, što nas uznemiruje i što nam šteti. Moramo osvijestiti i procijeniti što smo sposobni činiti jer smo mnoge godine života potrošili kako bismo se prilagodili tuđim očekivanjima i zahtjevima, onome kako nas drugi vide ili onome što bismo trebali postati. Strah u nama govori nam da je opasno biti iskren i živjeti život vođen svojom istinskom prirodom.

Kada otkrijemo sve što nam nije prirodno, u čemu ne uživamo, što u nama izaziva sukob, teškoću i uznemirenost, što nas vuče prema dolje i što nas vrijeđa, i kada to polako odbacujemo, postižemo stanje bez straha, istinski živimo i tada naš život nije ničim propisan.

Da bismo to postigli moramo biti spremni reći „ne“, tj. ne moramo biti sve ono što drugi ljudi traže od nas da budemo. U toj izjavi krije se istina i prilika da se oslobodimo straha jer je on najčešće posljedica naše nespremnosti da kažemo „ne“.

Taj „ne“ je znak poštovanja prema sebi, znak priznanja da je posve u redu biti takav, da se ne moramo maskirati i odbaciti vlastitu istinu. Ne moramo biti sve ono što drugi ljudi traže od nas da budemo.

Mnogi ljudi na znaju što nisu i čemu trebaju reći „ne“, osjećaju krivnju ili stid kad odluče ne prihvatiti sve što im se nameće. Osjećaju da trebaju udovoljiti svim zahtjevima, a ako u tome ne uspijevaju misle da su nesposobni i da nešto nije u redu s njima. Takav stav stvara zbrku u glavi, gube dodir s vlastitom istinskom prirodom i nemaju hrabrosti biti ono što jesu.

Činjenica je da, ako ne možemo reći „ne“, to znači da ne možemo reći ni „da“.

U tom slučaju naše „da“ je automatsko i proizlazi iz osjećaja dužnosti, potrebe i želje za prihvaćanjem.

Kada živimo vođeni svojom istinskom prirodom  u stanju smo reći „da“ ili „ne“ na bezuvjetan način iz dubine srca,  tada se strah nema za što uhvatiti i obuzme nas mir koji u nama probudi osjećaj cjelovitosti.

Ono smo što jesmo i sami upravljamo svojim životom koji je dragocjen dar nama samima i svijetu. Nijedna osoba, misao i emocija ne mogu vladati nama. Imamo pravo odabrati smjer kojim želimo poći.