2. NAČELO

Pobijedite vezanost i grčevito držanje za nešto

Mnogi ne žele ništa mijenjati u svom životu i isprobati nešto novo jer se boje gubitka. Kad nešto mijenjamo, mi to ne gubimo, nego promjenom samo omogućavamo rast i novi život. Ono što nam stvarno pripada nikada ne možemo izgubiti i nitko nam ne može oduzeti, a ako nam ne pripada i ako grčevito to držimo i ne želimo pustiti, prije ili kasnije završiti će ondje gdje pripada.

Život ima svoje unutarnje zakone dolaska i odlaska, susreta i rastanka. Kad se jednom susretnemo ili podijelimo nešto jedni s drugima, duboko u nama veza i dalje postoji i ne možemo je izgubiti. Kako bismo stvarali manje negativnosti, moramo naučiti otpuštati stvari iz svog života i tada ćemo slobodno, bez krivnje koračati kroz život.

Prihvatimo sve ono što nam uđe u život, ali kad dođe trenutak rastanka, ne smijemo to zadržavati. Svemu što nam uđe u život, pa iako to i nismo planirali ili željeli, poželimo dobrodošlicu kad je već tu. Nemojmo se boriti protiv toga već mu zahvalimo.

Kad dođe trenutak rastanka, on je neizbježan i mora se dogoditi bez tuge, krivnje ili prijetnje. Zahvalimo na vremenu koje smo proveli zajedno.

Ne možemo mijenjati prirodne cikluse i ritmove života. Kad shvatimo da je sve u životu prolazno, pobijedit ćemo strah i patnju.

Kad svako iskustvo u potpunosti doživimo, kad damo sve od sebe i za uzvrat dobijemo sve, tada, kad dođe vrijeme rastanka, nećemo žaliti za onim što nismo učinili. Bit ćemo spremni za sve što nam sljedeći trenutak donosi osjećajući se ispunjeno i potpuno.

Ako to nismo u stanju, bez obzira na sve što imamo, a nismo zadovoljni, onda se nalazimo u stanju koje se naziva stanjem gladnoga duha. U tom stanju možemo biti gladni hrane, ljubavi, novca, seksa, pohvale, bilo čega.

Bez obzira na sve što primamo, uvijek želimo više. U tom stanju ne shvaćamo da nama vlada pohlepa, koja stvara bol. Kako hranimo našu pohlepu, tako kontrolu nad nama preuzima želja za vezivanje svega što volimo i odbacivanjem  onog što smatramo prijetnjom, trošeći tako svoju životnu energiju na izbjegavanje ili grčevito čuvanje životnih iskustava.

Budući da se ljudi i okolnosti stalno mijenjaju, ne možemo znati gdje ćemo pronaći istinsku sigurnost.

Moramo biti iskreni prema sebi i otkriti čega se držimo u životu, što izbjegavamo, odbijamo i  od čega bježimo. Kad se počnemo opuštati, kad raširimo ruke, um, srce, tada preokrećemo stari obrazac ponašanja i uviđamo da ono što volimo ili ne volimo nije mjerilo. Ne možemo na tome graditi svoj život. Prestajemo se boriti i odbacivati i prepuštamo se biti u svemu što je tu.

U tom stanju prestajemo se vezati za ono za čime žudimo te odbacujemo ono što nam stvara nelagodu. Spremni smo se susreti sa svime i prepuštamo se životu bez straha.

Duboko u sebi ne želimo se prepustiti životu. Odbacujemo ga, osuđujemo, odbijamo i štetimo na razne načine zbog straha koji nanosi štetu životu. Proces spoznaje onoga čemu trebamo reći „ne“ najbolji je protiv nezdravog vezivanja za nešto.

Vježbajući otvarati svoje ruke, um i srce, postajemo fleksibilni, spontani i sigurni. Bez straha ćemo reći „ne“ krutosti, nećemo se vezati za pohvale ili pokude, dobitke ili gubitke.

Spoznat ćemo da je sve prolazno, da se dobro pretvara u loše, loše u dobro, da se užitak zna pretvoriti u bol, a bol u užitak.

Naučit ćemo reći „ne“ svemu što hrani strah, živjeti  u miru i onemogućiti jačanje straha u sebi i drugima. Kad nadjačamo poriv za držanje i vezivanje uz nešto, pobijedit ćemo i strah od gubitka.

Temeljna istina života je prolaznost koja je neizbježna. Kad je osvjestimo i prihvatimo tada se sve počinje mijenjati. Od straha od prolaznosti skrivamo se tako što sve pretvaramo u važno i stvarno, ne želeći pustiti kao da nam život ovisi o vezama, novcu, statusu, postignućima. Naš život ovisi o nečem drugom. Kad to otkrijemo, postižemo stanje bez straha.

Spoznamo nestalnu prirodu života, pomirimo se s njom i promatrajmo promjene koje se prirodno događaju. Prihvatimo li njihovu ljepotu, otkrit ćemo da svaka promjena donosi nešto novo. Uživajmo u toj promjeni i zaželimo joj dobrodošlicu. Ukoliko ta promjena nije dobra za nas, osvijestimo je, odbacimo rekavši „ne“  i nemojmo  se vezati za nju.

 Usredotočimo se na ono što nam život pruža i ne zaboravimo da su naša očekivanja posljedica straha koji se pokušava održati na životu.