Ljubav, Povezivanje, Život

LJUBITI ZNAČI OSTATI PRISUTAN Motiv i arhetip kosturke

Kosturku, koja je provela vječnost ležeći na dnu mora, možemo shvatiti kao ženu koju je sila život/smrt/život zaboravila i zloupotrijebila. U vitalnom i uskrsnulom obliku upravlja intuitivnom i emotivnom sposobnošću dovršavanja životnih ciklusa rađanja i završavanja, žalovanja i slavlja. Ona je ta koja zuri u stvari. Ona prepoznaje kad je vrijeme da neko mjesto, stvar, čin, skupina ili veza umre. Taj dar, ta psihička osjetljivost, čeka one koji će je u svijest privesti činom ljubavi prema drugome.

Što umire? Umiru iluzije, očekivanja, pohlepa za posjedovanjem nekoga, za željom da sve bude samo lijepo, sve to umire. Budući da ljubav uvijek izaziva silazak u prirodu smrti, jasno nam je da su potrebne silna snaga sebstva i duševnost da bismo ušli u takvu obvezu. Kad se obvežemo na ljubav, obvezujemo se i na ponovno oživljavanje Kosturke i svega njezina učenja.

Uvijek iznova primjećujem jednu pojavu kod ljubavika, bez obzira na njohov spol. To ide nekako ovako: dvoje ljudi započnu ples da bi otkrili bi li se rado voljeli. Odjednom se Kosturka slučajno ulovi na udicu. Nešto u vezi počne slabiti i klizne u entropiju. Često se umanji užitak seksualna uzbuđenja, ili jedno ugleda slabu, povrijeđenu stranu onoga drugoga ili ga pak ne smatra „baš u potpunosti trofejem“ i to je trenutak kad se Kosturka diže na površinu.

Kad su ljubavnici u stanju podnijeti prirodu život/smrt/život, kad su je u stanju shvatiti kao kontinuum – kao noć između dva dana – i kao upravo onu silu koja stvara ljubav za čitav život, onda su u stanju suočiti se s Kosturkom svoje veze. Onda su zajedno jači i oboje su pozvani na dublje razumijevanje dvaju svjetova u kojima žive, onoga svjetovnoga i onoga koji pripada duhu.