Buntovnik je čovjek koji ne živi kao robot ograničen prošlošću. Religija, društvo, kultura – sve to je od jučer, ne uklapa se u njegov način života, njegov stil života.

On živi kao individualist – ne kao zubac na kotaču, već kao organska cjelina. O životu buntovnika ne odlučuje nitko osim njegove vlastite inteligencije. I sam miomiris njegova života je sloboda. Ne samo da on živi u slobodi, on dopušta i drugima da žive slobodno. Ne dopušta nikome da se upliće u njegov život, niti se on upliće u nečiji život.

Za njega je život nešto sveto – a sloboda je najviša vrijednost – on sve žrtvuje za nju – svoj ugled, status, čak i sam život. Za njega je sudbina ono što je Bog bio takozvanim pobožnim ljudima u prošlosti. Sloboda je njegov Bog.

Buntovnik je naš suvremenik. Nije ga strah samoće. Naprotiv, uživa u njoj kao u najdragocjenijem blagu. Gomila vam daje sigurnost, ali cjelina je vaša duša. Gomila vas zarobljava. Daje vam smjernice kako živjeti, što raditi, a što ne.

Sve su religije primitivne, krute, a oblikovale su vaš život. Naravno, cijeli svijet pun je tajanstvenosti, nije vam dopušteno da budete ono što jeste. Svaka kultura želi samo da budete indigo kopija, nikad ne original.

Buntovnik je onaj tko živi prema svojoj božanskoj istini, prema svojoj inteligenciji. On gradi svoj put dok hoda po njemu, on ne slijedi gomilu na autocestama. Njegov život je opasan, on prihvaća izazov nepoznatog. Ne susreće nepoznato koje dolazi u budućnosti, a pripremila ga za prošlost. To stvara pravu tjeskobu čovječanstva: prošlost vas priprema, a budućnost nikad neće biti prošlost. Vaše jučer nikad neće biti vaše sutra.

Sve do sada čovjek je tako živio. Vaše jučer pripremalo vas je za vaše sutra. No i samo pripremanje postalo je zapreka. Niste mogli disati slobodno, niste mogli voljeti slobodno – prošlost vas je sakatila na sve moguće načine. A buntovnik jednostavno kaže zbogom prošlosti.

To je neprestani proces. Zato, buntovnik znači stalno se buniti jer svaki trenutak će postati prošlost, svaki dan će postati prošlost. Kroz prošlost prolazite svakog trenutka. Stoga buntovnik mora naučiti novo umijeće: umjeće umiranja svakog trenutka koji je prošao, kako bi mogao živjeti slobodno u novom trenutku koji je došao.

Buntovnik se jednostavno seli iz prošlosti i nikad ne dopušta da prošlost dominira nad njim. Cijeli život buntovnika je vatra koja gori. Do zadnjeg daha on je svjež i mlad. On neće odgovoriti ni na koju situaciju slijedeći svoje prošlo iskustvo, on će na svaku situaciju odgovoriti prema svojoj trenutnoj savjesti.

Buntovnik vas poštuje, on poštuje život, ima duboko poštovanje prema svemu što raste i diše. On se ne postavlja iznad vas, on nije svetiji od vas, nije viši od vas. On je samo jedan među vama. Samo jedno možete tvrditi – on je mnogo hrabriji od vas. Ali ne može vas spasiti, samo vas vaša hrabrost može spasiti. Buntovnik vas ne može voditi, samo vas vaša hrabrost može dovesti do ispunjenja vašeg života.

Buntovništvo je stil života. Meni je to jedina autentična religija. Jer ako živite prema vašoj božanskoj istini, možda ćete još mnogo puta zalutati, mnogo puta pasti, ali svaki pad, svako lutanje učinit će vas mudrijim, inteligentnijim, humanijim, bolje ćete razumjeti stvari. Nema drugog načina da se nešto nauči nego preko pogrešaka. Samo nemojte ponavljati istu pogrešku.

Stara je predodžba i krivo razumijevanje da je biti nekonformist isto što i buntovnik. Nekonformist je reakcionaran, on djeluje iz ljutnje, bijesan je i nasilan, ima silan ego. Njegova akcija se ne temelji na savjesti. Premda je protiv društva, ne znači da je ispravan. Zapravo, u većini slučajeva, kretati se od jedne krajnosti do druge znači uvijek kretati se od jedne neispravnosti do druge.

Buntovnik je uvijek u ravnoteži, a to nije moguće bez savjesti, budnosti i goleme suosjećajnosti. To nije reakcija, to je akcija, ne protiv starog, nego za novo.

Nekonformist je samo protiv staroga, protiv utvrđenog reda, ali on nema kreativne koncepcije.  Zašto je protiv toga, on nema vizije budućnosti. Što će učiniti ako uspije? Bit će na gubitku i vrlo zbunjen. Nikad nije o tom razmišljao. Nikad nije bio zbunjen jer nikad nije uspio. Njegov ga je neuspjeh vrlo štitio.

Kad kažem reakcija, mislim da je vaša orijentacija u biti ovisna: vi ne radite zbog slobode i neovisnosti. To ima duboke implikacije, to znači da je vaše djelovanje samo potrošna roba. Također znači da se vaša akcija može vrlo lako kontrolirati. Nekonformist je uvijek u rukama društva i državnog uređenja. Državno uređenje mora biti pametnije i lukavije i tada može upotrijebiti nekonformistu vrlo lako bez ikakvih teškoća.

Ali država nikada ne može računati na buntovnika jer on ne reagira na društveno uređenje. On ima viziju budućnosti, viziju novog čovjeka, novog čovječanstva. On će učiniti sve da ostvari svoj san i pretvori ga u stvarnost. Ako je protiv društva, on je to zato jer je društvo zapreka njegovim snovima. On se ne usredotočuje na upravu, već na nepoznatu budućnost, na potencijalne mogućnosti. On djeluje iz svoje slobode, slijedeći svoju viziju, svoj san. Njegova svijest odlučuje kojim putem da krene.

 Osho, knjiga o muškarcu