Čovječanstvo je u prošlosti podijelilo ljude na duhovne i materijaliste. Ali nitko se nije brinuo za stvarnost čovjeka. On nije samo duhovan, on nije samo svijest, a nije ni samo materijalist. On je nevjerojatan sklad između materije i svijesti.

Ili možda materija i svijest nisu dvije stvari, nego dva aspekta jedne stvarnosti; materija je vanjski dio svijesti, a svijest je unutarnji dio materije.

Ne možete živjeti samo kao tijelo. Ne možete živjeti ni samo kao svijest, ne možete živjeti ni bez kruha. Imate dvije dimenzije i obje se moraju ispuniti, objema se mora dati ista prilika za rast.

Čovjek kao cjelovitost nije bio prihvaćen. To je stvaralo probleme, tjeskobu i silnu tamu, noć koja je trajala tisućama godina, činilo se da joj nema kraja. Ako slušate tijelo, osuđujete sebe. Ako ne slušate tijelo, patite, gladni ste, žedni, siromašni. Ako slušate samo svijest, vaš razvitak bit će jednostavan. Vaša svijest će se razvijati, ali vaše će tijelo propadati, izgubit ćete ravnotežu. A vaše je zdravlje u ravnoteži, u ravnoteži je vaša cjelovitost, vaša radost, vaše pjesme i ples.

Zapad je odabrao slušati tijelo i postao je posve gluh na stvarnost svijesti. Krajnji rezultat je snažna znanost i tehnologija, bogato društvo, obilje svjetovnih stvari.

A usred svega toga obilja, jadan čovjek bez duše posve izgubljen – ne zna tko je, ne zna zašto postoji, osjeća se ovdje posve slučajno, kao hir prirode.

Ako se svijest ne razvija zajedno s bogatstvom materijalnog svijeta, tijelo – materija – postaje teško, a duša preslaba. Previše ste opterećeni vlastitim invencijama, vlastitim otkrićima. Umjesto da stvore prekrasan svijet za sebe, oni stvaraju život koji sva inteligencija Zapada ocjenjuje bezvrijednim.

Istok je odabrao svijest i osudio materiju i sve što je materijalno, uključivši i tijelo, proglasivši to iluzijom, fatamorganom u pustinji, nešto što se samo pojavljuje, ali nije stvarno. Istok je stvorio niz ljudi čija je svijest bila visoko razvijena. Ali je također stvorio milijune siromašnih ljudi koji gladuju i umiru poput pasa bez dovoljno hrane, bez čiste vode, s nedovoljno odjeće, bez krova nad glavom.

Najbogatiji čovjek Zapada traži svoju dušu i otkriva da je prazna, bez ljubavi, samo požuda postoji. Nema molitve, tek papagajsko ponavljanje riječi koje je naučio u nedjeljnim školama.  On nije pobožan, nema osjećaja za druga ljudska bića, ni poštovanja za život, ptice, drveće, životinje – tako olako sve uništava.

Zapad je izgubio svoju dušu, svoju duhovnost. Okružen beznačajnostima, dosađujući se i pun tjeskobe, on ne pronalazi sebe. Sav uspjeh znanosti čini se da nema smisla jer kuća je puna svega, ali nema gospodara kuće.

Ovdje na Istoku gospodar je živ, ali kuća je prazna. Taško je veseliti se praznog želuca, bolesnog tijela, sa smrću koja vas okružuje. Nemoguće je meditirati.

I tako smo nepotrebno gubitnici. Svi naši sveci, filozofi, duhovnjaci i materijalisti odgovorni su za taj strašan zločin protiv čovjeka.

Novi čovjek je odgovor na to. On je sinteza materije i duše. To je objava da ne postoji sukob  između materije i svijesti, da možemo biti bogati na obje strane. Možemo imati sve što nam svijet može osigurati, što znanost i tehnologija mogu proizvesti, a možemo imati i cvijeće zanosa, miris božanskosti, krila krajnje slobode.

Novi čovjek je buntovnik. Njegova pobuna sastoji se u uništavanju šizofrenije čovjeka, uništavanju njegove podijeljenosti – ona je protiv duhovnosti koja uništava materiju i protiv materije koja uništava duhovnost. Njegova pobuna je manifest da tijelo i duša postoje zajedno, da je život pun duhovnosti, da su čak i planine žive, da je i drveće osjetljivo, da je sve što postoji oboje – ili je možda samo jedna energija koja se objavljuje na dva načina, kao materija i svijest. Kad je energija pročišćena javlja se kao svijest, a kad je gruba, nepročišćena, pojavljuje se kao materija. Ali cijelo postojanje nije ništa drugo nego jedno veliko polje energije.

To je moje iskustvo, to je moja filozofija. A pomažu je fizičari svojim istraživanjima: postojanje je energija.

Možemo dopustiti čovjeku da ima oba svijeta zajedno. Imati samo jedan svijet dok ste sposobni imati oba – to znači biti nepotrebno siromašan.

Novi čovjek je najbolja mogućnost. On će živjeti po svojoj prirodi do kraja, pjevat će pjesme ove Zemlje. On je neće izdati, a neće izdati ni nebo. Zahtijevat će sve što Zemlja ima – sve cvijeće, sva zadovoljstva. A zahtijevat će i zvijezde na nebu. Zahtijevat će cijelo postojanje kao svoj dom.

Čovjek prošlosti bio je siromašan jer je razjedinio postojanje. Novi čovjek, moj buntovnik, zahtijeva da cijeli svijet bude njegov dom. Sve što postoji na svijetu postoji za nas i mi to moramo iskoristiti na sve moguće načine – ne osjećajući nikakvu krivicu, ne sukobljavajući se s drugima, bez posebnog biranja. Ne birajte, nego uživajte u svemu što vam je materija sposobna dati, veselite se svemu što vam svijest može pružiti.

Osho, knjiga o muškarcu