3.NAČELO

Prepoznajte glasove u sebi

Kad nam se nešto neočekivano ili šokantno dogodi u životu, nespremni i obuzeti strahom, svijet više ne možemo smatrati razumnim i sigurnim mjestom. U tom stanju gubimo sposobnost da ovisimo sami o sebi, često ne znajući što se točno događa, što je stvarno, a što nestvarno te se lako okrećemo mašti. Čini nam se da maštanje donosi utjehu ili rješenje. Takvo stanje nas zapravao udaljava od onoga što se uistinu događa, udaljava nas od rješenja i od istinskog spokoja uma.

Automatski i nesvjesno ulazimo u svijet mašte čim osjetimo nesigurnost ili nas netko povrijedi, kako bismo si pomogli lakše se nositi s bolnom situacijom.

To maštanje ima mnogo uloga, nekad nam nudi objašnjenje onoga što se moglo dogoditi, suočavamo se sa situacijom i najčešće je pobijedimo. Pronalazimo ljubav koju smo tražili i uspijevamo obraniti svoj ponos. Ponekad se u mašti promatramo kao bespomoćne žrtve.

Život vođen maštarijama i lažnim očekivanjima može biti štetan. Iako nam na početku ublažava bol, on nas udaljuje od stvarnosti jer usmjerava našu energiju na ono nestvarno te nas odvodi od suočenja. Kad sanjarimo, ne suočavamo se sa strahovima nego se skrivamo i tada strah potekao iz te situacije zadobiva snagu.

Maštariije se zbog svog intenziteta mogu doimati stvarno. Kad ih neprestano ponavljamo, postanu nam bliske pa je moguće da zanemarimo brojna upozorenja, znakove i poruke koje nam život šalje u vezi s istinom o situaciji u kojoj smo se našli.

Nismo u stanju vidjeti stvarnost nego samo našu projekciju. Kako bismo postigli stanje u kojem nema straha, moramo razviti sposobnost otkrivanja što stvarnost donosi, a ne se prikloniti mašti ili se izgubiti u prividima.

Ne smijemo skrivati ili potiskivati svoje potrebe, želje i strahove. Kad se prepustimo maštanju, javlja se opsesivno razmišljanje i um počinje ponavljati jedne te iste događaje bezbroj puta i nikad ne nalazi rješenje.

Svi mi želimo nadzirati strah pomoću maštanja i smišljamo rituale kako bismo ostavili dojam stabilnosti i sigurnosti. To nam oduzima mnogo energije, a osjećaj sigurnosti kratko traje jer, čim nema rituala, osjećaji opasnosti, krivnje ili straha ponovno se javljaju.

Kako bismo bili snažniji od takvog ponašanja, moramo biti spremni sami donijeti odluku i birati sljedeći korak. Ako budemo čekali da postanemo spremni, ostat ćemo u svijetu mašte i ništa se neće dogoditi.

Kad odlučimo djelovati, trenutačno stječemo i spremnost za to.

Prestanimo razmišljati, jednostavno krenimo i svaki sljedeći korak bit će sve lakši jer ćemo otkrivati sve što je potrebno za ostvarenje cilja. Otkrivamo posljedice svojih odbabira i donosimo nove odluke.

Nije važno hoćemo li uspjeti. Kad osjećamo strah od neuspjeha, živimo obuzeti strahom.

Kad se bojimo pogrešaka, izbjegavamo djelovanje. Dobro je griješiti – to znači da smo prihvatili rizik i da smo se suprotstavili strahu koji nas kontrolira.

Padnemo li stotinu puta, znači da smo stotinu puta pobijedili i u tom procesu ojačali te umanjili strah. Mi sami odlučujemo kad je nešto pogrešno, jer to je samo događaj koji je tako završio.

Život je samo niz akcija i reakcija: moramo zaboraviti na ishode i usredotočiti se na ono što činimo u tom trenutku. Ako se usredotočimo na rezultate koje bismo trebali postići, javljaju se tjeskoba i strah, ali ako se prepustimo situaciji povezani sa svojim srcem, bez kontrole, osjetit ćemo zadovoljstvo i strah će nestati.

Djelovanje koje dolazi iz dubine srca naziva se život vođen svjesnim umom ili otvorenost za sve što nam život donosi.

Kada nam se život doima dosadan i besmislen, često nam naše maštarije pružaju energiju i uzbuđenje. Neke od njih bude osjećaj da život ima smisao i cilj, ali ako su samo maštarije, taj osjećaj će se izgubiti.

Kad osvijestimo i otpustimo situacije za koje se držimo, ono istinsko će doći samo po sebi. Dopuštamo svemu da se spontano odvija. Umjesto da kontroliramo stvarnost, dopuštamo da se odabir ili odluke same otkriju.

Kad počnemo tako živjeti, osjetit ćemo veliko olakšanje i navalu energije. Energiju najčešće trošimo kako bismo mijenjali sebe i druge pokušavajući pronaći odgovore za probleme s kojima se susrećemo, a ti problemi su samo još jedan vid maštanja.

Kad se opustimo i dopustimo životu da se spontano odvija, to je čin ljubavi. Što se više opuštamo i vjerujemo životu, pobjeđujemo strah koji osjećamo, razvijamo intuitivno znanje koje nam vraća ravnotežu.

Želimo li razviti intuitivno znanje, moramo osvijestiti i slušati glasove koji žive u nama. Svi imamo u sebi onaj izvorni, iskonski dio koji se zna nositi sa svime. To je vječna mudrost ili učitelj u nama.

Kad naučimo dopustiti unutarnjim glasovima da govore, kad se okrenemo sebi i poslušamo, dobivamo jasnoću uma i moć donošenja pozitivnih odluka za sebe.

Kad s poštovanjem poslušamo što se događa u nama, kad svakom glasu dopustimo da bude čuven, naučit ćemo sebi pružati sve što smo oduvijek željeli od druge osobe. Tada se naše unutarnje biće neće morati priklanjati maštarijama i snovima kako bi ispunilo želju da bude voljeno i zbrinuto.