Život

NAČELA SPOKOJNOG UMA 4.

4.NAČELO

Pronađite sigurnu luku

Većina ljudi ne zna kako se nositi s bolnim emocijama i stresom te izlaz traže u sredstvima što omogućavaju lažni bijeg koji uzrokuje još veći strah i bol. Čim osjetimo bol, činimo sve kako bismo je zaustavili, promijenili ili potisnuli umjesto da zastanemo i dopustimo si osjetiti tu bol i poželimo joj dobrodošlicu.

Da bismo u tome uspjeli, trebamo pronaći sigurnu luku u kojoj možemo živjeti u miru, gdje se strah i bol neće poigravati s nama. To ne znači da bismo se trebali bojati života, zatvoriti i odbacivati iskustva, nego se moramo naučiti nositi i prekinuti s patnjom na odgovarajući način.

Bol ne izaziva neki događaj, nego naša reakcija na događaj. Sami donosimo odluku i odabiremo kako ćemo reagirati. Reakcije su nam često automatske i impulzivne. Ne možemo kontrolirati i promijeniti ono što se događa, ali možemo upravljati svojim reakcijama i naučiti kako odgovoriti.

Za strah i patnju koju osjećamo nije kriva situacija nego naši osjećaji koji su posljedica naših reakcija. Kad osvjestimo i ispitamo naše negativne reakcije, na drugi način ćemo na njih odgovarati i time ćemo postići mir i spokoj našeg uma.

 Na primjer:

Kad ne dobijemo ono što želimo, umjesto da se osjećamo prikraćeno ili kažnjeno, možda bismo trebali otkriti kako ćemo, zahvaljujući neispunjenoj želji, napredovati. Također se možemo usmjeriti na sve ono što smo dobili, cijeniti to i radovati se.

Kad nešto imamo i bojimo se da ćemo izgubiti,  promatramo to kao dar, a ne kao nešto što nam pripada i osjećamo zahvalnost što smo u tom daru uživali neko vrijeme. Kad to sa zahvalnošću otpustimo, oslobodit ćemo prostor za nešto novo, bit ćemo sposobni uživati u naučenoj lekciji.

Kad čujemo negativan komentar o sebi, reagiramo braneći se ili napadajući. Umjesto toga te komentare ne moramo prihvatiti kao istinu jer ljudi rijetko napadaju druge, osim ako osjećaju strah i bol. Osoba koja nas je napala izražava vlastiti strah. Ostanimo čvrsti u svojoj istinskoj prirodi jer naše samopoštovanje ne ovisi o drugima.

Kad se ne možemo zasititi onoga što želimo, bez obzira koliko dobijemo, takva bol, takva nezasitna glad naziva se pohlepom. Što smo pohlepniji, to se osjećamo više prikraćeni i prazniji, sve više se bojimo da nećemo utažiti svoju želju. Žudimo jer nismo u stanju posve doživjeti i probaviti ono što imamo. Moramo se usmjeriti na osjećaj zahvalnosti i podsjetiti da glad nikad nećemo utažiti grabeći sve više. Tek kad osjetimo zahvalnost za ono što imamo, osjećat ćemo se ispunjeno i cjelovito.

Kad žudimo za drukčijim okolnostima, tj. kad nismo u stanju prihvatiti neku situaciju u životu, umjesto da se borimo i mrzimo je, poželimo joj dobrodošlicu. Otvorimo se prema svim okolnostima jer takav stav daje nam nove odgovore koji nam donose spokoj uma.

Kad se bol javi bez nekog poznatog razloga i ne možemo otkriti koju nam poruku donosi, obično se radi o boli koja je izazvana besmislom. Zatvaramo se, život i ljubav nas više ne zanimaju. Sva bol i patnja su tu kako bi privukle našu pozornost da se suočimo sa značenjem vremena koje nam je dano da ga provedemo na Zemlji. Suočimo se s bolom – on nam govori što se događa. Možda smo bezglavo živjeli, previše bježali, prisiljavali se činiti nešto što nismo željeli. Poziva nas da sagledamo što je korisno u našem životu, te otkrijemo što nas uznemirava i što nam šteti. Prihvatimo sve što nam se događa i tada nas strah više ne može prisiljavati da živimo malim, otuđenim i zatvorenim životom.

Bol nije patnja, to je trenutačno životno iskustvo. Iskustva dolaze i odlaze: kad im se ne opiremo i kad se ne vežemo za njih,  ona sama krenu dalje. Kad se bol pretvori u patnju, onda se život temelji na strahu. Neki ljudi privlače, traže i vežu se za patnju, ona im pruža opravdanje za iskazivanje ljutnje ili za osvetu, pruža im identitet i način na koji se povezuju sa svijetom.

Ono što hrani našu patnju su lažna očekivanja. Kad se život ne poklapa s našim očekivanjima, osjećamo strah i ljutnju, mislimo da nismo sposobni nositi se sa svime što se događa. Kad odbacimo očekivanja, odlučujemo biti u stvarnosti koju život donosi.

Sam život stavlja pred nas mnoge testove i izazove. Neki nas uništavaju, stvaraju jad i neuspjeh, a drugi nam pomažu da nastavimo rasti i jačati.

Važno je uočiti razliku između tih dviju vrsta izazova.

Izazovi koji nas slabe, uzrok su patnje, jačaju strah, najčešće se temelje na situaciji u kojoj ne možemo pobijediti ili koja će nekom drugom nanijeti bol. Proizlaze iz težnje prema opasnosti, vezanosti za patnju i želje da sebi ili drugima naštetimo. Kad odbacimo te lažne izazove, može se dogoditi razdoblje dosade ili praznine, bez uzbuđenja u životu. Oslobađamo prostor za stvarne, uzbudljive, prirodne i korisne izazove koji nam pomažu da pobijedimo strah i postanemo hrabri uživati u životu.