Povezivanje, Svijet, Život

ČETIRI STUPNJA OPROSTA

  1. Odustajanje – pustiti na miru
  2. Susprezanje – suzdržati se od kažnjavanja
  3. Zaborav – odvratiti od sjećanja, ne razmišljati o tome
  4. Oprost – otpustiti dug

ODUSTAJANJE

To je dobra praksa za konačno otpuštanje koje poslije dolazi s opraštanjem. Ostavite tu situaciju, sjećanje, problem onoliko puta koliko vam je potrebno. To nije zamišljeno kao previd, nego više kao jačanje i snaženje  odvajanjem od problema.

SUSPREZANJE

To nas usredotočuje na onaj trenutak kad krenemo na sljedeću razinu. To ne znači oslijepiti, odumrijeti ili izgubiti samo zaštitničku spremnost. To znači unijeti malo dostojanstva u situaciju i vidjeti hoće li koristiti.

Možete se suzdržati od toga da kažnjavate govorom, mrmljanjem ili da predbacujete i imate neprijateljski nastup. Kad se suzdržavate od nepotrebna kažnjavanja, onda jačate integritet djelovanja i duše.

ZABORAV

Zaboraviti ne znači pretvarati se da nam mozak ne radi. Svjesno zaboraviti znači pustiti neki događaj, ne ustrajati na tome da ga zadržimo u središtu pozornosti, nego dopustiti da se preseli u pozadinu ili siđe s pozornice.

Zaborav je aktivan, a ne pasivan pothvat. To znači ne izvući određeni materijal, ne okretati ga stalno amo-tamo, ne uzbuđivati se stalnim mislima, slikama ili sjećanjima.

OPROST

Jedan od najdubljih oblika oprosta jest pružanje neke samilosne pomoći krivcu. To ne znači da morate gurnuti glavu u lavlje ralje, nego da reagirate sa stajališta milosti, sigurnosti i pripravnosti.

Možete pružiti još jednu priliku, još nekoliko prilika, pružiti priliku samo ako. Možete oprostiti dio, sve ili pola prekršaja. Možete upotrijebiti svekoliki oprost. Odluka je na vama.

Nekako se ne možete sjetiti što biste još rekli o svemu tome. Razumijete patnju koja je uopće bila dovela do prekršaja. Radije biste ostali izvan te okoline. Ne čekate ni na što. Ništa ne želite.