UTJECAJ CRKVE NA ŠKOLE MISTERIJA
Vezanosti za religiozne sustave vjerovanja imaju razorne efekte, posebice kada vam stanje svijesti definirano kao „zlo“ govori da je vaš sustav, put ili religija bolja od drugih i da vas to čini posebnima u Božjim očima.
Svi trenutni ratovi koji se vode na planetu Zemlji uključuju ideju da neprijatelj nije dovoljno vrijedan, ili je „manji od nas“ u očima Boga. Iz više perspektive, to je besmisleno, ali iz nižih dimenzija to je tragično jer ono ovjekovječuje vjerovanje u odvojenost i korijen je cjelokupne patnje i pada.
Nigdje u povijesti religija to nije tako očito kao u kršćanskim Križarskim ratovima i Inkviziciji. Svako fundamentalno vjerovanje ima svoje posljedice i mi ne umanjujemo negativni utjecaj radikalnog Islama. Međutimi, držimo se Kršćanstva zbog utjecaja koji je Crkva imala na mnoge mistike i mistična učenja koja su proizašla iz Isusovih učenja.
Ovi mistici su u potpunosti bili posvećeni življenju tih principa koje je Isus podučavao tijekom svog kratkog boravka na Zemlji. Zajedno sa tim pravim praktičarima došli su mistični redovi i učenja poput Katara i drugih samostanskih redova.
Gotovo svaki klijent s kojim je ovaj autor radio u svojim osobnim konzultacijama ima neko sjećanje proganjanja zbog svojih vjerovanja u prošlosti. Jednom kada duša počne izlaziti iz ograničavajućih sustava vjerovanja određene kulture u kojoj je on ili ona živjela, postojeća paradigma se počinje buniti.
Drugim riječima, prosvjetljena duša je smatrana prijetnjom sigurnom i stabilnom načinu života većine, iako je očito da taj način života nije kvalitetan. Takav je slučaj sa ranim Kršćanstvom.
Večina crkvenih praktičara u tim danima su bili sveti, pobožni ljudi koji su osjećali da moraju voditi život siromaštva, celibata i stroge odanosti svojoj verziji kršćanskih principa. Ova viktorijanska perspektiva je počela jako davno i nastavlja se do današnjeg vremena.
Ironično, u Bibliji postoje konstantni nagovješaji Isusove radosti, njegovog slavljeničkog stava, pijenja vina, usrećivanja drugih, druženja sa prostitutkama (ne iskorištavajući njihove usluge) itd. Otkuda je ta uzvišenost i to odricanje poteklo? Zasigurno nije poteklo od Isusovih učenja.
Ako verujete u Bibliju tada zasigurno razumijete značenje izjava kao što je „Voli svoje neprijatelje“. Isus nije rekao da morate živjeti s njima; on je samo rekao da ih volite.
Očito je da se ovo učenje nije ukorijenilo u hijerahiji crkve, ne samo u ranijim vremenima. Vješanje ili paljenje ljudi koji ne vjeruju u isto što i vi ne zvuči kao nešto što bi Isus podučavao. Gledajući na druge koji ne vjeruju u strogi niz doktrina kao na „manje vrijedne,“ jest veoma iskrivljen pogled.
Očito, ego je učvrstio svoj utjecaj na duhovnost u ranoj crkvi, pretvorivši učenje o ljubavi u osuđivanje ispunjeno mržnjom.
Izvor: Sal Rachele, Prava povijest Zemlje