Jedan od razloga je: ne mogu postati zajednička snaga.

Suosjećaju s muškarcem, ne suosjećaju s drugim ženama. S drugim ženama imaju samo odnos ljubomore – ako druga ima bolju odjeću, ako ima bolji nakit, ako ima dobar posao, ako ima bolju kuću. Jedini odnos s drugim ženama je ljubomora.

Ljubomora je jedan od temeljnih uzroka njihovog ropstva. Ne mogu postati sila; inače, one tvore polovicu čovječanstva – mogle su se već davno osloboditi. One su same svoj neprijatelj.

Svaka žena treba upamtiti jednu stvar, a to je da vas je muškarac tako lukavo podijelio da nikada ne možete postati sila. Ljubomorne ste jedna na drugu; nemate suosjećanja jedna za drugu. Radije bi suosjećale s muškarcem – ne sa svojim muškarcem, naravno! To mora biti nečiji tuđi muškarac.

Što je ljubomora i zašto toliko boli?

Ljubomora je jedno od prevladavajućih područja u psihološkom nepoznavanju sebe, drugih, a naročito odnosa.

Ljudi misle da znaju što je ljubav – ne znaju. A njihovo nerazumijevanje ljubavi stvara ljubomoru. Pod „ljubavi“ ljudi shvaćaju određenu vrstu monopola, neku posesivnost – ne razumijevajući ni najjednostavniju činjenicu života: čim posjeduješ živo biće, ti si ga ubio.

Život ne možeš posjedovati. Ne možeš ga držati u šakama. Ako ga želiš imati, moraš ruke držati otvorenima.

Ali, stoljećima se stvari odvijaju na krivi način; to je toliko usađeno u nas da ne možemo odvojiti ljubav od ljubomore. Postale su skoro jedna energija. Uznemireni smo kad osjećamo ljubomoru prema osobi koju volimo, ali bi bili u još većoj nevolji da ne osjećamo ljubomoru – tada bi mislili da ne volimo tu osobu, jer ako volimo, moramo osjećati ljubomoru.

Ljubav i ljubomora su postale toliko izmiješane. U stvari, one su potpuno suprotne. Um koji može biti ljubomoran ne može voljeti, i obratno: um koji voli ne može biti ljubomoran.

Kako se suočiti sa ljubomorom?

Ljubomora je jedan od najopasnijih elemenata u ljudskoj svijesti, naročito u ženskom umu.

Sa njom se treba suočiti kao s neprijateljem ne skrivajući ga, ne premazujući ga, ne pokušavajući ga interpretirati u svoju korist – da si ti u pravu, da je situacija takva da ti, naravno, moraš biti ljubomorna – bez ugađanja sebi na bilo koji način, objašnjavajući da je ljubomora ispravna.

Ako ugađaš sebi da je ljubomora ispravna, ona će ostati i postati još snažnija; nećeš osjećati energiju slobode i zahvalnosti, tu energiju će apsorbirati ljubomora, ostat će zatvorena u ljubomori, i tražit će trenutak kad može eksplodirati – tražit će izgovor.

Sa ljubomorom se treba suočiti ne unoseći u to nikakva objašnjenja koja bi ju udaljila, opravdala, jednostavno se s njiom suoči kao s činjenicom da si ljubomorna…i prihvati je, prihvati da je ona povezana s tobom a ne s nekim drugim, da nitko drugi na svijetu nije odgovoran za nju. Sve su to izgovori da bi ju zaštitila.

Ništa se ne treba činiti; jednostavno se suoči s problemom kao što zrcalo reflektira stvari, bez prosuđivanja.

Ljubomora je bila tvoj neprijatelj i sadržavala je mnogo energije, kada je nestala i energija je slobodna. Sad se osjećaš življom, ispunjena si ljubavlju, osjećaš se puteno. Sad se javlja novi problem – što učiniti s tom energijom. Do sada ju je koristila, isisavala ljubomora. Sada je po čitavom tvojem tijelu. Izrazi to – pleši, pjevaj, ljubi, učini što god ti padne na pamet…

Osho, Knjiga o ženi