Zapadni svijet nije došao u dodir sa silnom stvarnošću koja se događa kada se susretnu učitelj i učenik. Naravno, to nije ništa vidljivo, to je nešto poput ljubavi, ali je mnogo veće, mnogo dublje i tajanstvenije.

Zapad zna za svece i sljedbenike. Sveci zahtijevaju predanost, svecima je potrebna vjera. A onog časa kad postanete sljedbenik, vas više nema. Sva je vaša individualnost izbrisana. Tada ste samo kršćanin ili židov, ali to niste vi.

Fenomen učenika i učitelja dogodio se na Istoku onih zlatnih dana kad su živjeli ljudi kao Lao Tzu ili Gautama Buddha. Oni su stvorili posve novu vrstu odnosa. Oni nisu imali nikakvih svetih tekstova, nikakvih sistema vjerovanja. Oni su istraživali sami sebe, sami – izlažući se opasnostima jer su se kretali daleko od gomile, usamljenim puteljcima, ne znajući gdje će završiti njihovo putovanje, ali vjerujući u svoje srce, doživljavajući mala iskustva da mir raste, da ljubav cvjeta, da je nov miris preplavio njihovo biće, da im oči nisu više pune prašine prošlosti. Sve postaje neobično jasno i transparentno. Oni znaju da su na pravom putu.

Nema vođe, nikog nećete susresti na putu da ga pitate koliko je još daleko do odredišta. To je let od samoga sebe k samom sebi. Ali kad čovjek jednom pronađe istinu na svoj način, postaje naravno svjestan da nije potrebna nikakva organizirana religija – ona je zapravo zapreka, nijedan svećenik vam ne treba, nijedan meditant. Oni vam neće dopustiti da stignete do istine. I tako čovjek koji je pronašao istinu postaje učitelj.

Riječ učitelj stvara zabunu. Ona vam nameće ideju da ste postali rob, a netko je postao vaš gospodar. Na Istoku se ta riječ koristi u smislu da ste vi postali sami svoj gospodar, da više niste rob, da ste postigli slobodu.

Biti sam svoj gospodar nikad nije bio cilj svijesti na Zapadu. Njihov cilj je uvijek bio kako zagospodariti drugima.

Na Istoku je riječ za učitelja acarya. Ta riječ označava čovjeka koji živi autentično, prema svojoj svijesti. Ako se približite takvom čovjeku i budete s njim duže vrijeme, naučit ćete kako živjeti u slobodi i integritetu, kako uzdići svijest i ostati dostojanstven.

Riječ učenik je na Istoku riječ šišia. Učenik je onaj koji pokušava nešto naučiti. Priprema se za učenje, za shvaćanje.

Učenik se samo zaljubio u učitelja i želi naučiti istu slobodu, istu iskrenost, isti integritet, doseći istu razinu svijesti. To nije pitanje predanosti, kao ni pitanje vjerovanja. U prisutnosti učitelja, učenici počinju rasti u novim dimenzijama za koje nisu ni znali da ih posjeduju kao potencijale. Učitelj im ne daje ništa drugo osim svoje ljubavi – a i to se ne može reći da im daje. Ljubavlju ih samo obasipa kao što sunce prosipa svoje zrake po cvijeću, po pticama i svim životinjama. Tkogod se približi učitelju zasipan je ljubavlju.

Ako istražujete, ako ste spremni naučiti, ako već niste sve naučili, ako nemate predrasuda, ako već niste nekome darovali svoju vjeru, ako već niste prodali svoju dušu nekoj ideologiji, nekoj religiji ili teoriji – tada se nešto počne događati kad ste u blizini učitelja.

To je transmisija svjetiljke, jedne upaljene, druge neupaljene. Transmisija svjetlosti iz jednog srca koje se zapalilo vlastitom vatrom, do drugog srca koje tapka po mraku. I samo se približava…Zamislite dvije svijeće. Jedna upaljena, druga neupaljena koje se sve više približavaju jedna drugoj. Bliži se čas kad su obje svijeće odjednom upaljene. Plamen iz jedne svijeće skočio je na drugu. Samo blizina… Ljubav stvara tu blizinu i plamen skače iz jednog srca u drugo. Tu se ne radi o ni o kakvoj predanosti, to nije pitanje ničijeg vjerovanja.

Na Istoku nećete obično naći učitelja o kakvom govorim. Istok je zapao u gusti mrak. Dani Gautama Buddhe nisu više realnost, već samo lijepa uspomena.

Danas je rijetkost pronaći učitelja, a mnogi to pokušavaju biti. Jedino što se može reći o prevarantima je to da ih odmah možete prepoznati. Onoga časa kad zatraže od vas da vjerujete u nešto, kad počnu zahtijevati da slijedite određena pravila ili odredbe, kad zatraže da vjerujete u njih, da nikad ništa ne pitate, da ne sumnjate, da imate nepokolebljivu vjeru – to su dokazi da su oni prevaranti. Kad god na to naiđete, pobjegnite s tog mjesta što brže možete.

Takvih ljudi ima svuda po svijetu. Vrlo rijetko ćete naići na učitelja koji vam priznaje dostojanstvo, koji će vam pružiti ljubav i donijeti slobodu, koji ne stvara nikakve okove za vas, koji ne piše nikakav ugovor, koji ne želi da budete njegova sjena, već da budete ono što jeste. Onoga časa kad naiđete na takvog čovjeka, doživjeli ste najveći trenutak svojega života. Nemojte ga propustiti. Prevaranta ima mnogo, ali pravi su učitelji neobično rijetki.

I ako nema više učitelja koji su postigli svoj najviši potencijal, koji su postali Bog u sebi, tada je vrlo teško za učenike koji tapkaju u mraku, slijepi, pronaći vlastito dostojanstvo, pronaći sebe.

Ja ne pokušavam stvoriti učenike – ja dajem samo predgovor – ja želim stvoriti učitelje, što više učitelja. Svijet hitno treba mnogo ljudi čija je svijest na visokoj razini, koji posjeduju ljubav, slobodu, iskrenost. Samo takvi ljudi mogu stvoriti neko duhovno ozračje koje može spriječiti svijet da sam sebe uništi svojim samoubilačkim snagama – koje su vrlo moćne, ali nisu moćnije od ljubavi.

Osho, knjiga o muškarcu