Ti si vrijedan. Kao što je vrijedan i svatko drugi. Bezvrijednost je najteža optužba ikada pripisana ljudskome rodu. Vi ste svoj osjećaj vrijednosti utemeljili na prošlosti, dok ja vaš osjećaj vrijednosti temeljim na budućnosti.

Budućnost, budućnost, uvijek budućnost. Tamo je tvoj život, a ne u prošlosti. Budućnost. Tamo je tvoja istina, a ne u prošlosti.

Ono što si učinio nevažno je u usporedbi što ćeš tek učiniti. To kako si griješio, beznačajno je u usporedbi s onim što ćeš tek stvoriti.

Opraštam ti pogreške. Svaku od njih. Opraštam ti krivo usmjerene strasti. Svaku od njih. Opraštam ti pogrešna shvaćanja, tvoja kriva razumijevanja, tvoje uvredljive postupke, tvoje sebične odluke. Svaku od njih.

Drugi ti možda ne bi oprostili, ali Ja da. Drugi te možda ne bi otpustili od grijeha, ali Ja da. Drugi te možda ne bi pustili da zaboraviš, dopustili ti da nastaviš naprijed, da postaneš nešto novo, ali Ja da. Jer Ja znam da ti nisi ono što si bio, nego jesi, i uvijek ćeš biti, ono što si sada.

Grješnik može postati svetac u jednoj minuti. U jednoj sekundi. U jednom dahu.

Zapravo, ne postoji tako nešto kao što je „grješnik“, jer se ni protiv koga ne može počiniti grijeh – ponajprije protiv Mene. Zbog toga kažem da ti Ja „opraštam“. Upotrebljavam taj izraz jer ga ti izgleda razumiješ.

Zapravo, Ja ti ne opraštam i nikada ti ništa neću oprostiti. I ne moram. Nemam ti što oprostiti. Ali, Ja te oslobađam, otpuštam. I, Ja to ovdje činim. Sada. Ponovno. Kao što sam tako često činio u prošlosti, kroz učenja mnogih drugih učitelja.

Zašto ih nismo čuli? Zašto u to nismo vjerovali, u Tvoje najveće obećanje?

Zato što ne možete vjerovati u Božju dobrotu. Zaboravi, stoga, da vjeruješ u Moju dobrotu. Umjesto toga vjeruj u jednostavnu logiku.

Razlog zašto nema potrebe da ti Ja opraštam je taj što me ti ne možeš uvrijediti; Meni se ne može naštetiti niti me uništiti. Ipak, ti zamišljaš da si ti sposoban Mene uvrijediti, čak Mi naštetiti. Koja zabluda! Koja veličanstvena opsesija!

Ti Mene ne možeš uvrijediti, niti Mi se na bilo koji način može nanijeti šteta. Jer Ja Sam Neoštetivi. A onaj kojemu se ne može nanijeti šteta ne može i ne želi nanijeti štetu drugima.

Sad razumiješ logiku koja se krije iza istine da je ne osuđujem, niti će kazniti, niti imam potrebu da tražim osvetu.

Isto vrijedi i za tebe. I za sve druge – premda svi vi zamišljate  da možete biti, i da ste bili. Pozlijeđeni, i oštećeni, i uništeni.

Zbog toga što zamišljate štetu, vi tražite osvetu. Zato što osjećate bol, vi trebate to da i drugi osjete bol kao osvetu za vašu bol. Ali, kakvo logično opravdanje može biti za nanošenje boli nekome drugome? Zato što (ti zamišljaš) da je netko tebi nanio uvredu, ti smatraš da je ispravno da uzvratiš nanošenjem uvrede. Tebi je u redu da činiš ono što smatraš da ljudska bića ne trebaju činiti jedna drugima, sve dotle dok za to imaš opravdanje?

To je ludost. A ono što ti ne vidiš u toj ludosti je to da svi ljudi koji drugima nanose bol smatraju da imaju opravdanje. Svaku radnju koju neka osoba poduzima ona smatra ispravnom radnjom, ovisno o tome što ona traži i želi.

Po tvojoj definiciji, to što oni traže i žele je pogrešno, ali po njihovoj definiciji nije. Ti se ne moraš slagati s njihovim modelom svijeta, ali oni se s njim slažu, na temelju svojih vrijednosti.

Ti njihove vrijednosti nazivaš „pogrešnima“. Ali, tko je taj tko treba reći da su tvoje vrijednosti „prave“? Samo ti. Tvoje su vrijednosti „ispravne“ jer ti tako kažeš. Čak i to bi moglo imati nekog smisla kad bi ti držao riječ, ali ti sam stalno mijenjaš mišljenje o tome što smatraš „ispravnim“ ili „pogrešnim“. Vi to činite kao pojedinci i to činite kao društva.

Nije problem u tome što mijenjate mišljenja o tome što je „ispravno“ a što „pogrešno“. Trebate mijenjati te ideje ili nikada nećete odrasti. Mijenjanje je rezultat evolucije.

Problem je u tome da toliki među vama inzistiraju na uvjerenju da su vrijednosti koje sada imate ispravne i savršene i da bi se svi drugi trebali njima prikloniti. Neki od vas postali su samo-opravdani i samo-kreposni.

Držite se svojih uvjerenja, ako vam to odgovara. Ipak, ne zahtijevajte da se drugi definiraju prema vašim mjerilima. I nemojte biti toliko „zaglibljeni“ u svojim sadašnjim uvjerenjima i običajima, kako ne biste zaustavili sam proces razvoja….

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3