Istraživanja pokazuju da na zdravstveno stanje tijela utječu čovjekovi mentalni procesi.

To znači da ono što mislimo o životu, a naročito o sebi direktno utječe na naše zdravlje, na svjesnoj i na nesvjesnoj razini.

Medicina se mijenja i to vrlo brzo. Tijelo se više ne smatra strojem s dijelovima koji se s vremenom istroše i koje je potrebno popraviti.

Mijenja se uloga liječnika u procesu liječenja. Prema starom načinu liječenja liječnik je stručnjak i potpuno kontrolira proces i način liječenja, a pacijent je pasivni primatelj koji se nada da liječnik odabire djelotvornu terapiju za rješavanje njegovog zdravstvenog problema.

Sada se uviđa da je od presudne važnosti za liječenje bolesti pacijentov unutarnji stav. Ključni čimbenici su strah i stres i načini na koje se sa njima suočavamo. Strah je ponekad svjestan, ali ga uglavnom potiskujemo.

To je onaj odvažan stav: poriči problem, odbaci ga, „gurni pod tepih“ ili “pospremi u ormar“, a pred sebe postavi junačke ciljeve.

Ako zauzmete takav stav, strah vas nastavlja razjedati nesvjesno. Vaši neizraženi strahovi stvaraju prepreke ili blokade koji onemogućuju nesmetan tijek tjelesne energije zbog čega se javljaju problemi. Oni stalno poprimaju sve veće razmjere ako se sa njima ne suočite. Poteškoće tjelesne naravi posljednje su upozorenje koje vam um šalje putem tijela.

Kada liječnik iznese hladan znanstveni prikaz zdravstvenog stanja i da je izlječenje nemoguće, potiče još dodatni strah i može se dogoditi da pacijent počinje polako umirati jer nema nade u oporavak.

Treba dakle biti vrlo oprezan s ocjenom zdravstvenog stanja upravo zbog snage našeg uma. Njegovu moć trebamo usmjeriti u pozitivnom smjeru.

Tijelo je sposobno za čudesno regeneriranje. Dijelovi tijela koji su se smatrali čvrstim oblicima zapravo su energetski sustavi koji se mogu vrlo brzo transformirati. Stoga trebamo stvoriti novi model liječenja.

Prvi je korak identifikacija straha s kojim je povezan određeni zdravstveni problem. Time se omogućuje svjesno zalječenje određene energetske zapreke u tijelu.

Drugi je korak privući maksimalnu količinu energije i usmjeriti je točno na mjesto gdje se nalazi zapreka. To znači osjetiti ljubav i pozitivne osjećaje prema tom dijelu tijela i usmjeriti ih na mjesto gdje točno osjećamo bol. Bol tada postaje toplija, manje neugodna jer bol i naša usporedna pozornost ne mogu postojati istovremeno.

Što više ljubavi osjećamo bol postaje manje intenzivna jer ljubav te stanice transformira u stanje besprijekornog funkcioniranja.

Ponekad je korijen zapreke vrlo dubok. Ako ga sve više istražujete i počinjete se suočavati sa strahom koji vas sputava, dolazite do dubljeg razumijevanja o samom sebi i o tome što znači vaš sadašnji život.

Time se pripremate za posljednji i najvažniji korak u procesu zalječenja.

Najvažnije od svega je zagledati se dovoljno duboko kako bi se prisjetili što točno želite učiniti sa svojim životom.

Do istinskog izlječenja dolazi kada ste u stanju za sebe zamisliti onu vrstu budućnosti koja vas uzbuđuje. Nadahnuće održava vaše zdravlje i osjećaj zadovoljstva. Predanost i uzbuđenost životom osnažuje  vaš imunološki sustav.

Svatko od nas mora preuzeti odgovornost za vlastito izlječenje. Ono se odnosi na proboj kroz strahove  koji se povezuju sa životom – sa kojima se ne želimo suočiti – i na pronalaženje vlastitog osobnog nadahnuća, vizije budućnosti, za koju znamo da smo je rođenjem na ovoj planeti došli pripomoći ostvariti.

Javlja se nova paradigma u medicini koja se temelji na pacijentovoj sposobnosti da preuzme nadzor nad svojim životom i vrati se na pravi put.

Svaki čovjek u sebi zna kako sudjelovati u vlastitom izlječenju –  fizički i emocionalno i može steći nadahnuće koje će mu pomoći da oblikuje višu, idealniju budućnost, a kada to postigne događaju se čuda.