Meditacija se odnosi na tvoju svjesnost – a svjesnost nije ni muškarac ni žena. To je jedna od temeljnih stvari za koje želim da ih svijet bude svjestan.

Sve religije niječu ženi sposobnost duhovnog rasta, misleći da je njeno tijelo drugačije, da je njezina biologija drugačija: ona neće biti sposobna dosegnuti krajnji procvat svjesnosti. Ali čudno je da nitko u povijesti  nije istražio: tko dostiže taj krajnji procvat – tijelo, um ili svjesnost?

Tijelo i um nisu povezani sa meditacijom. Meditacija je povezana sa samom srži vašeg bića, koja se ne može podijeliti na mušku i žensku.

Svjesnost je jednostavno svjesnost. Zrcalo je zrcalo. Nije ni muško ni žensko. Ono samo odražava.

Svjesnost je baš kao zrcalo koje reflektira. A meditacija je dozvola tom zrcalu da reflektira, da jednostavno održava um u akciji, tijelo u akciji. Nije važno je li tijelo muškarca ili žene; nije važno kako um djeluje – emotivno ili logički. Što god bilo, svjesnost samo mora paziti na to. Ta pažnja, ta budnost je meditacija.

I zato nije moguća nikakva razlika u meditaciji između muškarca i žene.

Koji je pravi način za meditiranje?

Prvo i osnovno je da očistiš svoje unutarnje biće od svih misli. Nema govora o tome da zadržiš dobre misli a odbaciš loše. Sve one zauzimaju prostor unutar tebe, i zbog toga tvoje unutarnje biće ne može biti apsolutno tiho.

Meditacija zahtijeva apsolutni mir, tišinu tako duboku da se ništa ne miče u tebi. Kad jednom shvatiš što je točno meditacija, nije ju teško postići. Ona je naše pravo po rođenju; potpuno smo sposobni postići ju. Ali ne možeš imati oboje: i um i meditaciju.

Možeš ostaviti svijet, ali ne možeš ostaviti svoj um u svijetu. On ide s tobom. I gdje god se nalaziš, tvoj nepromijenjeni um stvarat će isti svijet oko tebe. Možeš ostaviti svijet – ali ti ostaješ ista. Opet ćeš stvoriti svijet jer u svom umu nosiš njegov otisak. Ne radi se o napuštanju svijeta, već o promjeni u tebi, o odricanju od uma. To je meditacija.

Um je smetnja. Um nije ništa drugo nego normalno ludilo.

Moraš izaći van uma, u prostor gdje ni jedna misao nije nikada ušla, gdje nema imaginacije, gdje se ne pojavljuju snovi, gdje jednostavno jesi – kao nitko.

To je više razumijevanje nego vježba. Ne radi se o tome da nešto moraš raditi; baš suprotno, ne moraš raditi ništa osim jasno razumjeti što je meditacija. Samo to razumijevanje će zaustaviti djelovanje uma. To razumijevanje je poput gazde pred kojim se sluge prestaju prepirati ili čak razgovarati jedno s drugim; gazda ulazi u kuću i odjednom je tišina. Sve sluge nešto rade – bar izgledaju da su zaposleni. Samo trenutak prije oni su se prepirali ili razgovarali, i nitko ništa nije radio.

Razumjeti što je meditacija znači pozvati gazdu da uđe. Um je sluga. Čim gazda uđe sa svojim mirom, svojom radošću, tada i um upadne u apsolutnu tišinu.

Uroni što dublje u svoju dušu. Uživaj u sebi, voli sebe i polako ćeš postati svjesna da se u tebi podiže velika radost kojoj nije uzrok izvanjski svijet. To je tvoje vlastito biće, tvoje vlastito duhovno cvjetanje. To je meditacija.

„Tiho, tiho, ne radeći ništa, dolazi proljeće i trava sama počinje rasti.“ Sjedi tiho, ne radi ništa i čekaj proljeće. Ono će doći, ono uvijek dolazi. I kad dođe, trava sama raste. Vidjet ćeš da se u tebi bez ikakva razloga rađa velika radost. Sudjeluj u njoj, dijeli je s ljudima. Tada će se tvoje suosjećanje produhoviti, a neće biti samo način da postigneš neki cilj. Imat će istinsku vrijednost.

Jednom kad dostigneš meditativni prostor, prosvjetljenje je samo pitanje vremena. Ne možeš to požurivati. Moraš samo čekati, intenzivno čekati, s velikom čežnjom – poput žeđi, gladi, bez riječi…

Ostvariti prosvijetljenost znači ponovno dobiti onu svijest koju ste donijeli sa sobom svojim rođenjem. Ona nepokvarenost, nedužnost, čistoća, onaj originalni obraz bez ikakvih maski. To je izlazak iz svih ograničenosti. Prosvjetljen je onaj koji živi kao cjelina. Svijest prosvjetljenoga je transcendentna svijest. Prosvjetljeni čovjek uglavnom šuti, miran je i zadovoljan bez obzira na to što se događa vani, radi li se o uspjehu ili porazu, boli ili zadovoljstvu, životu ili smrti. Njegov je život pjesma, ples, veselje, a njegova prisutnost – blagoslov.

Osho, Knjiga o ženi