To znači živjeti. Ako ne živite opasno, ne živite uopće. Život nikad ne cvjeta u sigurnosti, on uvijek cvjeta u nesigurnosti.

Ako počnete stjecati sigurnost, postajete ustajali ribnjak. Vaša se energija više ne pokreće. Počnete se bojati jer čovjek nikad ne zna kako ući u nepoznato. Poznato je sigurnije. Postajete opsjednuti s poznatim. I dalje se hranite time, ali vam postaje dosadno, osjećate se jadno no ipak vam se čini sve poznatim i sigurnim. Nepoznato izaziva u vama drhtanje. Pri samoj ideji o nepoznatom, već se počnete osjećati nesigurno.

Samo su dvije vrste ljudi na svijetu. Ludi koji žele živjeti udobno…oni traže smrt, žele udoban grob. Druga vrsta su ljudi koji vole živjeti. Oni odabiru živjeti opasno jer život je uspješan samo onda kad postoji opasnost.

Jeste li se ikad penjali na planine? Što se više penjete osjećate se svježije, mlađe. Što je veća opasnost od pada, to ste vi življi…tada visite između života i smrti, ne dosađujete se, ne postoji prašna prošlost, nema želje za budućnošću. Sadašnji trenutak je vrlo žestok, poput plamena. Živite ovdje i sada – skijate se ondje gdje postoji opasnost da izgubite život, no postoji i silna radost – jer opasnost da ćete izgubiti život čini vas neobično vitalnim. Zato ljude privlače opasni sportovi.

Kad vam kažem: živite opasno, ne mislim samo na fizičku opasnost, već i na psihološku, mentalnu i duhovnu. Religija je duhovna opasnost. Ona se penje na takve visove s kojih možda nema povratka.

Vaš život treba ostati igra, ona je centar vašeg života. Rad treba biti sredstvo koje će vas dovesti do igre. Rad u uredu i rad u tvornici, trgovini, ali samo da biste imali vremena igrati se. Ne dopustite da vam se život svede na radnu svakodnevicu – jer cilj života je igra.

Igra znači raditi nešto zbog onoga što se radi.

Vi dolazite k meni meditirati, vi i meditaciju smatrate radom. Mislite da treba nešto učiniti da bi se stiglo do Boga. To je glupost. Meditacija se ne radi zbog toga. Morate se igrati, morate to smatrati zabavom. Ne smijete biti ozbiljni, morate uživati u meditaciji, tada se ona razvija. Kad je počnete smatrati poslom, kao dužnost koju treba obaviti – jer to morate učiniti, morate postići oslobođenje, nirvanu – tada ste ponovno unijeli vaše lude kategorije u svijet igre.

Meditacija je igra, uživajte u njoj zbog nje same. Ako uživate u više stvari zbog njih samih, bit ćete vitalniji. Naravno, vaš život bit će uvijek u opasnosti. Ali tako to mora biti. Opasnost je dio života, zapravo, ona je bolji dio života, najbolji dio života. Najljepši dio života je opasnost. Svakog trenutka život je opasnost. Možda niste toga ni svjesni. Kad udišete i izdišete i to je opasno. Kad izdišete, tko zna, hoće li se dah vratiti ili ne? Nije sigurno, nema nikakve garancije.

Ali ima ljudi čija je glavna religija sigurnost. Čak i dok govore o Bogu, govore o Njemu kao o nekoj sigurnosti. Ako razmišljaju o Bogu čine to samo zato jer se boje. Ako se mole i meditiraju, čine to samo zato da ostanu zapisani u dobrim knjigama, u Božjim dobrim knjigama. „Ako postoji Bog, on će znati da sam redovito išao u crkvu, da sam redovito štovao Boga. Mogu to dokazati.“ Čak i njihova molitva je samo sredstvo.

Živjeti opasno znači živjeti životom kao da je svaki trenutak – posljednji trenutak. Svaki trenutak ima vlastitu unutarnju vrijednost. I vi se ne bojite. Vi znate da smrt postoji i prihvaćate činjenicu da je smrt tu, ne skrivate se od nje ni fizički, ni psihološki ni duhovno.

Uživate u onim trenucima dok dolazite direktno u dodir sa smrću, kad ona postaje gotovo stvarnost – mislim da to znači živjeti opasno.

Ljubav vas vodi licem u lice sa smrću. Meditacija vas vodi licem u lice sa smrću. Dolazak učitelju je dolazak k vašoj vlastitoj smrti. Suočiti se s nekim tko je nestao, znači ući u ponor u kojem ćete se možda izgubiti i možda postati onaj tko se nikad nije vratio.

Oni hrabri idu naprijed. Oni traže sve prilike za opasnost. Njihova filozofija ne sliči filozofiji kompanije životnog osiguranja. Njihova filozofija je filozofija planinara, klizača, skijaša. A oni se ne skijaju samo po vanjskim morima, već i po svojim unutarnjim morima. Ne penju se samo po Alpama i Himalaji, oni traže svoje unutarnje visove.

Ali zapamtite jedno. Nikad ne zaboravite da postoji umjetnost riskiranja. Uvijek ostanite sposobni da se izložite opasnosti. I uvijek kad dobijete priliku da riskirate, nikad je nemojte propustiti. Nikad nećete biti gubitnik.

Opasnost je jedina garancija da ste živi.

Osho, knjiga o muškarcu