Ako smo pozvani da probudimo vrstu, htio bih znati za što je budimo. Kakav je to Način Postojanja u koji pozivamo sve ljude da se u  njemu probude?

Trebamo li jednostavno prihvatiti i usvojiti načela i metode, spoznaje i postupke jedne potpuno drugačije civilizacije koja živi u nekoj drugoj dimenziji? Zar ne možemo ostvariti bolji život koristeći se najuzvišenijim vrijednostima čovječanstva?

Jasno da možete. Ali možda bi vam bilo korisno da razmišljate u smislu drugačijih energija, a ne drugačijih civilizacija.

U kozmosu postoji samo jedna energija ili suština, ono što si ti svojim ljudskim jezikom nazvao Ljubav.

Ideje koje Visokorazvijena Bića nastoje predočiti čovječanstvu jednostavno su misli o tome kako živjeti i voljeti tako da to bude korisnije za vašu vrstu te svakom pojedincu dati priliku da napreduje u svojoj osobnoj evoluciji.

Bilo bi korisno da razmotrite te ideje, vidite jesu li i po čemu u suprotnosti s ljudskim ponašanjem te da odlučite hoćete li iskušati neke nove vidove života u ljudskom obliku.

Slažem se. I već znam da će biti suprotnosti…pa mi reci koja je najveća razlika.

Najneobičnija i najznačajnija razlika jest u tome što su Visokorazvijena Bića u potpunosti i do kraja lišena bilo kakve vrste nasilja. Ne upuštaju se u nasilje, ne bave se verbalnim nasiljem, čak ni privremeno ne razmišljaju o nasilju. Nasilje ne nazivaju „samoobranom“, ne smatraju ga „zabavom“, a još manje „sportom“. Visokorazvijena Bića jednostavno ne mogu opravdati ili podržavati nanošenje fizičke ili emocionalne boli, pa čak ni najblaže nelagode, nekom drugom biću.

Postoji li formula pomoću koje su to uspjeli postići?

Sveukupno nasilje nestalo je iz njihove kulture jer je sav bijes nestao iz njihove stvarnosti.

To je zato što žive sa spoznajom da nemaju što izgubiti ako su dobri, ljubazni, brižni, suosjećajni, nesebični, darežljivi, ako prihvaćaju i bezuvjetno vole u svakom djeliću svakog trenutka, u svim okolnostima i situacijama.

Svjesni su da život ne mogu izgubiti ni iz bilo kojeg razloga i na koji način, kao i da ne mogu izgubiti ni bilo što drugo njima vrijedno, jer ništa im drugo nije vrijedno osim života, samog postojanja – koje im pruža priliku za jedino iskustvo koje žele doživjeti.

A to je?

Iskustvo vlastite Božanstvenosti.

Dakle, ta bića nije moguće ubiti? Ne mogu stradati čak ni od vanjskih okolnosti koje nemaju nikakve veze s međusobnim nasiljem?

Ne postoje vanjske okolnosti u njihovu fizičkom svemiru zbog kojih bi promjenu svog utjelovljenog oblika izjednačili s gubitkom života ili okončanjem postojanja.

Znači da prelazak iz fizičkog u ne fizičko ne smatraju krajem?

Upravo tako. Ta bića znaju da će uvijek postojati i da nikada neće prestati postojati, što god se dogodilo s njihovim utjelovljenim oblicima.

Ako se nikad ne bojiš da češ izgubiti život, tad nemaš razloga za nasilje. A što ako izgubiš nešto što želiš ili se toga ne možeš odreći?

Već si od učitelja na svojem planetu saznao da je želja koju moraš zadovoljiti uzrok sveukupne patnje. A patnja je uzrok sveukupnog nasilja. Otkloni patnju i nasilje će se povući, ispariti, rastvoriti se, nestati.

Ako si u potpunosti budan, ako si Visokorazvijeno Biće, možeš izbjeći sve želje?

Tada te tvoje želje neće onesposobiti. Izbjeći ćeš uništenje do kojeg dolazi ako tobom upravljaju tvoje želje. Kad znaš da ti se život nikada neće okončati, svjestan si da ti je na raspolaganju cijela vječnost da stvoriš ono što želiš doživjeti – ili da ponovno stvoriš nešto što bi htio ponovno doživjeti.

U kozmosu postoji izreka: Vječni Život donosi Vječni Mir.

Ako pak zamišljaš da ti je na raspolaganju ograničeno vrijeme u kojem možeš iskusiti ono što bi htio, odreći ćeš se svog mira da se toga domogneš ili da bi to zadržao kad i ako se ga domogneš.

To je priča o čovječanstvu u pedesetak riječi. Dakle Visokorazvijena Bića iz Neke Druge Dimenzije život doživljavaju kao vječnu stvarnost?

On jest vječna stvarnost. Život je vječno iskustvo za sva svjesna bića, ali šačica svjesnih bića koja o sebi misle prvenstveno kao o fizičkom tijelu te se tako i izražavaju, svoju vječnost doživljavaju kao osjetilnu stvarnost. Svoju tjelesnost doživljavaju kao svoju osjetilnu stvarnost i zamišljaju da će im se postojanje okončati kad ostanu bez tijela. U najboljem slučaju ideju o vječnom životu njeguju kao koncept, teoriju ili uvjerenje. Kao nešto što bi „moglo biti“, ali u to nisu sasvim sigurni.

Budući da potpuno probuđena bića o kojima govorim prebivaju u Nekoj Drugoj Dimenziji, ona su sigurna da je život vječan.

Nekoliko tisućljeća nastojimo uvjeriti pripadnike svoje vrste da nam je život vječan. Iako su mnogi prihvatili tu ideju, čini se da to nije osobito ublažilo nasilje.

Zaista postoji praktičan način otklanjanja nasilja. Jednostavno odbacite sadašnje duboko uvjerenje čovječanstva u Razdvojenost.

Da bih u tome uspio samo se trebam osvrnuti oko sebe. Primjećujem da većina ljudi koji vjeruju u Boga i dalje prihvaća Teologiju Razdvojenosti. Oni smatraju da su ljudi „ovdje“, a Bog „ondje“.

Teologija Razdvojenosti dovodi do stvaranja Kozmologije Razdvojenosti, odnosno ideje o sveukupnom životu koja kaže da je sve odvojeno od svega ostaloga.

Problem je u tome što Kozmologija Razdvojenosti dovodi do nastanka Psihologije Razdvojenosti, odnsno psihološkog stava koji kaže da sam ja „ovdje“, a svi ostali „ondje“.

Psihologija Razdvojenosti dovodi do Sociologije Razdvojenosti, odnosno načina interakcije s drugima koji svakoga u ljudskom društvu potiče da djeluje  kao odvojeno biće zainteresirano samo za vlastite, zasebne interese.

Sociologija Razdvojenosti neminovno dovodi do Patologije Razdvojenosti, patoloških postupaka koji vode samouništenju, čemu se prepuštamo i pojedinačno i kolektivno; ta patologija stvara patnju, sukob, nasilje i smrt od vlastite ruke, kojima svjedočimo na našem planetu tokom cijele ljudske povijesti.

Mislim da će ta patologija biti iscijeljena tek kad svoju Teologiju Razdvojenosti zamijenimo Teologijom Sjedinjenosti. Teologija Sjedinjenosti prepoznat će da smo različiti od Boga, ali ne i odvojeni od njega.

Tako je. Visokorazvijena Bića svjesna su da u svemiru nema razdvojenosti – ništa nije odvojeno od bilo čega drugoga. Ta je svjesnost okosnica njihova načina života, temelj njihove civilizacije.

A za nas je to prvi korak koji ćemo napraviti kad postanemo probuđena vrsta. Nakon svih ovih tisućljeća, mi na svom planetu još nismo napravili ni taj prvi korak.

To je najvažniji korak koji ovog trenutka možete napraviti. Ne obeshrabruj se onim što niste napravili, nego se ohrabri onim što ćete učiniti.

Život je izraz same jednote. Bog je izraz Samog Života. Bog i Život su jedno. Mi smo dio Života. Mi ne stojimo i ne možemo stajati negdje izvan njega. Stoga smo dio Boga. To je krug koji se ne može raskinuti.

Izvor: Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Buđenje vrste, knjiga 4