To bi trebala biti najlakša stvar na svijetu, a postalo je tako teško, najteže. Postalo je gotovo nemoguće poznati sebe.

Što se dogodilo? Vi imate sposobnost da to znate. Vi ste ovdje, vaša sposobnost da znate je ovdje. Što onda nije u redu? Zašto se ta sposobnost ne može uključiti?

Samo jedna stvar nije u redu i ako je ne sredite, ostat ćete neznalica, nećete saznati ništa o sebi. A loše je to da se u vama nešto raspuknulo, izgubili ste svoj integritet. Društvo vas je stavilo u razjedinjenu kuću, podijeljenu protiv vas.

Strategija je jednostavna. Kad je shvatite, možete je maknuti. Evo te strategije – društvo vam je odredilo ideale kakvi morate biti. Ono je usadilo te ideale tako duboko u vas da se uvijek brinete za ideal „kakav trebam biti“, a zaboravljate tko ste.

Opsjednuti ste s budućim idealom, zaboravili ste sadašnju stvarnost.

Vaše su oči fokusirane na daleku budućnost. Zato se ne možete usmjeriti na sebe. Vi neprestano mislite kako da to učinite, kako da to postanete. Vaš jezik je ostao jezik koji izražava ono što morate i što trebate učiniti. A stvarnost se sastoji samo od sada. Stvarnost ne zna za morati i trebati.

Cvijet ruže je cvijet ruže, ne dolazi u obzir da je išta drugo. Lotos je lotos. Niti ruža ikad pokušava postati lotos, niti lotos ikad pokušava postati ruža. Zato oni nisu neurotični, ne trebaju psihijatra, nije im potrebna psihoanaliza. Ruža je zdrava jer ona jednostavno živi svoju stvarnost. A tako je i sa svim stvorenim, osim s čovjekom. Samo čovjek ima ideale, prisiljavaju ga: Moraš biti ovo, moraš biti ono.“ Tada ste podijeljeni protiv sebe. Morati i biti su neprijatelji.

A vi ne možete biti ništa drugo nego ono što jeste. Uronite duboko u svoje srce, možete biti samo ono što jeste, nikad nešto drugo. Jednom kad ta istina duboko prodre u vas,  da možete biti samo ono što jeste, svi će ideali nestati, biti će automatski odbačeni. A kad nema ideala, susrećete se s realnošću. Tada su vaše oči ovdje i sada, prisutni ste u onom što jeste. Nestalo je nesuglasica, raskola. Vi ste jedno.

To je prvi korak: budite jedno sa sobom. Prvi korak je postao težak zbog tako mnogo uvjeta, tako mnogo edukacije, tako mnogo civilizacijskih nastojanja. Ako ste učinili prvi korak da prihvatite sebe, da se volite onakvi kavi jeste, od časa do časa….

Na primjer, vi ste žalosni. Ovog časa ste žalosni. Svi vaš uvjeti koji vas ograničavaju kažu vam: „Ne smiješ biti tužan, to je loše. Moraš biti sretan.“ Sada se javljaju nesuglasice, tu je problem. Vi ste žalosni i to je istina ovog trenutka. A vaše uvjetovanosti, vaš um vam kaže; „Ne smiješ biti takav, moraš biti sretan. Smiješi se! Što će ljudi misliti o tebi?“ morate se smijati, morate se barem pretvarati da ste sretni.

U tome je problem: vi se pretvarate. Možete učiniti da se smješkate, ali tada više niste jedno, postali ste podvojeni, postali ste dva. Potisnuli ste istinu, postali ste lažljivac.

A društvo cijeni lažljivce. Lažljivac postaje svetac, postaje veliki vođa. I svi počnu slijediti lažljivca. Lažljivac postaje vaš uzor.

To je razlog zbog kojeg ne možete saznati tko ste. Kako možete spoznati sebe, ako ne prihvatite sebe? Vi uvijek samo potiskujete svoje biće.

Što se može tada učiniti?

Kad ste tužni, prihvatite tugu. To ste vi. Nemojte reći da ste tužni. Nemojte reći da je tuga nešto odvojeno od vas. Jednostavno recite: „Ja sam tuga, ovog časa sam tuga.“ I proživite svoju tugu posve autentično. Iznenadit ćete se kad osjetite da se u vašem biću otvaraju neka čudesna vrata. Ako možete živjeti svoju tugu ne misleći da ste sretni, postat ćete odmah sretni jer nestaje nesuglasice u vama. Nema više nesuglasica. Kad kažete: „Ja sam tuga“, nema više nikakvog pitanja o bilo kavom idealu da budete nešto drugo. Dakle, nema nikakvog nastojanja, nema sukoba. „Ja sam jednostavno to“ – dolazi do olakšanja.

A to olakšanje je milost, to olakšanje je radost.

Radost nije cilj, ona je samo usputni proizvod, prirodna posljedica jednosti, jedinstva. Samo se sjedinite s tom tugom bez ikakve motivacije, bez nekog posebnog razloga. Ne postavlja se pitanje ni o kakvoj svrsi. Takvi ste u ovom trenutku, to je vaša istina toga časa.  A sljedećeg trenutka ćete se možda ljutiti. Prihvatite i to. A sljedećeg trenutka, možda ćete biti netko drugi, i to prihvatite.

Živite od trenutka do trenutka, prihvaćajte sve, nemojte stvarati nikakve podjele, to je put do sebe spoznaje. Vi ste onakvi kavi jeste, prihvatite to radosno, sa zahvalnošću. Iznenada ćete osjetiti sklad. Ona dva dijela u vama, idealni dio i stvarni dio, neće se više svađati. Naći će se i uroniti jedan u drugoga.

Nije zapravo tuga ono što vas boli, već je to objašnjenje da je tuga pogrešna, to vam nanosi bol, to postaje psihološki problem, to stvara psihološku zbunjenost. To je objašnjenje, a ne činjenica. Činjenica uvijek oslobađa.

Istina oslobađa. Ali ne znanje o istini. Budite istina, bit ćete oslobođeni. Vi je ne morate donijeti od nekuda, ne morate je čekati, ona se odmah događa.

Kako biti istina? Vi već jeste istina. Samo što što sa sobom nosite lažne ideale, oni donose probleme.

Napustite ideale, budite nekoliko dana prirodni. Samo volite drveće, ptice i životinje, prihvatite sebe kavi jeste. I nastaje velika tišina. Nema objašnjenja – tada je tuga prekrasna, ona ima svoju dubinu. Kad nema objašnjenja sve je prekrasno. A kad je sve prekrasno, vi ste opušteni. U toj opuštenosti, pali ste u vlastiti izvor i to vam donosi samospoznaju. Nije u pitanju znanje, već unutarnja transformacija.

A o kojoj transformaciji govorim? Ja vam ne određujem nikakav ideal koji morate slijediti. Morate se tak opustiti u onom što jeste i samo promatrati.

Samo pogledajte što će se dogoditi – to je oslobođenje. A čuje se veliki sklad, duboka glazba. Ta glazba je odjek samospoznaje. I vaš se život počinje mijenjati. Vi imate čarobni ključ koji otključava sve brave.

Osho, knjiga o muškarcu