U prošlom stoljeću moderna istraživanja su došla do jedne od najznačajnijih činjenica, a to je da nemaš jedan, nego dva uma. Tvoj mozak je podijeljen na dvije hemisfere. Desna hemisfera je intuitivna, iracionalna, poetična, platonska, imaginativna, romantična, religiozna; lijeva hemisfera je logična, racionalna, matematička, znanstvena, kalkulativna.

Te dvije hemisfere su stalno u sukobu. U tebi je temeljna i najveća svjetska politika. Možda nisi toga svjestan, ali kad postaneš svjestan, ono što trebaš učiniti je negdje između ta dva uma.

Desna hemisfera mozga je povezana s lijevom rukom, a lijeva hemisfera je povezana s desnim rukom – dijagonalno.

Žene su ljudi desne hemisfere, a muškarci su ljudi lijeve hemisfere. Muškarci su stoljećima vladali ženama. Sada se žene bune i to je isti tip žene. One su zapravo poput muškaraca – racionalne, argumentativne. Možda žene uspiju i zbace muškarce s prijestolja. Ali do tada, žene neće biti žene, postat će ljudi lijeve hemisfere. Jer da bi se žena borila s muškarcem, mora biti poput muškarca: agresivna. Ako se želi boriti mora naučiti neke trikove, mora se boriti istom tehnikom. Borba s bilo kim je vrlo opasna, jer postaješ nalik svom neprijatelju. To je jedan od najvećih problema čovječanstva. Kad se boriš moraš koristiti iste tehnike i iste načine. Tada se neprijatelj može poraziti, ali do tog vremena postaješ sam svoj neprijatelj. Mijenjaju se samo površne stvari, a duboki konflikt i dalje ostaje.

Konflikt je u muškarcu. Ako ga se ne riješi tamo, ne može ga se riješiti nigdje drugdje. Politika je u tebi; vodi se između dva dijela tvog mozga.

Postoji vrlo mali most. Ako se taj most sruši nekom nesrećom ili nekim psihološkim defektom, osoba postaje podijeljena, osoba postaje dvije osobe i događa se fenomen shizofrenije ili podijeljene osobnosti. Ako se taj most ojača toliko da dva uma  nestanu i postanu jedan, dolazi do integracije, kristalizacije, susret unutarnjeg muškog i unutarnjeg ženskog, susret yina i yanga, susret lijevog i desnog, susret logike i nelogike.

Ako možeš razumjeti tu temeljnu bifurkaciju (račvanje, rastok), onda možeš razumjeti sve konflikte koji se događaju oko tebe i u tebi.

Ženski um ima ljupkost, muški um ima efikasnost. Dugoročno, ako postoji stalna borba, ljupkosti je suđeno da bude pobijeđena – efikasni um će pobijediti, jer svijet razumije jezik matematike a ne ljubavi. Ali onog trenutka kad tvoja efikasnost pobijedi tvoju ljupkost, izgubila si nešto iznimno vrijedno: izgubila si kontakt s vlastitim bićem. Možeš postati jako efikasna, ali više nećeš biti stvarna osoba. Postat ćeš stroj, stvar nalik robotu.

Zbog toga postoji stalni sukob između muškarca i žene. Ne mogu biti odvojeni, moraju stalno ulaziti u odnose – ali ne mogu ni ostati zajedno. Borba nije izvanjska, borba je u tebi. Ja to vidim ovako: ukoliko ne razriješiš svoju unutarnju borbu između desne i lijeve hemisfere, nikad se nećeš moći mirno zaljubiti – nikada – jer će se unutarnja borba reflektirati na van. Ako se boriš unutar sebe i identificiraš s lijevom hemisferom, razumskom hemisferom, i stalno pokušavaš nadjačati desnu hemisferu, isto ćeš htjeti učiniti i sa ženom u koju se zaljubiš. Ako se žena stalno bori  sa svojim unutarnjim razumom, borit će se stalno i s muškarcem kojeg voli.

Gotovo svi odnosi su ružni. U početku su prekrasni; u početku ne pokazuješ stvarnost; u početku se pretvaraš. Kad se odnos utvrdi i ti se opustiš, proključa tvoj unutarnji konflikt i počne se odražavati u tvom odnosu. Onda dođu svađe, onda dođu tisuće načina na koje prigovarate jedno drugom, uništavate jedno drugog. To je teškoća modernog uma; svi odnosi postanu s vremenom usputni. Ljudi se boje vezati na bilo koji način jer su shvatili iz gorkog iskustva – čim se previše vežeš, šikne realnost i tvoj unutarnji konflikt se počinje reflektirati u drugome i tada život postaje ružan, strašan, nepodnošljiv… Jednom kad se nađeš ulovljen u tome, to je robija, ali zapamti, robijanje ne dolazi od drugog, ono dolazi iz tebe.

Ako tobom dominira lijeva hemisfera mozga, živjet ćeš vrlo uspješan život – toliko uspješan da ćeš do četrdesete godine imati čir na želucu ili barem jedan do dva infarkta. Do pedesete bit ćeš skoro mrtav – ali uspješno mrtav. Možeš postati veliki znanstvenik, ali nikad nećeš postati veliko biće. Možeš akumulirati dovoljno bogatstva, ali ćeš izgubiti sve što je vrijedno. Možeš osvojiti čitav svijet, ali tvoj vlastiti unutarnji teritorij će ostati neosvojen. Ima mnogo atrakcija zbog kojih slijediš lijevu hemisferu mozga – to je svjetovni mozak. On brine o stvarima, autima, novcu, kućama, moći, prestižu. To je usmjerenje čovjeka kojeg u Indiji zovemo “grustha”, kućevlasnik.

Desna hemisfera mozga označava smjer “sannyasina”, onog koji je više zainteresiran za svoje unutarnje biće, svoj unutarnji mir, svoje blaženstvo, a manje ga zanimaju stvari. Ako dođu lako, dobro je; ako ne dođu, i to je dobro. Više ga zanima trenutak, manje ga zanima budućnost; više ga zanima poezija života, manje ga zanima njegova aritmetika….

Postoji put koji prati život pomoću aritmetike i postoji drugi put koji prati život pomoću sna, pomoću snova i vizija. Sannyasin je onaj koji živi kroz imaginaciju, koji živi kroz sanjanje svog uma, koji živi kroz poeziju, koji gleda kroz  vizije. Njemu ništa nije obično, sve poprima neki sjaj. Ako gledaš iz te hemisfere, sve postaje božansko, sveto. Desna hemisfera mozga samo daje izjave o činjenicama, ne može vam dati razloge. To je hemisfera poezije i ljubavi.

Ženski um ima negativnu i pozitivnu odliku. Pozitivna je ljubav, negativna je ljubomora; pozitivna je dijeljenje, negativna je posesivnost, pozitivna je čekanje, negativna je letargija.

Muški um ima pozitivnu odliku da istražuje, traži, a negativna mu je da uvijek sumnja. Ako možeš biti istraživač bez sumnje, onda si odabrao pozitivnost. Ako si sumnjičav čovjek bez istraživanja, samo sjediš i sumnjaš. Pozitivna odlika muškarca je da traži mir, a negativna odlika je da je nemiran. Samo zato što je nemiran ne moraš se identificirati s tim. Možeš iskoristiti svoj nemir za postizanje mirnog počinka. Imaš energije, imaš potrebu da učiniš nešto – možeš iskoristiti tu potrebu da postaneš nedjelatan, da budeš meditant.

Negativno treba služiti pozitivnom, i svatko ima oboje. Čim postoji pozitivna odlika, odmah uz nju živi i negativna. Ako previše pažnje poklanjaš negativnom, izgubit ćeš; poklanjaj pažnju pozitivnom, i postići ćeš.

I muško i žensko, oboje to moraju učiniti. Tada će se dogoditi najljepša pojava na svijetu. Ta pojava je nevidljiva osoba, jedno, jedinstvo, unutarnji mir, simfonija u kojoj sve note pomažu jedna drugoj, ne samo kao buka, već daju ritam, boju svemu. One čine cjelinu, one stvaraju cjelinu, one nisu protiv cjeline, nisu više samo fragmenti, uklopile su se u jedinstvo.

Osho, Knjiga o ženi