Ljubav, Život

ODNOS JE VRSTA PRISILE – DRUŽENJE JE DIJELJENJE

Došla si u svijet koji je već uvjetovan, a došla si tako nevina, tako čista, nesvjesna onog što će ti se dogoditi. I tvoji su roditelji ostavili svoj rukopis po tebi, čitavo društvo je počelo zapisivati stvari po tebi. To nije tvoja greška, to je samo simptom bolesnog društva.

Mi moramo promijeniti društvo. A jedini način da ga promijenimo je da promijenimo pojedince; nema drugog načina, nema prečaca.

Uđi što dublje možeš u odnose sa ženama. Uskoro ćeš vidjeti da postoji drukčija vrsta odnosa koja može postojati samo između suprotnih spolova. Tada uđi u duboki odnos s muškarcem i otkrit ćeš da da su svi odnosi nezadovoljavajući. Nikad ne donose zadovoljstvo koje obećavaju.

A samo pomoću vlastitog iskustva ćeš moći jednog dana otići izvan odnosa. To će te odvesti u meditativnost, u samoću, u tu ljepotu, to blaženstvo koje se događa samo kad si sama.  Tada možeš biti sretna sama i postaješ stvarno osoba. Ako tvoja sreća ovisi o drugima, ti si rob; još nisi slobodna, još si vezana.

Kad si sretna sama, kad možeš živjeti sama sa sobom, nema potreba da budeš u odnosu. To ne znači da se nečeš družiti. Odnos je vrsta prisile, a druženje je dijeljenje. Družit ćeš se i dijeliti svoju radost s mnogim ljudima, ali nećeš ovisiti ni o kome posebno, i nećeš nikome dozvoliti da ovisi o tebi. Tada ćeš živjeti u slobodi, u radosti, u ljubavi.

Prvo postanite sami.
Prvo počnite uživati u sebi.
Prvo volite svoje Ja.

Prvo postanite tako autentično sretni
da ako nitko ne dođe nema veze.
Puni ste, prepuni .

Ako nitko ne pokuca na tvoja vrata
potpuno je ok –
Nitko ti ne nedostaje.
Ne čekate da dođe netko
i pokuca na vrata.

Ti si kod kuće.
Ako netko dođe, dobro, lijepo.
Ako nitko ne dođe,
opet je lijepo i dobro.

Zatim to primijenite na odnose.
Sada se krećete kao gospodar,
ne poput prosjaka.
Sada se krećete kao car,
ne poput prosjaka.

I osoba koja je živjela
u svojoj samoći
uvijek će privući drugu osobu
koja također lijepo živi svoju samoću,
jer isto privlači isto.

Kad se sastanu dva majstora –
majstori svog bića,
njihove samoće –
sreća nije samo dodana,
množi se.
To postaje ogromno.
Fenomenalna proslava.

I ne iskorištavaju, dijele.
Ne iskorištavaju jedno drugo.
Umjesto toga, baš suprotno
oboje postaju Jedno i
uživaju u egzistenciji koja
ih okružuje.


Osho, Knjiga o ženi