Duša je stvorena u pozitivnoj matrici ogromne ljubavi i mudrosti. Njezino učenje počinje u tom trenutku. Ako želi ubrzati proces učenja, inkarnira se u fizičko tijelo. Kad siđe na Zemlju i spoji se sa ljudski tijelom koje je evoluiralo iz primitivnih stanja, šokirana je nasiljem kojim je izložena.

Zemlja je težak planet zbog fizičke nelagode, patnje i mentalnog izazova. Ljudska bića posjeduju sirove negativne emocije poput bijesa i mržnje, koje su se nadogradile na osjećaj straha i boli povezanih s uvjetima preživljavanja.

Pozitivne i negativne emocije duše i domaćina miješaju se donoseći im obostranu korist. Kad bi duša poznavala samo ljubav i mir, ne bi stekla uvid i ne bi naučila cijeniti vrijednost tih pozitivnih emocija. S druge strane, istinska priroda duše na Zemlji otkriva se kroz radost i neiskvareno zadovoljstvo na licu sretnog bića – čovjeka.

Duše koje se razvijaju na Zemlji imaju obavezu pomoći ljudskim bićima da spoznaju beskonačnost izvan njihovih fizičkih života i podržavati ih u izražavanju istinskog suosjećanja kroz strast. Posjedovanje strasti u borbi za život ono je što vrijedi u čovječanstvu.

Ljudi istovremeno osjećaju bliskost i bore se jedni protiv drugih. Istovremeno se natječu i surađuju međusobno. Egocentrični su i ranjivi. Mogu razviti opaku narav, ali imaju ogromni potencijal za velikodušnost. Istovremeno u njima postoji slabost i hrabrost. Duša pojačava pozitivna obilježja u ljudima.

Kušnja reinkarnacije za dušu koja silazi na Zemlju jest savladavanje straha u ljudskom tijelu. Duša raste u nastojanju da prevlada sve negativne emocije povezane sa strahom ustrajući u tome kroz mnoge inkarnacije. Često se vraća u duhovni svijet oštećena i povrijeđena. Ako se ne uspije iscijeliti, negativnosti donosi u novu inkarnaciju i u novo tijelo…

Odlomak iz knjige “Božanski dar”