Ljudski mozak reagira kao životinja, brani svoj teritorij poistovjećujući ga sa svojim životom. Dio tog prostora čine njegovi roditelji, braća, partner, suradnici i njegovo tijelo.

Tko je gospodar?

Pojedinac s njegovim ograničenjima koje odgovaraju njegovoj razini svijesti.

Što veća razina svijesti, veća sloboda.

Da bi se dostigla ta razina, gdje teritorij ne čini mali komad zemlje ili mala grupa suradnika, već čitav planet i cjelokupno čovječanstvo, čak i cijeli Univerzum i sva živa bića; prije svega treba izliječiti prvu ranu, osloboditi se fetalnog, zatim obiteljskog i na kraju društvenog uvjetovanja.

Klijent mora postati svjestan svojih mehanizama obrane.

Da bi životinje izbjegle napad neprijatelja mogu se ukopati i pretvarati se da su mrtve.

Čovijek radi isto: ukoči se, zatvara se u sistem u kojem ponavlja ponašanje, želje, osjećaje, misli i vegetira u tim tijesnim granicama odbacujući svaku novu informaciju, zarobljen u neprestano ponavljanje prošlosti. Da bi pobjegao od dubine, živi plutajući na platnu od površnih sjećaja, najčešće pod anestezijom.

Životinje se prilagođavaju okolini (kameleon).

Tako se i ljudi, odbacujući svoju urođenu različitost, prilagođavaju svijetu koji ih okružuje. Ne dozvoljavaju sebi nimalo originalnosti, kopiraju druge u svim djelovima života. Potpuno ovise od vanjske predstave, protjeruju svoju bit u tamu svojih snova.

Kad osjete da su ugrožene, životinje mogu napasti.

Strah od upoznavanja sebe, udružen sa strepnjom od gubitka svega što misle da posjeduju, između ostalog i način života, što uključuje i bolan susret s osnovnom ranom, ljude može pretvoriti u ubojice.

Kod ostalih životinjskih vrsta, osnovna obrana u slučaju napada je bijeg.

Ove osobe ne žele saznati ništa o sebi, lječenje napuštaju na pola terapije, traže opravdanje za svoje postupke, bore se da dokažu da su uvijek u pravu, da se ne bi suočili sa porblemom bježe od njega čak i u drugu državu.

Bjeg se može udružiti sa samopovređivanjem. Gušter odgriza svoj rep.

Neki se udaljavaju od voljenih osoba ili predmeta, sakate se pribjegavajući estetskoj kirurgiji, rasipaju svoje bogatstvo…

Izvor: Alehandro Hodorovski, Ples stvarnosti