Ali dublje značenje ove opomene je: “Prestani izbjegavati život!”

Duhovnost nije način da se pobjegne od života, da se izbjegne život. Duhovnost je način da se što dublje ukorijenite u život.

Strah od smrti je prirodni mehanizam osmišljen da zaštiti život.

Ali strah od života je strah od življenja, od promjene, od transformacije, to je više psihološka i socijalna stvar.

Uzmimo na primer strah od kritike i strah od mišljenja drugih ljudi ili strah od neuspjeha ili gubitka.

Strah od otpuštanja nečega što je neizbježno otpustiti, ali zbog vezanosti ne možete to pustiti.

I zašto je ovaj strah tako jak?

Jer čovjek nije ukorijenjen u životu, nego u svojem egu.

Stoga, ako su strahovi motivacija za duhovni put, duhovno znanje i način života će nam pomoći, ali ako ne prevladamo svoje strahove, onda ne koristimo svoj puni potencijal.

Čovjek samo želi malo sigurnosti. Ali životna sigurnost je u tome da živite život, a ne da se zaštitite od njega.

Ne izbjegavajte život, suočite se s njim hrabro i dostojanstveno.

Kad život želi da se boriš, onda se bori.

Kada život želi da vas nauči kreativnosti u pronalaženju rješenja, onda učite.

Kada život želi da rasteš u ljubavi, onda se otvori…

Suoči se sa tim strahom od života koji je strah od promjene i transformacije, budi slobodan, budi odgovoran, voli, budi mudar, budi otvoren za učenje, živi ovdje i sada.

Izvor: Paramahamsa Vishwananda

Svaki trenutak završava onoga trena kad počinje. Ako to ne uviđaš, nećeš vidjeti što je u tome izvanredno i prozvat ćeš taj trenutak običnim.

Svaka interakcija „počinje završavati“ onoga trenutka kad „počinje počinjati“. Samo onda kad se o tome istinski promisli i kad se to duboko shvati, otvara vam se puno bogatstvo svakoga trenutka – i samoga života.

Život ti se ne može dati ako ne razumiješ smrt. Moraš poduzeti više nego to samo razumjeti. Moraš smrt voljeti jednako tako kao što voliš život.

Vrijeme koje provedeš s nekom osobom bilo bi slavlje kad bi pomišljao da je to posljednji put da si s tom osobom. Tvoje iskustvo svakoga trenutka bilo bi nemjerljivo veliko kad bi pomislio da je to tvoj posljednji takav trenutak. Tvoje odbijanje da razmišljaš o svojoj vlastitoj smrti dovodi do tvoga odbijanja da razmišljaš o svome vlastitom životu.

Ti to ne vidiš tako. Ti propuštaš trenutak i sve ono što ti on nosi. Ti gledaš pokraj njega umjesto da sagledavaš kroz njega.

Kad duboko pogledaš u nešto onda to spoznaš. Razmišljati o nekoj stvari duboko znači potpuno je sagledati. Onda više nema iluzije. Onda vidiš stvar onakvom kakva ona zaista jest. Tek onda možeš u njoj istinski uživati – to jest unijeti radost u nju. („u – živati“ znači unijeti radost života u nešto).

Tada možeš uživati čak i u iluziji. Jer ćeš znati da je to iluzija, a to je pola radosti! Činjenica da misliš kako je to stvarno, ono je što ti izaziva bol.

Ništa nije bolno što ne shvaćaš kao stvarno.

To je poput filma, drame koja se prikazuje na pozornici tvoga uma. Ti stvaraš situaciju i likove. Ti pišeš dijaloge. Ništa nije bolno u trenutku u kojem shvatiš da ništa nije stvarno.

To važi za smrt kao i za život.

Kada shvatiš da je smrt također jedna iluzija onda možeš reći: „O, smrti, gdje je žaoka?“

U smrti možeš čak i uživati. Možeš uživati čak i u nečijoj tuđoj smrti.

Izgleda li ti to čudno?

Samo ako ne razumiješ smrt – i život.

Smrt nikada nije kraj nego uvijek početak. Smrt su vrata koja se otvaraju, a ne vrata koja se zatvaraju.

Kada shvatiš da je život vječan shvatiš da je smrt tvoja iluzija o kojoj stalno brineš i stoga ti pomaže u uvjerenju da ti jesi tvoje tijelo. Ali ti nisi tvoje tijelo i tako uništenje tvoga tijela ti nije važno. Smrt bi te trebala naučiti da je život ono što je stvarno. A život te uči da ono što je neizbježno nije smrt, nego nepostojanost.

Nepostojanost je jedina istina.

Ništa nije postojano, trajno. Sve se mijenja. U svakom trenutku. U svakom času.

Kad bi nešto bilo trajno ne bi moglo postojati. Jer čak i sam smisao postojanosti ovisi o nedostatku nepostojanosti. Stoga, čak i postojanost je nepostojana. Dublje pogledaj u to. Razmišljaj o toj istini. Shvati je i shvatiti ćeš Boga.

To je Dharma i to je Buddha. To je Buddha Dharma. To je učenje i učitelj. To je lekcija i majstor. To je objekt i promatrač uvijeni u jedno.

Oni nikada nisu bili ništa drugo nego Jedno. Ti si onaj koji ih je odvio kako bi se tvoj život mogao odviti pred tobom.

A dok promatraš svoj vlastiti život kako se odvija pred tobom nemoj dopustiti da sam postaneš razotkriven. Drži Sebe na okupu! Vidi iluziju, privid! Uživaj u njemu, ali nemoj postati privid!

Ti nisi iluzija nego je ti stvaraš.

Ti si na ovome svijetu, ali nisi iz njega.

Onda iskoristi svoj privid smrti. Iskoristi ga! Dopusti mu da bude ključ koji te otvara za više života.

Gledaj cvijet kao nešto što vene i vidjet ćeš cvijet tužnim, ali ako cvijet gledaš kao dio cijelog drveta koje se mijenja i koje će uskoro roditi plod, onda ćeš vidjeti istinsku ljepotu cvijeta. Kada razumiješ da je cvjetanje i otpadanje cvijeta znak da je drvo spremno roditi plodove, onda razumiješ život.

Pogledaj to pažljivo i shvatit ćeš da je život svoja vlastita metafora.

Uvijek imaj na umu da ti nisi cvijet i da nisi čak ni plod. Ti si drvo. A tvoje korijenje je duboko usađeno u Mene. Ja sam tlo iz kojega si ti iznikao i tvoji cvatovi i tvoji plodovi će se vratiti Meni obogaćujući tlo. Tako, život rađa život i ne može spoznati smrt, nikada….

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3

Pronađite sebe unutar sebe i živite svoju istinu, a uloge će uvijek biti tu, jer kako bi nam inače bilo zanimljivo na ovom igralištu  gdje smo došli da doživimo i proživimo, a da nitko ne bude povrijeđen time, i da se odlično provedemo!

Vaša istina je mnogo veća od bilo čega već doživljenog i mnogo ljepša od već viđenog.

 
Kako ćete prepoznati da li živite ulogu ili istinu?

Ako stalno negdje trčite, nešto završavate, brinete se i stalno lovite vlastiti rep, stalno nešto morate, budite sigurni da ste debelo zaglibili u uloge i ne živite život u svoj svojoj ljepoti i punoći.

Ako je u vama mir i sa lakoćom i ljubavlju sve postižete, shvaćate da ništa ne morate i da je vaš izbor šta god da radite, onda zaista svjesno živite život vrijedan svakog njegovog trenutka kakav god da je, jer vi dajete vrijednost tom trenutku. I takav trenutak može biti jedino perfektan.

Nepoznati autor

Kad je čovjek pun straha, spreman je pokoriti se, kad drhti u sebi od straha, gubi povjerenje u sebe. Tada je spreman povjerovati u svaku glupu besmislicu. Ne možete ga prisiliti da vjeruje u besmislicu ako vjeruje u sebe.

Tako su čovjeka iskorištavali stoljećima. To je tehnika koju su koristile sve takozvane religije: držati čovjeka u strahu, prisiliti ga da se osjeti bezvrijednim, krivim, da se osjećao kao da je na samom rubu pakla.

Kako tako prestrašiti čovjeka? Jedini način je osuditi život, osuditi sve što je prirodno, osuditi seks jer je on temelj života, osuditi hranu jer je ona drugi temelj života, osuditi srodstvo, obitelj, prijateljstvo jer je to treći temelj života – i nastaviti sve osuđivati.

Štogod je prirodno čovjeku, treba osuditi, reći da je pogrešno. „ Ako to učiniš, patit ćeš. Ako to ne učiniš, bit ćeš nagrađen.

“Pakao će se spustiti na tebe ako i dalje budeš živio po zakonima prirode.“

„Zaslužit ćeš nebo ako se okreneš protiv života.“

To znači, Bog će vas samo tada prihvatiti ako ste samoubilački nastrojeni. Ako polako ubijate osjetila, tijelo, um, svoje srce, ako nastavljate uništavati sebe, što više sebe uspijete uništiti, to će vas Bog više voljeti. U tome se sastojalo sve učenje religije prošlosti koje je prljalo čovjeka i trovalo ga. Tim zatrovanim učenjem strašno su ga iskorištavali.

Te religije prošlosti bile su okrenute smrti, a ne životu. 

Ono što ja navješćujem je vizija usmjerena na život i ljubav prema životu u svoj njegovoj multi dimenzijalnosti jer to je jedini način da se dopre što bliže do krajnje istine koja nije daleko od toga, već je skrivena u neposrednoj blizini. A ta neposredna blizina je konačnost, uzvišena imanentnost. Bog nije ondje nego ovdje. Bog nije ono nego ovo. Vi niste nevrijedni niti ste grešnik.

Ja sam ovdje da vam pomognem da se rasteretite od svojih osjećaja krivnje. Ja sam ovdje da vam pomognem da opet počnete vjerovati u sebe. Kad jednom počnete stjecati povjerenje u vlastito biće, ne može vas iskorištavati nijedan političar, nijedan svećenik. Čovjeka su uvijek iskorištavali putem straha.

Kad se čovjek boji, premda je cijeli život ateist, počne se odjednom pretvarati u teistu. Svećenici su doznali za to i stoljećima iskorištavali tu činjenicu.

A najbolji način da se izazove strah jest prisiliti čovjeka da se osjeća krivim zbog prirodnih stvari. On ih ne može napustiti, a ne može ni uživati u njima jer se boji pakla, zato je dvostruko vezan. Ta dvostruka vezanost temelj je iskorištavanja čovjeka.

Ne može samo tako napustiti svoju seksualnost jer neki svećenik kaže da je to grijeh. To nema nikakve veze s vašom idejom o ispravnom i neispravnom. Seksualnost je nešto prirodno, nešto što je duboko u vašem biću. Vi ste nastali od nje, svaka vaša stanica je seksualna stanica. Ne možete to napustiti samo ako netko nešto kaže. Da, možete to početi potiskivati, ali potiskivanjem nagomilat ćete to u svojoj podsvijesti, a to onda postane rana. A što više nešto potiskujete, to vas ono više zaokuplja. Što vas to više zaokuplja, vi se osjećate više krivi. To je začarani krug. Tu vas je svećenik uhvatio u stupicu.

Svećenici su strašno povrijedili čovjekovo srce, čovjekovu svijest. Oni su u njega usadili tu otrovnu ideju da je život nešto ružno. Oni su poučavali ljude kako se osloboditi života.

Ja učim ljude kako dublje zaroniti u život. Učim vas kako da vi oslobodite svoj život, kako da sve više uđete u njega za vječnost, kako da živite život u njegovoj punini. I tu se javljaju nesuglasice. I moraju se javljati. Moja vizija je upravo suprotna od onoga što su oni učili u ime religije.

Ja nosim svijetu novu viziju religije.

To je najhrabriji pokušaj koji je itko ikad učinio: prihvatiti život u svoj njegovoj multi dimenzialnosti, uživati u njemu, slaviti ga, veseliti mu se. odricati se nije moj put, moj put je veseliti se životu. Post nije moj način, moj način je slaviti život. Biti veseo znači biti religiozan. Moja definicija religije ima dimenziju veselosti.

Ni jedna životinja ne može se veseliti, ništa ne zna o proslavama. Delfini se znaju igrati, čimpanze se znaju igrati, ali samo čovjek zna slaviti.

Proslava je najviši vrh svijesti. Ja vas učim kako slaviti život. Proslava je ključ.

Osho, knjiga o muškarcu

Ne postoji jedna religija, ima ih na stotine. Postoji samo jedna duhovnost.

Religija je za spavanje. Duhovnost je za budne.

Religija je za one kojima je potreban neko da im kaže šta da rade i žele da budu vođeni. Duhovnost je za one koji obraćaju pažnju na svoj unutrašnji glas.

Religija ima skup dogmatskih pravila. Duhovnost vas poziva da sve shvatite, da sve preispitate

Religija je prijeteća i zastrašujuća. Duhovnost vam daje unutrašnji Mir.

Religija govori o grijehu i krivici. Duhovnost vam govori da učite iz svoje greške…

Religija potiskuje sve što vas čini lažnim. Duhovnost nadilazi sve, ona vas čini stvarnim!

Religija nije Bog. Duhovnost je sve i samim tim Bog.

Pojavljuje se religija. Duhovnost je znanje.

Religija ne istražuje niti postavlja pitanja. Duhovnost sumnja u sve.

Religija je ljudska, to je organizacija sa pravilima. Duhovnost je božanska bez pravila.

Religija izaziva podjele. Duhovnost je uzrok ujedinjenja.

Religija te želi zato što vjeruješ. Morate uzeti duhovnost

Religija slijedi svete knjige. Duhovnost traži sveto u svim knjigama.

Religija se hrani strahom. Duhovnost se hrani povjerenjem i vjerom.

Religija te tjera da živiš u svojim mislima. Duhovnost te tjera da živiš u svijesti…

Religija se brine za to. Duhovnost se brine o Biću.

Religija hrani ego. Duhovnost nas tjera da pobijedimo ego.

Religija nas tjera da se odreknemo svijeta. Duhovnost nas tjera da živimo u Bogu, da ne odustajemo od Njega.

Religija je obožavanje. Duhovnost je meditacija.

Religija sanja o slavi i raju. Duhovnost nas čini da iskusimo slavu i raj ovdje i sada.

Religija živi u prošlosti i budućnosti. Duhovnost je život u sadašnjosti.

Religija čuva naše sjećanje. Duhovnost oslobađa našu svijest.

Religija vjeruje u vječni život. Duhovnost nas čini svjesnima vječnog života.

Religija obećava nakon smrti. Duhovnost je pronalaženje Boga u sebi tokom našeg života.

Mi smo ljudi koji samo prolaze…

Izvor: Enzo Palomba i Altro Pianeta

Puno toga je rečeno u ovim tekstovima i koji govore o razlici između vjere i duhovnosti. U vjeri se od osobe traži da slijedi upute, da bude imitator života, sljedbenik nečijih potreba, oruđe nečijih misaonih djela.

Duhovnost zahtijeva prepoznavanje i podršku životu čiji kod nosimo jer smo živi. Religiozni ljudi su zaglavljeni u strahu, vrlo opasnim za sebe i okolinu. Vidi se to i po njihovim tijelima koja su kruta, bolesna i fanatično su uporni bez razumijevanja što rade.

Duhovni ljudi su mentalno, emocionalno, fizički i duhovno fleksibilni i mobilni. Oni shvaćanju da istu pojavu ili situaciju treba promatrati i osvijetliti iz više smjerova da bi je razumjeli. Oni gledaju širu sliku.

Što više razumijemo ovaj svijet raste ljubav prema njemu.

Morao bih promijeniti vlastito ponašanje prije nego počnem razmišljati o promjenama na ovom planetu. Moram biti promjena koju bih želio vidjeti. Ali nisam zadovoljan onim što sam postigao.

Žalostan sam zbog toga što nisam u stanju u potpunosti integrirati sve što sam saznao i shvatio tijekom naših razgovora. Nisam to uspio integrirati u svoj život. Tu mislim na svoje interakcije, a ne samo na svoje svakodnevne misli.

Ne bih želio drugima prenijeti poruke koje se zapravo ne mogu primijeniti i pokazati u svakodnevnom životu.

Ove je ciljeve moguće ostvariti, vjeruj mi. Obična, normalna ljudska bića žive svoj život ovako kako je ovdje opisano.

Možda i jest tako i jako mi je drago što si mi to rekao, ali kažem ti da je u mom iskustvu ovo velik izazov. Razumijem te kad mi kažeš da sam ja Ljubav, da smo svi mi Ljubav, da smo sačinjeni od Ljubavi i da je to ono Tko Mi jesmo. Ja mislim da sam čovjek ispunjen ljubavlju, htio bi biti takav, nastojim biti takav, no prečesto kažem ili učinim nešto što jednostavno nije u skladu s tim.

Ili ne volim Zemlju, ili ne volim sebe ili se, što je za mene najtužnije od svega, ne odnosim prema drugima pun ljubavi.

Htio bih se uzdići iznad toga. Htio bih se toga osloboditi. Htio bih to prerasti.

Vrlo si strog prema sebi. Mnogi koji te poznaju rekli bi da si ispunjen ljubalju. Kao i svi ostali koje je privukao ovaj razgovor ili koji su „slučajno“ naišli na njega.

Zapravo, to vrijedi za svakoga na Zemlji. Svi ste vi moja prekrasna djeca koja rastu i svakog dana sve više izražavaju svoje Istinsko Božansko Ja.

Kao što sam ti rekao u našem prvom razgovoru….

Ti si dobrota, milosrđe, suosjećanje i razumijevanje. Ti si mir, radost i svjetlost. Ti si opraštanje i strpljivost, snaga i smirenost, pomažeš u nevolji, tješiš u tuzi, iscjeljuješ bolesne, poučavaš u trenucima zbunjenosti. Ti si najdublja mudrost i najuzvišenija istina, najveći mir i najveličanstvenija ljubav. Sve si to ti. U pojedinim trenucima svojeg života bio si svjestan da si takav. Sad odluči da ćeš uvijek biti svjestan toga.

Pokušavam. Uistinu pokušavam. Kao i svi ostali. Ali čini mi se da još nisam otkrio tu formulu. Mislim da nisam pronašao način kako bih dosljedno, u svakodnevnom životu, mogao biti onakav kakav želim biti, kakav znam da jesam. Možeš li mi pomoći? Imam osjećaj da sam se izgubio.

Mogao bi početi tako što ćeš si omogućiti da ovaj razgovor bude trajno koristan. Često ga čitaj.

Obrati pažnju na popis od šesnaest načina na koje se ponaša probuđena vrsta. U osobnom životu pažnju posebno obrati na prvo, drugo, treće, četvrto, osmo, dvanaesto, četrnaesto, petnaesto i šesnaesto načelo. Da ih ponovim:

1. Probuđena vrsta sagledava Sjedinjenost Sveukupnog Života i živi je u svom iskustvu. Ljudi u neprobuđenom stanju često je poriču ili zanemaruju.
2. Probuđena vrsta uvijek govori istinu. Ljudi u svom neprobuđenom stanju prečesto lažu, kako sebi, tako i drugima.
3. Probuđena vrsta postupa u skladu sa svojim riječima. Ljudi u neprobuđenom stanju često kažu jedno, a rade drugo.
4. Probuđena vrsta, kad uvidi i shvati istinu, uvijek djeluje u skladu s njom. Ljudi u neprobuđenom stanju često postupaju suprotno.
5. Probuđena vrsta uvijek dijeli sve sa svima. Ljudi u neprobuđenom stanju rijetko to čine, već s drugima dijele samo u ograničenim okolnostima.  
6. Probuđena vrsta uvijek dijeli sve sa svima. Ljudi u neprobuđenom stanju rijetko to čine, već s drugima dijele samo u ograničenim okolnostima.
7.  Probuđena vrsta nikad ne truje samu sebe. Ljudi u neprobuđenom stanju često to čine.
8. Probuđena vrsta sa sigurnošću zna da joj ništa nije potrebno. Ljudi u neprobuđenom stanju često stvaraju iskustva na temelju svojih potreba.
9. Probuđena vrsta osjeća i izražava bezuvjetnu ljubav prema svima. Ljudi u neprobuđenom stanju često ne mogu zamisliti ni Božanstvo koje bi tako osjećalo, a kamoli da bi sami imali sličan osjećaj.
10. Probuđena vrsta koristi moć metafizike. Ljudi u neprobuđenom stanju često je uvelike zanemaruju.

Hvala ti. Napravit ću tako. Upravo tako. Ali možeš li mi štogod reći, možeš li mi dati još neku ideju?

Da. Prvo, cijeli svoj život promatraj kao proces, a ne samo kao kratko razdoblje u okviru te cjeline. Stoga nemoj tijekom iduće godine, mjeseca, tjedna ili dana nastojati dokraja uklopiti sve ono što si shvatio. Ostavi procesu vremena koliko  mu je potrebno.

Ne bih rekao da bi se time moglo motivirati nestrpljivca.

Nestrpljivost nije pretjerano korisna ako ti onemogućuje da priznaš koliko si daleko stigao i koliko si brzo to postigao te ako te spriječi da u tome pronađeš nadahnuće za svoju sutrašnjicu.

Drugim riječima, trebam biti blag prema sebi.

Budi blag prema sebi. Sjeti se gdje si prije bio, gdje si bio prije samo nekoliko godina, a gdje si sad. Tvoj je napredak eksponencijalan. Nisi napredovao u okviru omjera 1 – 2 – 3 – 4, nego onog 2 – 4 – 8 – 16  – 32.

To vrijedi za sve one koji prate ovaj razgovor. Zapravo, upravo su zbog toga došli do njega. Ovaj razgovor ne prate „slučajno“. Sami su sebe doveli do tog iskustva. Svi vi sad dolazite od Savršenog Trenutka za Napredovanje. Što više napreduješ, to će biti lakše. Najviši vrhunac i najteži uspon već su iza tebe.

Ovog trenutka cijeli svijet doživljava evolucijski pomak, a ti si dio tog pomaka. Zapravo si djelomičan uzrok tog pomaka. Svi vi koji sudjelujete u ovom razgovoru samo identificirali ste se kao oni koji će biti dio toga.

Stoga budi strpljiv sa sobom i procesom. Svi idete u smjeru kojim želite ići i svi stižete tamo, i svi vi, nježno i blago vodite druge onamo sa sobom, jer oni uočavaju promjene u vama i nadahnuti su da i sami sebe promijene.

Stoga nemoj tražiti da se tvoje mučno nastojanje okonča. Zatraži da bude još prisutnije, a onda ga vidljivo i uspješno prevladaš i na taj ćete način svi vi probuditi vrstu koja se pita je li takav proces moguć – a u vama će vidjeti da jest.

Ali, zar nam ne bi mogao dati neke alate? Metode koje bi nam pomogle da ovaj proces naše osobne evolucije ne počne stagnirati?

Svjestan si da ne postoji „ ravan put“ do vrha planine.

To si mi puno puta dao do znanja. No zacijelo nam možeš ponuditi neke mogućnosti koje bismo mogli uzeti u obzir.

Uz gore navedenu uputu, navodim ih pet…

Razgovaraj s drugima o svom Procesu

Iskreno i otvoreno razgovarajte s onima koji su vam bliski, kako o svojoj borbi, tako i o svom napretku na putu prema potpunom buđenju. Takva vam odluka ujedno daje snagu i skida okove, na čudesan način oslobađa Unutarnju Volju da izrazi vašu Božanstvenost, a kod drugih budi želju i sposobnost da čine to isto.

Stvori razlog

Problemi na putu koji ste odabrali često vam se mogu činiti jedva vrijednim suočavanja, osim ako im ne pridate dublji smisao nego što je jednostavni trijumf nad njima. Mora se postaviti pitanje „Zašto?“ A tada morate odgovoriti na njega.

S nebeskog stajališta vaš put nije lišen svrhe. Jer svaka duša će sazreti i iskustveno spoznati ono što je oduvijek razumjela u svojoj svijesti, da ne koristi samo vlastitoj svrsi, nego i Nad svjesnoj Volji Zajednice, ubrzavajući evoluciju vrste dok istodobno napreduje kao pojedinac. Ona za sobom ostavlja ljestve i ostala pomagala za postizanje cilja, zahvaljujući kojima će oni koji idu njezinim stopama biti još brži.

Izrazi zahvalnost

To je najmoćnija metoda koju možete primijeniti.

Zahvalnost može biti promišljeno odabrana energija, a ne samo automatska reakcija. Kad čovjek aktivno odluči biti zahvalan za sve što mu se događa u životu (i uistinu mislim sve), time se stvara energetski obrazac koji se prelijeva i utječe na energiju svega što ga može zadesiti. To može preinačiti (preobraziti, osobito na neobičan ili magičan način) same događaje, a da i ne spominjemo čitav čovjekov život.

Odaberi Stanje Postojanja

To učini prije svega što pomisliš, kažeš ili učiniš. Život nema gotovo nikakve veze s onim što činiš, ali itekako je povezan s onim što jesi dok to činiš. Najsjajnije u tome jest to što se čistom namjerom postojanje preobražava iz reakcije u stvaranje. Ono više nije nešto što izranja iz iskustva, nego nešto što ti unosiš u iskustvo.

Djeluj s razine duše

Na sve što se događa u tvom životu – bilo da je bolest, razočaranje, ugodno iznenađenje – najčešće reagiraš iz logičkog središta svog uma. Analiziraš podatke iz neposrednog iskustva, i odatle izvire tvoja reakcija.

U stanju si razvijati sposobnosti reagiranja iz središta mudrosti u svojoj duši. Ondje su podaci koji se odnose na neposredno iskustvo neograničeni i obuhvatni, a uključuju okolnosti i spoznaje koje um možda ne bi mogao ni zamisliti.

Duša je mjesto u okviru kojega je sve što znaš već integrirano te samo čeka vanjski izraz. Stoga zastani na trenutak kad god se suočavaš s nečim, s onim što smatraš „dobrim“ i „lošim“ vijestima, i daj uputu vlastitom umu da ti dopusti djelovati kao da si sišao s uma. Tada obrati pažnju na to kako se tvoja reakcija pojavljuje bez razmišljanja, stvarajući spontanu demonstraciju mudrosti i svjesnosti duše.

To je prava stvar. Sad sam dobio opremu s kojom se napokon mogu popeti do vrha planine. Mislim da sam intuitivno shvatio da postoji način na koji bih ono za što već znam da je istinito mogao uvesti u svoj svakodnevni život.

Stoga sam prije nekoliko godina osmislio Čarobni Upitnik, kako sam ga nazvao.

Njime istoga trenutka procjenjujem je li ono što sam upravo učinio, što činim ili namjeravam učiniti u skladu s mojim najdubljim željama.

Prije nego što učinim bilo što za što smatram da je bitno za ovdje i sad, upitam se „Kakve to veze ima s planom moje duše?“

Sjajno pitanje. Svakoga može odvesti u intenzivno istraživanje vlastite nutrine.

Za mene odgovor gotovo uvijek odmah postane jasan, jer znam da je plan duše izražavati i doživljavati Božanstvo kao sebe, u sebi i kroz sebe. Ta metoda stvara kontekst u okviru kojeg mogu stvarati i doživljavati trenutačni događaj ili ga isključiti iz svojih aktivnosti.

Čarobni Upitnik pažnju mi usmjerava na ono što se ovoga trenutka događa, kao ni jedna druga metoda koju sam otkrio.

Izvor: Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Buđenje vrste, knjiga 4

Energetski gledano taj ciklus možemo predočiti kao krug. U uvjetovanoj stvarnosti u kojoj živimo, sve se bazira na polaritetima. Tako se ovakav energetski krug bazira na polaritetu početak i završetak, između kojih kruži energija.

Gubitak energije događa se ukoliko krug nije završen. A to je ujedno i najveći problem velikom broju ljudi, nezatvaranje krugova. Ta pukotina u nezatvorenom krugu mjesto je na kojem nam doslovno curi energija. To su također i otvorena vrata za ulaz toksičnih sadržaja.

Pukotina nastaje vrlo jednostavno: donesemo neku odluku, započnemo akciju i ne završimo je.

Svaki započeti i nezavršeni projekt s energetske strane još uvijek postoji. Vi ste možda i zaboravili na njega, međutim energija koja je nastala odlukom da dovršite taj projekt još uvijek je tu. I kucka, uzima vam energiju na nesvjesnoj razini.

Banalne situacije poput nekog dogovora na koji niste došli ili niste vratili posuđenu stvar, također stvaraju pukotine. Pukotine nestaju u akcijama koje znamo da bismo trebali započeti i već smo donijeli tu odluku, međutim iz nekog razloga još stojimo na mjestu. Pukotine stvaraju i nezdrave životne navike, odnosno akcije koje ne možemo prestati raditi. U sebi znate da su te navike štetne i već ste donijeli odluku, ali nikako da ih prestanete raditi. Radije nemojte donositi odluke koje niste spremni izvršiti, dok energetski ne ojačate i povisite svoju vibraciju kako bi mogli privesti akciju kraju.

Što više imate nezavršenih akcija, to manje imate energije za pokretanje novih akcija. Zato je nužno osloboditi energiju iz nezatvorenih krugova. Kad počnete svjesno zatvarati krugove, primijetit će te da imate sve više energije. Krenite od manjih akcija za koje imate energiju, kako biste kasnije mogli zatvoriti veće. S vremenom će vam završavanje akcija postati način života, imati ćete više energije i vremena.

Neke odluke možete poništiti i tako zatvoriti krug.

Ako je odluka pogrešna ili nije ni bila vaša, poništite je. Donesite odluku kao i na početku, samo ćete u ovom slučaju tom odlukom poništit prethodnu. To trebate napraviti svjesno i sa potpunim razumijevanjem, da ne ostane ništa visjeti u zraku vezano za tu odluku.

Ako je ovaj tekst privukao vašu pažnju i donijeli ste odluku da ćete zatvoriti krugove ili ste samo pomislili kako je to uredu, moja je preporuke da krenete već danas. Dopustite si da vas zapljusne val oslobođene energije

Michael Brown „Proces prisutnosti“

Riječ egoističan povezana je s „egom“, a nitko ne voli čuti da je egoističan, pa makar toga bio i svjestan. Samim tim i riječ „ego“ miješanjem kultura i znanja Istoka i Zapada ponekad je potpuno krivo shvaćena.

Pod „radom na sebi“ mnogi podrazumijevaju potpuno ubijanje svoga ega…koji im, kako kažu znanja, onemogućuje napredak i razvoj. I tu dolazimo do trenutka kada trebamo stati i malo razmisliti. Što je zapravo ego? Može li se on uništiti, svladati do te mjere da ga izgubimo?

Mnoga saznanja govore da ego ne treba svladavati i uništiti, njega treba shvatiti i potom prerasti. Zapravo je vrlo jednostavno kada prestanete imati potrebu za uništavanjem: puno je lakše krenuti u neku bitku sa saznanjem da nešto trebate shvatiti nego s namjerom da uništite.

Problemi dolaze kada egu dopustimo da sjedi na vozačevu mjestu. Tada možemo reći da imamo „problema s egom“ jer on upravlja, vozi, određuje kamo ćemo ići i na koji način, a to stvarno može izazvati komplikacije i nepotrebna opterećenja kroz život.

Ego je poput nekog razigranog i nezrelog djeteta, željnoga pažnje i razumijevanja. Sa stalnom potrebom za dokazivanjem svoje važnosti on neprestano u nama uzrokuje potrebu za kretanjem. I u tom dijelu je bitan jer nas motivira, vuče nas u nove pobjede, otvara nam horizonte. Na tome mu treba čestitati. Zbog njegovoga djetinjastog ponašanja s njim trebate razgovarati kao s djetetom: s poštovanjem ali i s puno mudrosti i zrelosti, nastojeći ga odvući s vozačkog sjedala i preuzeti ponovno kontrolu nad svojim životom.

Prije svega bitno je da shvatite kako ste vi ego i da je ego vi –  on nije neki poseban organ u vašem tijelu u koji možete uperiti prst i za sve ga okriviti, on je dio vaše osobnosti, dio onoga svega što ste bili i što je u vama sada stvorilo manju ili veću potrebu za dokazivanjem u ovom životu.

Zato za nekog kažemo da ima manji ego, dok ćemo drugom reći da mu je ego veći od kuće. Razlika je samo u dosadašnjim životnim iskustvima, kao i potrebi da se tokom ovog života nauče neke nove lekcije. Ali i jednoj i drugoj osobi cilj bi trebao biti zauzimanje vozačkog sjedala i upravljanje vlastitim životom.

Sigurno ste svi doživjeli situaciju raspravljanja s nekim djetetom: nakon nekog vremena dijete je shvatilo da je u krivu, ali i dalje prkosno zastupa svoje stajalište. Takav je naš ego, odnosno takav je dio u svima nama jer svi ga imamo, samo je pitanje koliko je u kojem trenutku izražen.

A rad na sebi podrazumijevao bi smirivanje toga našega prkosnog unutarnjeg djeteta i njegove potrebe da vodi, da bude u pravu i da to sve dokaže drugima.

Način na koji to možete postići vrlo je jednostavan. Ukoliko ste doživjeli kakvu neugodnu situaciju, svađu ili nešto slično, nakon što se malo smirite i „ohladite“, sjednite sami sa sobom i popričajte sa svojim nadurenim djetetom. Prvo mu dopustite da kaže što ima, dopustite da se „ispušete“, a onda sagledajte tu istu situaciju iz kuta neutralnog promatrača te objasnite egu/sebi da se to sve može vidjeti iz neke druge perspektive. Možda će vam u početku ići teže ali upornost je vrlina i često se isplati.

Stoga nastojte i dalje raditi na sebi, ali mudro i polagano. Sve što je u vama i oko vas dano vam je kako biste vi nešto iz toga naučili. Tako i vaš ego nosi poruke koje trebate shvatiti, prihvatiti, a zatim krenuti dalje.

Ne opirite se sami sebi, već učite od vlastitog života. Boljeg učitelja za vas nema.

Osho: Od smrti do besmrtnosti

Kad nam povrijede ego, naša prva reakcija je ljutnja.

Zbog te ljutnje izreći ćemo mnoge grube riječi i učiniti loša dijela,možda ćemo čak povrijediti i nevine osobe.

Te nevine osobe mogle bi se zbog toga požaliti Bogu „O Bože, znam da nisam učinio ništa loše. Zašto mi se onda sve ovo događa?“

Vibracije povrijeđenih osjećaja nevinih osoba sigurno će doći do nas i zatamniti našu auru jednako kao što čađa zatamnjuje površinu stakla.

Kao što sunčeve zrake ne mogu prodrijeti kroz čađavo staklo, tako će isto naša zatamnjena aura, ispunjena otiscima vibracija povrijeđenih osjećaja nevinih osoba, spriječiti da Božja milost dođe do nas.

Kad se naljutimo, gubimo energiju kroz svaku poru u našem tijelu i tako nepotrebno rasipamo mnogo teško stečene duhovne energije.

Ako ste stekli naviku da se lako razljutite, možete se postupno te loše navike i osloboditi.

Prije svega, trebate uvijek biti svjesni negativnih posljedica vaše ljutnje.

Drugo, ako u trenucima kada se ljutite, možete samog sebe promatrati u ulozi nepristranog i neutralnog promatrača, vaša ljutnja će odmah postati manja nego kad bi se poistovjetili s vašim emocijama ljutnje.

Sve dok se poistovjećujete s vašim emocijama kao što su ljutnja, požuda i strah, nikada ih nećete moći kontrolirati.

Trebate naučiti konrolirati ljutnju vašim riječima i djelima.

Kasnije trebate naučiti da kao neutralni promatrač samo promatrate podizanje i opadanje ljutnje u vama, slično kao što netko na plaži promatra podizanje i spuštanje valova na vodi.

Na kraju ćete na taj način biti sposobni potpuno se osloboditi ljutnje i njenih negativnih posljedica na zdravlje vašeg tijela i uma.

Swami Ramakrishna  Kretanje po oštrici žileta

Odlomak iz knjige “Božanski dar”