Zatvorenih očiju dopustite da se vaš um očisti od svih misli. Usredotočite se na disanje. Povucite se u sebe, u vlastitu tišinu, spokojstvo i mir. Opustite se.

U mislima otiđite na svoje sigurno mjesto. Tu u ste zaštićeni od vanjskog svijeta. Opustite se i uživajte….

Okružite se bijelim, purpurnim i zlatnim svjetlom. Zatražite od Božice Majke da vam pošalje svoju Vojsku anđela, da vas štite i bdiju nad vama. Promatrajte kako iz njihovih krila isijava zlatno svjetlo dok svojim mačevima isjecaju mrak i neprijateljstvo. Osjetite da se na vas spušta mir i radost, od vrha glave do nožnih prstiju.

Zatražite od Boga Oca da pošalje svoju Vojsku ljepote, prodornu i statičnu. Oni stoje kao straža i ništa ne može probiti barijeru njihove ljubavi i zaštite.

Ostanite koliko god želite i uživajte u prisutnosti ovih prekrasnih anđela.

Kad osjetite da ste spremi, vratite se u vanjski svijet, ali ostanite povezani s anđelima tražeći njihovu pomoć i zaštitu u svakodnevnom životu.

Pročitam meditaciju naglas i zatvorim oči. Usmjerim pažnju na disanje, pratim zrak kako ulazi kroz nosnice u pluća i iz pluća izlazi kroz nos. Slušam zvuk koji nastaje prolaskom zraka. Udišem opuštanje, a izdišem sve napetosti, sve misli. Spuštam se na svoje sigurno mjesto. Dolazim na morsku obalu. Stojim ispod palme i promatram beskrajnu pučinu pred sobom.

S visina se spušta bijelo svjetlo, ulazi disanjem u pluća i širi se u prsnom košu. Zlatno svjetlo kruži oko mene i obavija me. Bila je još jedna boja, ali se ne mogu sjetiti koja. Tražim da se i ta obavije oko mene. Pojavi se nježno ružičasta boja i obavije mi gornji dio tijela. Čini se kao da me te boje griju. Sigurna sam i zaštićena dok su oko mene.

Božica Majka sjedi na prijestolju od pjenastih oblaka. Odnekud iza prijestolja pojavljuju se anđeli. Spuštaju se niz stube načinjene oblaka i prilaze mi. Stoje u krugu oko mene i isijavaju mir, radost, razumijevanje i ljubav. U mislima čujem njihovu poruku: „Božica Majka te voli takvu kakva jesi. Jedinstvena si i u cijelom univerzumu nema nikog poput tebe.“ Ono bijelo svjetlo u prsima proširi se i počne pulsirati. To je ljubav, to ljubav pulsira u meni. Niz leđa mi prolaze trnci, ježim se od glave do stopala. U mislima ponavljam riječi koje su me se dojmile. Majka me voli. Jedinstvena sam… jedinstvena u cijelom univerzumu... Dišem ljubav i osjećam se prihvaćena i voljena.

Oko Boga Oca stoji njegova vojska anđela. Otac mahne rukom i jedan od anđela krene prema meni. On ne hoda nego lebdi, spušta se odozgo i zaustavi se nekoliko koraka ispred mene. Stoji nepomično, a od njega dolazi silna snaga i milost. U mislima čujem poruku: „Otac me šalje da ti budem zaštita. Ti si njegovo voljeno dijete.“ Spustim glavu i lagano se naklonim u znak zahvalnosti. Sigurna sam dok je ovo divno, moćno biće pored mene. Osjećam se božanstveno ovako okružena anđelima. Majka i Otac me vole, daju mi snagu i zaštitu…

Bijelo svijetlo pretvori se u balon i proširi izvan prsnog koša. Svakim izdisajem balon je sve veći, širi se u prostor. Kako se on širi, širim se i ja, postajem bezgranična, slobodna… samo me disanje povezuje s ovozemaljskim životom… odlutam nekamo u nesvjesno. Odvojim se od stvarnosti u kojoj prebiva moje tijelo… nestanem… ostaje samo disanje.

Počnem se vraćati iz ovog proširenog stanja. Lakoća se sabija i postaje sve teža. Osjetim tijelo, najprije prsni koš i srce, zatim težinu na ramenima, u rukama i nogama. Cijelo tijelo je ugodno teško i smireno. Udahnem, zategnem mišiće, malo zadržim dah i uz izdisaj se opustim. Ovo je bio čudesan doživljaj.

Uzmem knjigu i pročitam je do kraja. Saznajem da nas Bog, naši vodiči i anđeli ispunjavaju dubokim istinama. Ako smo otvoreni, njihova poruka će se jednostavno ispisati u našem umu. Što više naš um, srce i duša teže Bogu, više informacija primamo. S vremenom smo zaboravili, prigušili ili potpuno odbacili komunikaciju s božanskim.

Često si postavljamo pitanje gdje je osoba koja će nas upotpuniti i voljeti.  Zaboravljamo da oko nas ima mnogo onih koje treba voljeti: naše drage, naše anđele i Boga. Čovječanstvo neprestano traga za ljubavlju i život ne izgleda potpun zato što smo ovdje na zemaljskoj razini postojanja odvojeni od Apsoluta i Božje sveprisutne ljubavi, a to je samo privid.

Ljubav je odgovor na sve. Biti bogolik znači biti u stanju voljenja, ne samo željeti da budemo voljeni. Ovdje imamo ljubav drukčiju nego u duhovnom svijetu, koji nam je Dom. Uzalud tragamo za savršenstvom u svakome i svemu ovdje; a dok osjećamo da nas je to izdalo, postajemo nesretni. Cijelo čovječanstvo je ispunjeno pogreškama i krivim postupcima, ali to ne umanjuje našu Apsolutnu Božanstvenost jer, budući da potječemo od Boga, imamo savršenu genetiku.

Ako prihvatimo da smo ovdje na „lošem izletu“ i da to možemo prebroditi uz Boga, našu bezuvjetnu ljubav i sve nebeske čete koje nam pomažu, život dobiva bogatije, punije značenje. Ne želimo diskreditirati ideju da imamo partnera, ali smo, dok ne usvojimo Boga i njegove anđele, osuđeni na neuspjeh i greške. Jednog dana svi ćemo se ponovno ujediniti sa svojim dragima i svojim blaženim Stvoriteljem, a anđeli će nam pomoći da tamo stignemo.

Na kraju piše: „Uvijek čuvajte anđela na svojem ramenu. Čak i ako ne pitate, anđeli će svejedno doći jer su oni produžetak Božje Apsolutne Ljubavi prema vama.“

Zatvorim knjigu i opušteno se zagledam kroz prozor. Vidim male bijele oblake na plavom nebu. Zamišljam da su anđeli, da mi mašu i šalju poljupce ljubavi. Divno je znati da imam pomagače i nekoga tko me čuva….divno je znati da me Bog Otac i Majka vole. Da sam barem to prije znala. Puno toga bih učinila drukčije…

Izvor: Mia Moretos, Božanski dar