Kad je čovjek pun straha, spreman je pokoriti se, kad drhti u sebi od straha, gubi povjerenje u sebe. Tada je spreman povjerovati u svaku glupu besmislicu. Ne možete ga prisiliti da vjeruje u besmislicu ako vjeruje u sebe.

Tako su čovjeka iskorištavali stoljećima. To je tehnika koju su koristile sve takozvane religije: držati čovjeka u strahu, prisiliti ga da se osjeti bezvrijednim, krivim, da se osjećao kao da je na samom rubu pakla.

Kako tako prestrašiti čovjeka? Jedini način je osuditi život, osuditi sve što je prirodno, osuditi seks jer je on temelj života, osuditi hranu jer je ona drugi temelj života, osuditi srodstvo, obitelj, prijateljstvo jer je to treći temelj života – i nastaviti sve osuđivati.

Štogod je prirodno čovjeku, treba osuditi, reći da je pogrešno. „ Ako to učiniš, patit ćeš. Ako to ne učiniš, bit ćeš nagrađen.

“Pakao će se spustiti na tebe ako i dalje budeš živio po zakonima prirode.“

„Zaslužit ćeš nebo ako se okreneš protiv života.“

To znači, Bog će vas samo tada prihvatiti ako ste samoubilački nastrojeni. Ako polako ubijate osjetila, tijelo, um, svoje srce, ako nastavljate uništavati sebe, što više sebe uspijete uništiti, to će vas Bog više voljeti. U tome se sastojalo sve učenje religije prošlosti koje je prljalo čovjeka i trovalo ga. Tim zatrovanim učenjem strašno su ga iskorištavali.

Te religije prošlosti bile su okrenute smrti, a ne životu. 

Ono što ja navješćujem je vizija usmjerena na život i ljubav prema životu u svoj njegovoj multi dimenzijalnosti jer to je jedini način da se dopre što bliže do krajnje istine koja nije daleko od toga, već je skrivena u neposrednoj blizini. A ta neposredna blizina je konačnost, uzvišena imanentnost. Bog nije ondje nego ovdje. Bog nije ono nego ovo. Vi niste nevrijedni niti ste grešnik.

Ja sam ovdje da vam pomognem da se rasteretite od svojih osjećaja krivnje. Ja sam ovdje da vam pomognem da opet počnete vjerovati u sebe. Kad jednom počnete stjecati povjerenje u vlastito biće, ne može vas iskorištavati nijedan političar, nijedan svećenik. Čovjeka su uvijek iskorištavali putem straha.

Kad se čovjek boji, premda je cijeli život ateist, počne se odjednom pretvarati u teistu. Svećenici su doznali za to i stoljećima iskorištavali tu činjenicu.

A najbolji način da se izazove strah jest prisiliti čovjeka da se osjeća krivim zbog prirodnih stvari. On ih ne može napustiti, a ne može ni uživati u njima jer se boji pakla, zato je dvostruko vezan. Ta dvostruka vezanost temelj je iskorištavanja čovjeka.

Ne može samo tako napustiti svoju seksualnost jer neki svećenik kaže da je to grijeh. To nema nikakve veze s vašom idejom o ispravnom i neispravnom. Seksualnost je nešto prirodno, nešto što je duboko u vašem biću. Vi ste nastali od nje, svaka vaša stanica je seksualna stanica. Ne možete to napustiti samo ako netko nešto kaže. Da, možete to početi potiskivati, ali potiskivanjem nagomilat ćete to u svojoj podsvijesti, a to onda postane rana. A što više nešto potiskujete, to vas ono više zaokuplja. Što vas to više zaokuplja, vi se osjećate više krivi. To je začarani krug. Tu vas je svećenik uhvatio u stupicu.

Svećenici su strašno povrijedili čovjekovo srce, čovjekovu svijest. Oni su u njega usadili tu otrovnu ideju da je život nešto ružno. Oni su poučavali ljude kako se osloboditi života.

Ja učim ljude kako dublje zaroniti u život. Učim vas kako da vi oslobodite svoj život, kako da sve više uđete u njega za vječnost, kako da živite život u njegovoj punini. I tu se javljaju nesuglasice. I moraju se javljati. Moja vizija je upravo suprotna od onoga što su oni učili u ime religije.

Ja nosim svijetu novu viziju religije.

To je najhrabriji pokušaj koji je itko ikad učinio: prihvatiti život u svoj njegovoj multi dimenzialnosti, uživati u njemu, slaviti ga, veseliti mu se. odricati se nije moj put, moj put je veseliti se životu. Post nije moj način, moj način je slaviti život. Biti veseo znači biti religiozan. Moja definicija religije ima dimenziju veselosti.

Ni jedna životinja ne može se veseliti, ništa ne zna o proslavama. Delfini se znaju igrati, čimpanze se znaju igrati, ali samo čovjek zna slaviti.

Proslava je najviši vrh svijesti. Ja vas učim kako slaviti život. Proslava je ključ.

Osho, knjiga o muškarcu

Ne postoji jedna religija, ima ih na stotine. Postoji samo jedna duhovnost.

Religija je za spavanje. Duhovnost je za budne.

Religija je za one kojima je potreban neko da im kaže šta da rade i žele da budu vođeni. Duhovnost je za one koji obraćaju pažnju na svoj unutrašnji glas.

Religija ima skup dogmatskih pravila. Duhovnost vas poziva da sve shvatite, da sve preispitate

Religija je prijeteća i zastrašujuća. Duhovnost vam daje unutrašnji Mir.

Religija govori o grijehu i krivici. Duhovnost vam govori da učite iz svoje greške…

Religija potiskuje sve što vas čini lažnim. Duhovnost nadilazi sve, ona vas čini stvarnim!

Religija nije Bog. Duhovnost je sve i samim tim Bog.

Pojavljuje se religija. Duhovnost je znanje.

Religija ne istražuje niti postavlja pitanja. Duhovnost sumnja u sve.

Religija je ljudska, to je organizacija sa pravilima. Duhovnost je božanska bez pravila.

Religija izaziva podjele. Duhovnost je uzrok ujedinjenja.

Religija te želi zato što vjeruješ. Morate uzeti duhovnost

Religija slijedi svete knjige. Duhovnost traži sveto u svim knjigama.

Religija se hrani strahom. Duhovnost se hrani povjerenjem i vjerom.

Religija te tjera da živiš u svojim mislima. Duhovnost te tjera da živiš u svijesti…

Religija se brine za to. Duhovnost se brine o Biću.

Religija hrani ego. Duhovnost nas tjera da pobijedimo ego.

Religija nas tjera da se odreknemo svijeta. Duhovnost nas tjera da živimo u Bogu, da ne odustajemo od Njega.

Religija je obožavanje. Duhovnost je meditacija.

Religija sanja o slavi i raju. Duhovnost nas čini da iskusimo slavu i raj ovdje i sada.

Religija živi u prošlosti i budućnosti. Duhovnost je život u sadašnjosti.

Religija čuva naše sjećanje. Duhovnost oslobađa našu svijest.

Religija vjeruje u vječni život. Duhovnost nas čini svjesnima vječnog života.

Religija obećava nakon smrti. Duhovnost je pronalaženje Boga u sebi tokom našeg života.

Mi smo ljudi koji samo prolaze…

Izvor: Enzo Palomba i Altro Pianeta

Puno toga je rečeno u ovim tekstovima i koji govore o razlici između vjere i duhovnosti. U vjeri se od osobe traži da slijedi upute, da bude imitator života, sljedbenik nečijih potreba, oruđe nečijih misaonih djela.

Duhovnost zahtijeva prepoznavanje i podršku životu čiji kod nosimo jer smo živi. Religiozni ljudi su zaglavljeni u strahu, vrlo opasnim za sebe i okolinu. Vidi se to i po njihovim tijelima koja su kruta, bolesna i fanatično su uporni bez razumijevanja što rade.

Duhovni ljudi su mentalno, emocionalno, fizički i duhovno fleksibilni i mobilni. Oni shvaćanju da istu pojavu ili situaciju treba promatrati i osvijetliti iz više smjerova da bi je razumjeli. Oni gledaju širu sliku.

Što više razumijemo ovaj svijet raste ljubav prema njemu.

Biti je osnovno iskustvo da je čovjek živ i svjestan. To je iskustvo koje imamo u dubokoj meditaciji, iskustvo da smo potpuno kompletni i da imamo unutarnji mir.

Činiti je pokret i aktivnost, proizlazi iz prirodne kreativne energije koja teče kroz svako živo biće i predstavlja izvor naše vitalnosti.

Imati je stanje odnosa sa drugim ljudima i stvarima u univerzumu. To je sposobnost da prihvatimo stvari i ljude i da ugodno dijelimo isti prostor sa njima.

Biti, Činiti i Imati predstavljaju trokut kod kojeg svaka strana podupire druge dvije.

                                                     Biti

                             Činiti                                         Imati

One nisu u konfliktu jedna sa drugom.

One postoje istovremeno.

Često ljudi pokušavaju proživjeti život naopako: nastoje imati više stvari, ili više novca, da bi mogli činiti više onoga što žele, a sve u nadi da će biti sretniji.

A stvari se zaista odvijaju suprotno.

Prvo morate biti onaj koji stvarno jeste i činiti ono što morate da biste imali ono što želite.

Namjena kreativne vizualizacije je da nas spoji sa našim bitkom, da nam pomogne da se usredotočimo i pomogne naše činjenje, da poveća i proširi naše imanje.

Tri nužna elementa

U vama su tri elementa koji određuju koliko će uspješna biti kreativna vizualizacija kod vas u određenoj situaciji:

1. Želja. Morate posjedovati stvarnu želju da imate ili stvorite ono što ste izabrali kao predmet vizualizacije. Kad kažem “želja”, ne mislim na bolesnu gramzivost, već jasno, jako osjećanje namjere. Zapitajte se “Da li stvarno, u srcu, želim da se ostvari ovaj cilj?”

2. Vjera. Što više vjerujete u odabrani cilj i mogućnost njegovog postizanja, to ćete sa više sigurnosti to i postići. Zapitajte se “Vjerujem li da je taj cilj stvaran?” i “Vjerujem li da sam sposoban ostvariti ga ili dostići?”

3. Prihvaćanje. Morate biti voljni prihvatiti i uzeti ono što tražite. Ponekad težimo ciljevima a da ih stvarno ne želimo dostići; zadovoljni smo samim procesom traženja. Zapitajte se “Da li apsolutno želim ovo?”

Zbroj ova tri elementa je ono što nazivam namjerom. Kada imate sveukupnu namjeru stvoriti nešto, duboko to želite, apsolutno vjerujete da to možete učiniti i da ste spremni to imati jednostavno ne možete doživjeti neuspjeh i obično uspijete u vrlo kratkom roku.

Što je jasnija i jača vaša namjera, to će brže i lakše raditi vaša kreativna vizualizacija. U svakoj situaciji zapitajte se koliko vam je namjera jaka.

Ukoliko je slaba i nesigurna, često se može osnažiti afirmacijom:

Ja sad imam totalnu namjeru stvoriti ovo ovdje i sada!

Izvor: Shakti Gawain, Kreativna vizualizacija