Sve što vam je potrebno ili želite je tu; vi samo trebate vjerovati da je to istina, da ga stvarno želite i da ste ga spremni primiti, da biste imali što god želite.

Jedan od najčešćih uzroka za neuspjeh u dobivanju onoga što želite jeste “programiranje” nedostatka. To je stav ili vjerovanje o životu kao što je:

Nema dovoljno za sve.

Život je patnja.

Nemoralno je i sebično imati mnogo kada drugi nemaju dovoljno.

Život je težak, dolina plača.

Mora se raditi mnogo i podnijeti žrtve za sve što dobijete.

Uzvišenije je i spiritualnije biti siromašan…

Sve su ovo lažna vjerovanja. Zasnovana su na nerazumijevanju načina funkcioniranja univerzuma ili na pogrešnom shvaćanju nekih važnih spiritualnih principa. Ovakva vjerovanja ne služe ni nama ni drugima; ona nas sprečavaju da shvatimo svoje prirodno stanje prosperiteta i izobilja na svim nivoima.

U današnje vrijeme za mnoge ljude to je stvarnost u ovom svijetu gladi i siromaštva, ali nam nije potrebno da tu realnost još više produbljujemo. U stvari, ima više nego dovoljno za svakog čovjeka na svijetu, ukoliko smo voljni otvoriti naš um za tu mogućnost.

Univerzum je mjesto izobilja i svi smo mi prirodno bogati, i u materijalnom i u spiritualnom pogledu. Oni koji ne vide ovaj svijet kao bogat i izobilan, su na razini vjerovanja u ograničenost i skučenost. Tako ljudi, iz neznanja, prihvaćaju popularno vjerovanje u neizbježnost siromaštva i neimaštine i još ne shvaćaju da je najveća moć stvaranja u rukama (ili umovima) svakog od nas.

Ovaj svijet je, uistinu, beskrajno dobro, lijepo i izdašno mjesto. Jedino zlo proizlazi iz nerazumijevanja ove istine. Zlo (neznanje) je kao sjenka – nema vlastitu supstancu, to je samo nedostatak svjetlosti. Ne možete otjerati sjenku silom, gaženjem, borbom ili bilo kojom formom emocionalnog ili fizičkog otpora. Da biste otjerali sjenku, morate je osvijetliti.

Razmotrite svoja vjerovanja i vidite da li ste povučeni zato što dovoljno ne vjerujete u univerzalno dobro. Da li možete zaista stvarno sebe zamisliti kao uspješnu, zadovoljnu, bogatu i staloženu ličnost? Da li stvarno možete vidjeti dobrotu, ljepotu i bogatstvo koji su svuda oko vas? Možete li zamisliti ovaj svijet pretvoren u sretno, bogato i mirno društvo, u kome se svatko može razvijati?

Ako ne možete stvoriti predstavu da je svijet dobro mjesto za život i da može potencijalno raditi za svakog imat ćete teškoća stvoriti ono što želite u svom osobnom životu. Razlog za to jeste što je ljudska priroda u osnovi nesebična, tako da većina nas neće sebi dozvoliti da ima ono što želi dok god vjeruje da možda drugima time nešto uskraćuje.

Moramo shvatiti na jedan dublji način da imati ono što želimo u životu doprinosi općem stanju ljudske sreće i potiče druge da stvaraju više sreće za sebe.

Iz zadovoljstva, pokušajte ovu vježbu radi stimulacije mašte i proširenja sposobnosti da “imate sve”.

Meditacija izobilja

Potpuno se opustite u udobnom položaju. Zamislite da se nalazite u izvanrednoj okolini – možda na zelenom, otvorenom polju sa potokom, ili na bijelom pijesku pored mora. Posvetite više vremena zapažanju svih očaravajućih detalja; sagledajte sebe kako uživate u potpunosti.

Sada krenite u šetnju dok ne stignete u potpuno drugačiju okolinu, možda u polja zlatnog žita koje se talasa na vjetru, ili do divnog plavog jezera. Nastavite lutati i istraživati, nailazeći na sve više i više divnih pejzaža – planine, šume, pustinje, onoga što najviše odgovara vašoj mašti. Posvetite malo vremena uživanju u svakom od njih…

Zamislite kako plovite čamcem u bogat tropski raj, sa čudesnim voćem na svakom drvetu. Zamislite kako dolazite u ogroman dvorac, gdje vas dočekuju velikim slavljem, glazbom i igrom, pa vas zatim vode u veliku prostoriju s blagom gdje vam poklanjaju čudesan nakit, plemenite metale, divnu odjeću, više nego što bi vam ikad bilo potrebno.

Koristite maštu, vidite sebe kako lutate svijetom, pri tom nalazeći ili dobivajući sve što ste ikad poželjeli, u mnogo većim količinama nego što ste ikad mogli zamisliti. Zamislite svijet kao izvanredan raj u kome svi koje susrećete dobivaju sve bogatstvo i izobilje kao i vi.

Uživajte. Posjetite druge planete, ako to želite, i nađite i tamo čudesne stvari. Mogućnosti su bezgranične!

Na kraju se vratite kući, sretni i zadovoljni, i razmišljajte o činjenici da je univerzum stvarno mjesto izvanrednih čuda i bogatstava.

Izvor: Shakti Gawain, Kreativna vizualizacija

 „Istinsko svjetlo, kozmičko nepokretno svjetlo je izvor svog nastajanja. Ono je najviša stvarnost. Ustvari je nemoguće vidjeti to svjetlo. Nemoguće ga je sa našim čulima pojmiti. To svjetlo, čovjek može da spozna samo iznutra;  u nepokretnoj točki , koja je središte svega.“

Kako i sa koje polazišne tačke prosuđujemo što je stvarnost? Zar ne započinje sve u našem unutrašnjem biću; u malom svijetu mikrokozmosa? 

U mikrokozmosu se nalazi naše tijelo sa čulnim organima, osjećajima i mislima – neprestano u pokretu kao u nekoj lančanoj reakciji ili u vrtlogu. To je ono što mi nazivamo „čovjekom“. 

Kada se primirimo onda možemo iskusiti da se pored svega toga ili u pozadini nalazi jedan tihi Netko ili nešto nevidljivo koje sve opaža. To je  kao jedan tihi plamen koji nazivamo svjesnost. On omogućava nastanak svega preostalog. Neprestano je prisutan čak i kad se sve drugo mijenja.

Ovaj plamen se može shvatiti kao pozadina na kojoj se kao u nekom hologramu  projiciraju višedimenzionalne slike. Značenje holograma se sastoji u tome da svaki pojedini dio sadrži mnogo potpunih slika cjeline. Svaki dio slike sadrži umanjenu i malo mutnu, ali ipak potpunu sliku.

Nakon otkrića tehnologije holograma nastala je također i analogija sa našim univerzumom, to znači da naš univerzum možemo usporediti sa hologramom. Sve se može kroz to projicirati, pahuljice i zvijezde ali i predstava jedne više stvarnosti koja potječe izvan prostorno – vremenske stvarnosti.

Ova saznanja današnje nauke daju naslutiti da svijet nije onakav kako se mislilo. On nije skupina posebnih stvari i pojava već je projekcija u svjetlu univerzalne svjesnosti. Pri tome je prisutna važna činjenica da svaki pojedini dio te stvarnosti stoji u vezi sa svim ostalim i nosi u sebi otisak prema univerzalnom zakonu „kako gore tako dolje“.

Drugim riječima: U svim stvarima se očituje životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je otkrivenje života, ali ipak ne živi iz sebe same – ona je samo forma čovjeka, sunca ili drveta.  Materija nastaje od svjetlosnih valova koji prenose ideje univerzuma, zapravo Božanskog.

Ipak iz sebe samih nemaju realan život, već su samo sjaj, san, projekcija. Sa ove točke gledišta, također možemo razumjeti zašto se u znanosti i tehnologiji pojavljuju nesavršene i često suprotne teorije. To je kao istraživanje sjenke. I tko istražuje sjenke? Sjenka sama?

Postoji jedan istinski život i jedno univerzalno svjetlo. Ne svjetlo koje prijeđe u sekundi 300 000 km, već svjetlo koje se kreće nemjerljivom brzinom. To je svjetlo koje ne mora nikuda putovati, ono je sveprisutno. Nazivamo ga „svjetlo svjetla“,  materijalna egzistencija ili stvarna životna podloga za univerzum i za nas. Čovjek mora u sebi svjesno otkriti to svjetlo kao unutrašnju esenciju. Svijet, realnost koju poimamo ovisi uvijek od polazišne pozicije, svjesnosti promatrača.

U tome osjetilni organi igraju važnu ulogu. Ako zaista hoćemo spoznati jasnu sliku stvarnosti, moramo pronaći jednu čvrstu, nepromjenljivu točku opažanja.

To je kao fotografiranje aparatom koji je u pokretu. Slike su nejasne, tek ako smo iznutra mirni i nepokretni, dobit ćemo jasnu sliku. Taj nepokretni centar se skriva u nama. Sadrži istinsku, ljudsku esenciju i istovremeno je sveukupna središnja točka sveg bivanja.

C. G. Jung, švicarski psihijatar jednom je rekao: “Tko gleda prema van, sanja – Tko usmjeri pogled unutra – budi se.“

Buđenje vodi istini, oboje je međusobno povezano.  Da bi se mogao probuditi, čovjek mora čeznuti za istinom. To znači: poticati čežnju za prosvjetljenjem i spoznajom, sve podrediti tom svjetlu; sigurno korak po korak.

To se događa kroz spoznaju srcem, iz dana u dan, iz trena u trena, spoznaju toga što se nalazi u vezi sa dušom, sa unutrašnjim. Na taj način ćemo se neprekidno približavati izvoru, jezgri našeg bića.

Tako će se plamen naše svjesnosti sve jače očitovati u našem mikrokozmosu. Kroz to će osobne brige i strahovi biti sve manji i napokon nestati.  Naša ograničenja i lažne predodžbe će nestati i koncept velike cjeline će doći na njihovo mjesto. Naravno da to neće ići samo, bez bola i patnje.

To znači, gledati unutra i bez odgađanja ići putem ka praizvornom svjetlu i istini vlastitoga bića.

To znači, svjestan život i moć rasuđivanja između bića sjenke i bića svjetla.

Walter Russel