Ako počnete stjecati sigurnost, postajete ustajali ribnjak. Vaša se energija više ne pokreće. Počnete se bojati jer čovjek nikad ne zna kako ući u nepoznato. Poznato je sigurnije. Postajete opsjednuti s poznatim. I dalje se hranite time, ali vam postaje dosadno, osjećate se jadno no ipak vam se čini sve poznatim i sigurnim. Nepoznato izaziva u vama drhtanje. Pri samoj ideji o nepoznatom, već se počnete osjećati nesigurno.

Samo su dvije vrste ljudi na svijetu. Ludi koji žele živjeti udobno…oni traže smrt, žele udoban grob. Druga vrsta su ljudi koji vole živjeti. Oni odabiru živjeti opasno jer život je uspješan samo onda kad postoji opasnost.

Jeste li se ikad penjali na planine? Što se više penjete osjećate se svježije, mlađe. Što je veća opasnost od pada, to ste vi življi…tada visite između života i smrti, ne dosađujete se, ne postoji prašna prošlost, nema želje za budućnošću. Sadašnji trenutak je vrlo žestok, poput plamena. Živite ovdje i sada – skijate se ondje gdje postoji opasnost da izgubite život, no postoji i silna radost – jer opasnost da ćete izgubiti život čini vas neobično vitalnim. Zato ljude privlače opasni sportovi.

Kad vam kažem: živite opasno, ne mislim samo na fizičku opasnost, već i na psihološku, mentalnu i duhovnu. Religija je duhovna opasnost. Ona se penje na takve visove s kojih možda nema povratka.

Vaš život treba ostati igra, ona je centar vašeg života. Rad treba biti sredstvo koje će vas dovesti do igre. Rad u uredu i rad u tvornici, trgovini, ali samo da biste imali vremena igrati se. Ne dopustite da vam se život svede na radnu svakodnevicu – jer cilj života je igra.

Igra znači raditi nešto zbog onoga što se radi.

Vi dolazite k meni meditirati, vi i meditaciju smatrate radom. Mislite da treba nešto učiniti da bi se stiglo do Boga. To je glupost. Meditacija se ne radi zbog toga. Morate se igrati, morate to smatrati zabavom. Ne smijete biti ozbiljni, morate uživati u meditaciji, tada se ona razvija. Kad je počnete smatrati poslom, kao dužnost koju treba obaviti – jer to morate učiniti, morate postići oslobođenje, nirvanu – tada ste ponovno unijeli vaše lude kategorije u svijet igre.

Meditacija je igra, uživajte u njoj zbog nje same. Ako uživate u više stvari zbog njih samih, bit ćete vitalniji. Naravno, vaš život bit će uvijek u opasnosti. Ali tako to mora biti. Opasnost je dio života, zapravo, ona je bolji dio života, najbolji dio života. Najljepši dio života je opasnost. Svakog trenutka život je opasnost. Možda niste toga ni svjesni. Kad udišete i izdišete i to je opasno. Kad izdišete, tko zna, hoće li se dah vratiti ili ne? Nije sigurno, nema nikakve garancije.

Ali ima ljudi čija je glavna religija sigurnost. Čak i dok govore o Bogu, govore o Njemu kao o nekoj sigurnosti. Ako razmišljaju o Bogu čine to samo zato jer se boje. Ako se mole i meditiraju, čine to samo zato da ostanu zapisani u dobrim knjigama, u Božjim dobrim knjigama. „Ako postoji Bog, on će znati da sam redovito išao u crkvu, da sam redovito štovao Boga. Mogu to dokazati.“ Čak i njihova molitva je samo sredstvo.

Živjeti opasno znači živjeti životom kao da je svaki trenutak – posljednji trenutak. Svaki trenutak ima vlastitu unutarnju vrijednost. I vi se ne bojite. Vi znate da smrt postoji i prihvaćate činjenicu da je smrt tu, ne skrivate se od nje ni fizički, ni psihološki ni duhovno.

Uživate u onim trenucima dok dolazite direktno u dodir sa smrću, kad ona postaje gotovo stvarnost – mislim da to znači živjeti opasno.

Ljubav vas vodi licem u lice sa smrću. Meditacija vas vodi licem u lice sa smrću. Dolazak učitelju je dolazak k vašoj vlastitoj smrti. Suočiti se s nekim tko je nestao, znači ući u ponor u kojem ćete se možda izgubiti i možda postati onaj tko se nikad nije vratio.

Oni hrabri idu naprijed. Oni traže sve prilike za opasnost. Njihova filozofija ne sliči filozofiji kompanije životnog osiguranja. Njihova filozofija je filozofija planinara, klizača, skijaša. A oni se ne skijaju samo po vanjskim morima, već i po svojim unutarnjim morima. Ne penju se samo po Alpama i Himalaji, oni traže svoje unutarnje visove.

Ali zapamtite jedno. Nikad ne zaboravite da postoji umjetnost riskiranja. Uvijek ostanite sposobni da se izložite opasnosti. I uvijek kad dobijete priliku da riskirate, nikad je nemojte propustiti. Nikad nećete biti gubitnik.

Opasnost je jedina garancija da ste živi.

Osho, knjiga o muškarcu

Biti ratnik ne znači biti vojnik, to je osobina uma. Možete biti poslovan čovjek i ratnik. Poslovan čovjek se odnosi na osobinu uma koji se uvijek pogađa, pokušavajući dati manje, a dobiti više, uvijek pogađajući se, uvijek misleći na profit.

Ratnik je također osobina uma, osobina kockara, a ne pogodbe, osobina koja može staviti na kocku sve, na ovaj ili onaj način – to je beskompromisni um.

Ako poslovan čovjek misli na prosvjetljenje, on misli na njega kao na potrošnu robu. On ima popis stvari koje mora obaviti: mora izgraditi veliku palaču, mora kupiti ovo i ono, a na kraju ima namjeru kupiti i oslobođenje. Ali ono je uvijek zadnje što mora kupiti. Kad se sve učini, tek tada je oslobođenje na redu. A ono se mora kupiti jer poslovan čovjek razumije sve samo kroz novac. On daje, ali njegovo davanje nije nikad pravo davanje, ono je uvijek davanje da se nešto dobije, ono je zapravo investicija.

Kad vam kažem da budete ratnik, mislim da sve stavite na kocku. Tada prosvjetljenje postaje pitanje života i smrti, a ne potrošna roba, a vi ste spremni sve odbaciti da biste ga stekli. I ne mislite na profit.

Ljudi dolaze k meni i pitaju: „ Što ćemo dobiti meditacijom? Koja je njezina svrha? Ako se posvetim meditaciji kakav će biti dobitak?“ Cijeli njihov život je ekonomiziranje.

Ratnik ne ide za dobitkom. On teži vrhuncu, vrhuncu doživljavanja.

Rat nije više onakav kakav je bio u prošlosti, sada svatko ratuje, a prije ili kasnije, ratovat će samo mehanička sredstva.

Ratnik se suočavao, susretao s neprijateljem lice u lice. Zamislite kako se susreću dva čovjeka s izvučenim mačevima. Mogu li oni razmišljati? Ako razmišljaju promašit će protivnika. Kad se mačevi izvuku razmišljanje prestaje. Oni ne mogu ništa planirati, jer ako to učine, onaj drugi će ih u tom trenutku udariti. Oni se kreću spontano i postaju ljudi bez uma. Um treba vrijeme, u hitnim slučajevima umu se ne dopušta da djeluje. Kad sjedite na svom stolcu možete razmišljati, ali kad ste suočeni s neprijateljem, ne možete misliti.

Kad se suočite sa zmijom, vi skačete i taj skok dolazi iz vaše duše, on dolazi prije misli. Najprije skočite i onada razmišljate.

Mislim da je to osobina ratnika: akcija prije razmišljanja, akcija prije djelovanja uma, cjelovita akcija. Vi možete postati ratnik, ali nema potrebe da idete u rat.

Cijeli život je hitan slučaj i svuda postoje neprijatelji. Ako ste budni i oprezni, vidjet ćete da je cijeli život rat, da svakog časa možete umrijeti. Budite spremni, budite poput ratnika, kao da se krećete među neprijateljem. Nemojte dopustiti da um djeluje.

Budite kockar – samo kockari mogu tako iznenada skočiti, a skok je tako snažan da ga oni, koji misle na profit, ne mogu učiniti. Skok je rizik, najveći rizik, možete biti izgubljeni, a da ništa ne dobijete.

Ponovit ću jednu od Isusovih izreka: „Tkogod prianja za život, tko god ga pokušava sačuvati, izgubit će ga. A tko je spreman izgubiti ga, sačuvat će ga!“ To je razmišljanje izraženo jezikom kockara. Izgubiti ga, to je način da ga sačuvate. Umrijeti, to je način da postignete vječni život – besmrtnost.

Kad kažem poslovan čovjek, mislim na proračunati, lukav um. Nemojte biti lukav um. Nijedno dijete nikad se ne ponaša kao poslovan čovjek. Cijelo društvo, edukacija, kultura, ograničenja – sve to djeluje na dijete tako da se počinje sve više bojati. Ne usudi se riskirati kad odraste, a sve što je lijepo, riskantno je.

Ljubav je riskantna, život je izlaganje opasnosti, Bog je riskantan, a proračunatošću nećete stići do njega. Stići ćete samo onda ako se posve izložite opasnosti.

Ako se možete izložiti opasnosti, potpunoj opasnosti, ne čuvajući ništa, ako ne igrate trikove sa sobom ne zadržavajući ništa, nepoznato vas iznenada zahvaća. A kad se ono pojavi, postanete svjesni da to nije samo nepoznato, nego ono što se ne može spoznati. Ono nije protiv poznatoga, već je iznad poznatoga. Kretati se u toj tmini, u tom neobilježenom prostoru bez ikakvih mapa i putokaza, kretati se sam u tom apsolutnom, za to je potrebna osobina ratnika. Mnogi od vas imaju barem još malo te osobine u sebi jer bili ste jednom dijete. Svi ste vi bili ranici, svi ste sanjali o nepoznatom. To djetinjstvo je skriveno, ali ne može biti uništeno. Ono je ovdje, još uvijek postoji u nekom kutku vašeg bića. Dopustite mu da funkcionira, budite poput djeteta i bit ćete opet kao ratnik.

Svuda možete biti ratnik. Izlagati se opasnosti je osobina uma, djetinjasta osobina, to jest – imati povjerenja i kretati se iznad onoga što je sigurno.

Treba biti vrlo pažljiv, vrlo meditativan jer ako se krećete  u najtamnijem dijelu postojanja… konačno se pojavi svjetlo, beskrajno svjetlo, ali najprije treba proći kroz tamnu noć duše. Tu ima raznovrsnih jama, postoje sve mogućnosti da zalutate, ima svih mogućih unutarnjih neprijatelja. Njih ne treba ubiti ili uništiti, već transformirati, moraju se pretvoriti u prijatelje. Ljutnju pretvorite u suosjećanje, požudu u ljubav i tako dalje. Dakle, to nije rat, ali je sigurno da treba biti ratnik.

Osho, knjiga o muškarcu