Zemljina ljepota je bezgranična. Njezini oceani, planine, šume, pustinje i sva živa bića tvore biosferu.  To je omotač oko zemljine kore u kojem se prepliću organsko i neorgansko, događa se proces fotosinteze i pretvaranja sunčeve energije. U njemu postoji ciklus ugljičnog dioksida i veza između drveća i planktona. Biosfera je sfera  instinktivnog i nesvjesnog, o njoj ovisi sav život na planetu. Zemlja je živa, diše i svoju vibraciju šalje u svemir. Ona se određenom brzinom kreće po određenoj putanji. Ono što regulira i određuje kretanje Zemlje i svega što živi na njoj je Zakon Vremena. U biosferi ne postoje drugi zakoni osim ovog.

U davna vremena ljudi u domorodačkim društvima instiktivno i intuitivno su razumjeli vezu između svega na planetu, i živog i neživog. Oni su odavali poštovanje svakom danu, svakoj biljci, svakoj stijeni, kiši, suncu, noći, mjesecu, jer su znali da ne postoji razlika između vječnog života i prirodnih procesa. Instiktivno razumijevanje ove veze imaju još uvijek biljni i životinjski svijet, ali i stijene i kamenje, sve što je dio tog cjelovitog sustava.

Pa kako su onda ljudi to zaboravili? Gdje su oni izgubili korak s prirodom, živom i neživom? Kako su se udaljili i prestali poštovati sve ono što im omogućava život na Zemlji?

U jednom trenutku svojeg razvoja ljudi su donijeli odluku da stvore i imaju svoje vlastito vrijeme, izvan svih procesa i događanja na Zemlji. Odlučili su imati svoje vlastite zakone i pravila koji su doveli do ratova, nasilja, kriminala, zloupotrebe. Na Zemlji i u svojim umovima izgradili su zidove i nebodere koji su ih razdvojili i prekrili njihovu pravu bit. Jedini način da se dođe do moralnog ponašanja jest da se ljudi vrate životu u prirodnom vremenu jer ne mogu biti odvojeni od planeta na kojem žive. Kad se usklade s frekvencijom prirodnog vremena 13:20, s vremenskim ciklusima i kretanjem Zemlje, usklađuju se s četvrtom dimenzijom, dimenzijom vremena.

Zemlja neprestano zrači Ljubav, informacije i energiju. Ljudska bića sve to primaju i koriste kroz misli, riječi i djela stvarajući oko Zemlje omotač od mentalne energije. Čovjek je svojim procesom mišljenja stvorio velike promjene u prirodnom okruženju. Najsnažnijih produkt ovog procesa je stroj. Njegovim je izumom poremećen normalni poredak u biosferi. Strojevi su inkarnacija pogrešne frekvencije 12:60 i za njihov rad se koriste prirodni resursi. Na taj način sagorijevaju Zemlju, stvaraju otpad i razne vrste zagađenja uništavajući kišne šume i zalihe planktona u oceanima koji su glavni nosioci procesa stvaranja kisika. Stvorena je umjetna tehnosfera, vrlo komplicirana mreža mašinerije i sistema komunikacije, koja utječe na ravnotežu u biosferi. Posljednja etapa tehnosfere je cybersfera, koja putem računala, mobitela i interneta podržava materijalističko shvaćanje svijeta. Od toga je nastao gust oblak zagađenosti oko Zemlje, koju čine sva ljudska izgubljenost, očaj, strah, stres, nemoć….

Tehnosfera trenutno vlada ljudskim umovima, dušama i tijelima. Rastvoriti je može  jedinstvena i neprekidno svjesna noosfera, koja predstavlja telepatski um planeta Zemlje. Ona može nastati svjesnim mentalno-duhovno-telepatskim djelovanjem ljudskih bića koja su otvorena za nove načine razmišljanja. Vrijeme je da ljudi otpuste sve što ih blokira, da napuste  stare koncepte i povežu se sa svojim istinskim bićem. Kroz koncentraciju i meditaciju mogu pročistiti um, mogu doživjeti prazninu uma i doći do stanja unutarnjeg mira. Tako podižu svoju vitalnu energiju, podižu frekvenciju i primaju sve više ljubavi oslobađajući se straha…

Odlomak iz knjige “Božanski dar”