Ne valja požurivati. Kao što vidimo iz priče, valja sjesti i ljuljati se. Strpljenje, mir i ljuljanje obnavljaju ideje. Držati ideju i imati strpljenje da je ljuljamo nešto je što bi neke žene mogle nazvati luksuzom. Divlja žena kaže da je to prijeka potreba.

Žena se mora odmarati, ljuljati, fokusirati. Mora se pomladiti, vratiti energiju. Misli da ne može, ali može.

Kreativna žena se mora odmoriti i poslije se vratiti svojem intenzivnom radu. Mora otići do starice u šumi, do oživatelja, do Divlje žene u jednom od njezinih mnogih lajtmotiva.

Divlja žena očekuje da će se animus redovito iscrpljivati. Ona se ne zaprepasti kad joj upadne kroz vrata. Spremna je. Neće nam priskočiti sva u panici. Jednstavno će nas pridignuti i zagrliti dok ne vratimo svoju snagu.

Mi i nebismo trebali paničariti kad izgubimo zalet ili fokus. Kao i ona, moramo se mirno držati ideje i provesti neko vrijeme s njom. Bez obzira na što se fokusiramo animus će se iscrpiti.

Ne radi se o tome hoće li, nego kad će. Svako dovršavanje dugotrajnih pothvata sadržava u sebi trenutke kad nekoć mlada energija ostari, padne i ne može više dalje.

Za žene bi bilo bolje da to prihvate na početku pothvata, jer ih umor obično iznenadi. Onda zapomažu, mucaju, šapću o neuspjehu, nedostatnosti i sličnome. Ne, ne. Taj gubitak energije je takav kakav jest. To je priroda.

Pretpostavka o vječnoj snazi u muškome jest pogrešna. To je introjekcija kulture koju valja iskorijeniti iz psihe. Takve nas krive predodžbe dovode do toga da nas razočaraju, kako muška energija u unutarnjem krajoliku, tako i muškarci u kulturi. Svi oni samo prirodno trebaju odmor da vrate snagu. Modus operandi prirode život/smrt/život cikličan je i primjenjiv je na sve i sva.

Vlas simbolizira misao, ono što izlazi iz glave. Kad se dio odbaci, dječarac postaje nekako lakši, pa iz njega krene još jača svjetlost. Tako će i naše istrošene ideje ili pothvati jače sjati, ako im oduzmete koji dio pa ga odbacite. Namjere, ili djela koja su se umorila, uvelike ćemo obnoviti ili osnažiti ako neke ideje odbacimo, pa se fokusiramo na ono što ostane.

Izvadite tri vlasi iz svojeg pothvata i odbacite ih na tlo. Tamo se pretvaraju u budnicu. Kad ih odbacite, proizvodite psihičku notu, zvon, brujanje u ženskom duhu koje ponovno priziva djelovanje. Kad čujemo kako padaju neke od naših mnogih ideja, onda to zvuči kao najava nove ere ili nove prilike.

Svrha povrata i fokusiranja sastoji se u tome da nađemo najosjetljiviju točku, da krenemo ravno na klicu i kosti svega i bilo čega u našem životu, jer u tome je naš užitak, u tome je naša radost, tamo se nalazi ženin Rajski vrt, ono mjesto gdje postoji i vrijeme i sloboda da bivamo, lutamo, pitamo se, pišemo, pjevamo, stvaramo i ne bojimo se.

Kad vukovi otkriju užitak ili opasnost, isprva se potpuno umire. Postaju nalik na kipove, potpuno se fokusiraju, tako da vide, da čuju, da osjete što je tamo, što je tamo u najelementarnijem obliku.

To nam nudi Divlja žena: sposobnost da vidimo što je pred nama, usredotočivanjem, zaustavljanjem, gledanjem, mirisanjem, slušanjem, osjećanjem i kušanjem.

Fokusiranje je upotrebljavanje svih naših osjetila, uključujući intuiciju. Žena pristiže iz toga svijeta kako bi zatražila svoje pravo glasa, pravo na vlastite vrijednosti, maštu, vidovitost, priče, davna ženska sjećanja. A to je djelo fokusa i stvaranja.

Ako izgubite fokus, sjednite i budite mirni.

Uzmite tu ideju i ljuljajte je amo-tamo.

Zadržite dio, a dio odbacite i ona će se sama obnoviti.

Ne morate učiniti ništa više.

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima