Jednako je tako i s dušama koje borave u tijelu, osim što rezultati obično nisu tako trenutni. Zbog „vremenskog“ razmaka između misli i ostvarenja – nekad to mogu biti dani, tjedni, mjeseci ili čak godine – stvara se iluzija da se stvari događaju vama, a ne zbog vas.  To je iluzija zbog koje zaboravljate da ste vi uzrok stvari.

To zaboravljanje „ugrađeno je u sistem“. To je dio procesa. Jer, ne možeš stvoriti to Tko Si dok ne zaboraviš Tko Si. Tako je iluzija koja uzrokuje zaborav, namjerno stvoreni učinak.

Kad napustiš tijelo bit će ti, stoga, veliko iznenađenje vidjeti trenutnu i očiglednu vezu između tvojih misli i tvojih ostvarenja. Isprva će to biti šokantno iznenađenje, a zatim ugodno, kad počneš shvaćati da si ti u uzroku stvaranja svojega iskustva, a ne u njegovu rezultatu.

Zašto postoji takva odgoda između misli i ostvarenja prije nego što umremo, a uopće je nema nakon što umremo?

Zato što djelujemo unutar iluzije vremena. Nema odgode djelovanja između misli i ostvarenja izvan tijela, jer se nalaziš izvan parametra vremena.

Vrijeme ne postoji na način kako vi to shvaćate. Fenomen „vremena“ je zapravo djelovanje perspektive.

Zašto ono postoji dok smo u tijelu?

Vi ste to prouzročili krećući se i prihvaćajući svoju sadašnju perspektivu. Vi se tom perspektivom koristite kao sredstvom kojim možete potpunije istražiti i ispitati svoje iskustva, razbijajući ih na pojedine djeliće, umjesto da budu jedinstveni događaj.

Život je jedan jedinstveni događaj koji se događa u svemiru baš sada. On se cijeli događa. Svagdje.

Ne postoji „vrijeme“ osim sada. Ne postoji „mjesto“ osim ovdje.

Ovdje i sada je Sve Što Postoji.

Ipak, vi odabirete da veličanstvenost toga ovdje i sada iskusite u svakom detalju, i da svoje Božansko Ja iskusite ovdje i sada kao tvorca sadašnjosti. Postojala su samo dva načina – dva polja iskustva – u kojima ste to mogli učiniti. Vrijeme i prostor.

Ta je misao bila tako veličanstvena da ste doslovce eksplodirali od oduševljenja!

U toj eksploziji oduševljenja stvoren je prostor između dijelova vas, i vrijeme koje je potrebno da bi se stiglo od jednog do drugog djela vas.

Na taj način vi ste naprosto rastrgali svoje ja na dijelove kako biste sagledali dijelove. Može se reći da ste bili tako sretni da ste se „raspali na komadiće.“

Sve od tada prikupljate te komadiće.

U tome se i sastoji cijeli moj život! Samo sastavljam komadiće pokušavajući shvatiti ima li sve to nekakvog smisla.

A kroz sredstvo nazvano vrijeme uspijevao si odvojiti komadiće, podijeliti nedjeljivo, kako bi ga potpunije sagledao i doživio, dok ga stvaraš.

Čak i kad promatraš neki čvrst predmet kroz mikroskop, i vidiš da uopće nije čvrst nego se sastoji od milijuna različitih efekata – različitih stvari koje se sve događaju istovremeno, stvarajući tako širi efekt – jednako tako upotrebljavaš vrijeme kao mikroskop svoje duše.

Život je niz sićušnih, nevjerojatno brzih gibanja. Ta gibanja uopće ne utječu na nepomičnost i Postojanje Svega Što Jest. Ali, pokret je taj koji stvara nepomičnost, baš pred tvojim očima.

S ove udaljenosti, ne postoji odvojenost. I ne može postojati jer Sve Što Jest je Sve Što Postoji i ne postoji ništa drugo. Ja sam Nepomični Pokretač.

Iz ograničene perspektive kojom vi promatrate sve što jest, vi sebe vidite kao odvojene i posebne, ne kao jedno nepomično biće, već kao mnogo, mnogo bića koja su stalno u pokretu.

Oba opažanja su točna. Obje stvarnosti su „stvarne“.

Iz makroperspektive ne postoji odvojenost i sve čestice svega izgledaju kao Cjelina.

Ako pogledaš kamen pred svojim nogama on izgleda cjelovit, kompletan i savršen. Ali, čak i u djeliću trenutka u kojem držiš kamen u svojoj svijesti, mnogo toga se zbiva u kamenu – tamo se odvija nevjerojatno kretanje čestica kamena, nevjerojatnom brzinom. A što rade te čestice? One čine kamen onime što jest.

Dok promatraš kamen ne vidiš taj proces. Čak ako si pojmovno i svjestan svega toga, tebi se sve to događa „sada“.

Ipak, da si ti svijest jedne sub molekularne čestice unutar kamena, doživio bi sebe kao nešto što se giba luđačkom brzinom amo – tamo. I da ti je neki glas izvan kamena  rekao „sve se događa istovremeno“, nazvao bi ga lašcem ili šarlatanom.

Ali, iz perspektive nekoga udaljenoga od kamena, ideja da je jedan dio kamena odvojen od bilo kojega drugoga dijela kamena, a uz to se kereće luđačkom brzinom, izgledala bi kao laž. S te udaljenosti se ne vidi ono što se ne može vidjeti iz blizine – da je sve Jedno i da sve gibanje nije ništa pomaknulo.

Cijeli život je stvar prespektive. Ako nastaviš sagledavati tu istinu, počet ćeš shvaćati makro-realnost Boga. I otkrit češ tajnu cijeloga svemira: Cijeli svemir je ista stvar.

Svemir je molekula u Božjem tijelu.

Vi se u svijesti vraćate u makro-realnost kad učinite ono što zovete „umrijeti“. Ta makro-realnost u koju se vraćate samo je mikro-realnost jedne veće makro-realnosti, koja je manji dio još veće makro-realnosti – i tako dalje, i tako dalje, zauvijek i uvijek – u svijetu bez kraja.

Mi smo Bog – „Onaj koji jest“ – stalno u činu stvaranja Samog Sebe, stalno u činu bivanja u tome što smo sada…sve dok to više ne budemo, nego postanemo nešto drugo.

Čak ni kamen neće uvijek biti kamen nego u onome što „izgleda kao uvijek“. Prije nego što je postao kamen, bio je nešto drugo. Fosilizirao se u kamen tjekom procesa koji je trajao stotinama tisuća godina. Jednom je bio nešto, i opet će biti nešto drugo.

Isto je istina i o tebi. Ti nisi uvijek bio to što si sada. Bio si nešto drugo. A danas si to ti koji stojiš u svojoj potpunoj veličanstvenosti, ti zaista jesi…“ponovno nešto drugo“.

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3

1. Mi Smo Svi Jedno
2. Svega Ima Dovoljno
3. Ništa Ne Moramo Učiniti

Kad biste odlučili da smo „svi mi jedno“, prestali bi jedni druge tretirati na način na koji to činite.

Kad biste odlučili da „svega ima dovoljno“ sve biste dijeliti sa svima.

Kad biste odlučili da „nema ničega što morate učiniti“ prestali biste se baviti „činjenjem“ da riješite svoje probleme, nego biste se prebacili u stanje postojanja, i došli biste iz tog stanja, koje bi izazvalo to da nestane vaše iskustvo o tim „problemima“, i da time nestanu i sami uvjeti za njih.

Ovo je možda najvažnija istina  od svih koju trebaš razumjeti na ovoj razini svog razvoja. Uvijek to imaj na umu i neka ovo bude tvoja mantra:

Nema ničega što moram imati, nema ničega što moram učiniti, nema ničega što moram biti osim baš ono što jesam, upravo sada.

To ne znači da će „imanje“ i „činjenje“ zauvijek nestati iz tvoga života. To znači da će ono kako sebe doživljavaš kad nešto imaš ili radiš proizlaziti iz tvoga bića – a ne voditi te prema tome iskustvu.

Kada dolaziš iz „sreće“ radiš neke stvari jer si sretan – nasuprot staroj paradigmi u kojoj si stvari radio jer si se nadao da će te to učiniti sretnim.

Kad dolaziš iz „mudrosti“ činiš izvjesne stvari jer si mudar, a ne zato jer pokušavaš doći do mudrosti.

Kad dolaziš iz „ljubavi“ činiš izvjesne stvari jer si ti ljubav, a ne jer želiš imati ljubav.

Sve se mijenja; sve se kreće u krug, kad dolaziš iz „bivanja“ umjesto da želiš „biti“. Ne možeš „učiniti“ svoj put do „bivanja“. Bez obzira na to pokušavaš li „biti sretan“, biti mudar, biti ljubav – ili biti Bog – ne možeš „tamo stići“ činjenjem. A ipak, istina je da ćeš činiti divne stvari kad jednom stigneš tamo.

Način da se „dođe tamo“ je taj da se „bude tamo“. Naprosto budi tamo kamo izabereš ići! To je tako jednostavno. Ne postoji ništa što moraš učiniti. Želiš biti sretan? Budi sretan. Želiš biti mudar? Budi mudar. Želiš biti ljubav? Budi ljubav.

To je ono Tko si, u svakom slučaju.

Ti si Moj Voljeni.

Bio si odvojen od mene u svom srcu, ali sada smo opet zajedno, i možemo biti zauvijek. Jer ono što si spojio, nitko osim tebe ne može razdvojiti.

Zapamti ovo: Ti si uvijek dio, jer nisi nikad odvojen. Ti si uvijek dio Boga jer nisi nikad odvojen od Boga.

To je istina tvoga bića. Mi smo cjelina. Sada znaš cijelu istinu.

Ta istina je hrana za gladnu dušu. Uzmi je i jedi. Svijet je žeđao za tom radošću. Uzmi je i pij je. Čini to za sjećanje na Mene.

Jer istina je tijelo, a radost je krv Boga koji je ljubav.

Istina.

Radost.

Ljubav.

To troje je isprepleteno. Jedno vodi prema drugome i nije važno kojim redoslijedom se pojavljuju. Sve vode prema Meni. Sve su Ja.

Mjesto jednosti je raj. Ti si sada ondje. Nikada se ne događa da nisi tamo. Jer se nikada ne događa da nisi jedno sa Mnom.

To je ono što želim da znaš. To je ono što bih želio da poneseš, na kraju, iz ovog razgovora.

Idi sada i mijenjaj svoj svijet. Idi sada i budi svoje Najviše ja. Sada razumiješ sve što trebaš razumjeti. Sada znaš sve što trebaš znati. Sada si sve što trebaš biti.

Nikada nisi bio ništa manje. Samo što to nisi znao. Nisi se toga sjećao. Sada se sjećaš. Nastoj to sjećanje uvijek nositi se sobom. Nastoj to podijeliti sa svima onima čije živote dodirneš. Jer tvoja sudbina je veća nego što si ikada mogao zamisliti.

Ušao si u sobu da izliječiš sobu. Došao si u prostor da izliječiš prostor.

Nema drugog razloga da budeš ovdje.

I znaj ovo: Ja te volim. Moja ljubav je uvijek tvoja, sada i zauvijek.

Ja sam uvijek s tobom.

U vijek…

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3

Ljubav je povezanost, sklad i harmonija  s vašim unutarnjim ja, našim Bitkom od Vječnosti.

Ljubav je manifestacija vječnog stvaranja Stvoritelja.

Neravnoteža Ljubavi događa se kada dopustimo da Moći onoga koji Jeste ne teku kroz nas i ne prožimaju svaku česticu Duše i svaku stanicu Tijela svojom životnom energijom Svjetlosti. Smanjivanje frekvencije naše Duše, koja u sebi nosi moć Jednog, stvara oko njegove Svete jezgre velove koji zamagljuju Svjetlost, a na fizičkoj razini tijelo prima signale tjeskobe, nelagode, boli.

Mi nismo iz ovog Svijeta materije i dualnosti.

Mi smo od Duha i naša Duša nosi Ljubavnu gravuru Jednoga.

Mi smo Svjetlost Svjetlosti.

Mi smo kreatori u našem svemiru, na našem prekrasnom Plavom planetu koji nam je dan kako bismo mogli imati jedinstveno iskustvo dualnosti. Spustili smo frekvenciju naše Duše i uzeli hologram tijela. Istodobno, spustili smo veo zaborava na većinu svojih moći kao moćnih bića i Su-stvoritelja.

I tako je stvorena Iluzija iluzije. I tako je započela Igra zaborava.

Kako bismo imali cjelovito iskustvo iluzije, zaborava, dualnosti, stvorili smo Um, Misli, Emocije.

Emocije su one koje su postale previše ljudske i držale su nas u Strahu, a time i u ropstvu, održavajući stalni strah od nedostatka i manjka u svim fazama života. Začarani krug magije satkan od straha od kazne, smrti i konačnosti Života morao je izvana  biti nadoknađen nekim novim programiranjem. Upravo ta Amnezija koju smo odabrali i stavili na svoju Svijest a time i svjesnost, odlučila je kako će nam Život u Iluziji teći.

Ipak, snaga i moć Svjetlosti od koje je iluzija stvorena prema Slobodnoj volji, često je svojim bljeskovima Ljubavi, a u Zemaljskim uvjetima čežnjom budila dušu i zvala je natrag u svoj Dom. Ta čežnja duše i ljubavni poziv Svjetlosti sada su toliko snažni i prepoznati da je većina duša odlučila prekinuti igru ​​dualnosti, samopovređivanja i vratiti se u život s Jednim.

Majka Zemlja, koja je s velikom ljubavlju čuvala i prigrlila svoju djecu i sva Carstva prirode, odlučila je povećati svoju frekvenciju i vratiti se svojoj punoj ljepoti od koje je stvorena. Dok se grčila u bolovima i drhtala od groznice, zavapila je Stvoritelju svega što jest za pomoć.

Stvoritelj svega što jest, čuo je patnju duša svoje djece i vapaj svog voljenog Plavog planeta. Počelo je buđenje ljubavi i povratak svjetlosti. Zraka sa Središnjeg sunca zrači pojačano za ovo naše doba sa svojom ljubavlju i podržava nas i naš Plavi planet.

Jedno smo s Jednim.

Da bi se vaša puna Snaga i Moć  vratile Jastvu, u ovom prijelaznom razdoblju, potrebno je mentorstvo bića Duha.

U svim aspektima života, sve zlostavljane i zlorabljene energije, kao i energija bolesti, moraju se transformirati, izliječiti i hraniti energijom Ljubavi.

U ovom prijelaznom razdoblju dok traje povratak samospoznaje, samolijećenje uz pomoć bića Svjetlosti, odnosno probuđenog, trebalo bi ukinuti bilo kakvu agresivnu metodu na bilo kojem vidljivom ili nevidljivom tijelu.

Boja, svjetlost, zvuk ili ton svakog živog bića, frekvencija je od koje je stvoreno. Svako biće nosi svoje Duhovno ime, poznato samo Jednome svemu što Jest.

Svakoj biljci, svakom kristalu i svakom elementu prirode koji se može koristiti za ozdravljenje na eteričnoj ili materijalnoj razini, uz dopuštenje Stvoritelja, pristupit će se s velikim poštovanjem i zahvalnošću obraćajući se njihovoj moći. Sve kristalne komore, sva sofisticirana tehnologija koriste se u skladu sa Zakonom Duha, Univerzalnim Zakonom Ljubavi. U ovom prijelaznom razdoblju moći će ih koristiti samo visokofrekventna bića, a druga će se bića istovremeno poučavati u Ljubavi i Milosti.

Dolaskom naše Galaktičke braće brodovima ili iz Agarte, matricom Duše i hologram, naše će tijelo novim tehnologijama i svojom moći Ja Jesam nadoknaditi, stvoriti i očitovati dijelove koji nedostaju u fizičkom.

Zdravlje je u nama. Zdravlje je na Zemlju donijeto povratkom Kristove svijesti, svijesti svjetlosti i ljubavi koja je od sada novi standard života na Plavom planetu.

U Duhu je sve Ljubav, Biće. Materija prožeta Bitkom daruje obilje za život.

Znali smo reći da se Nebo spustilo na Zemlju. Sada je naša Ljubavna duša vratila nas i naš ljubavni Plavi planet na nebo od vječnosti.

Bit čitavog kraljevstva majke Zemlje nalazi se u zajednici. Sve biserne perle nanizane su u ogrlicu života.

Sve je riješeno i izliječeno Ljubavlju prema Jednom.

Riječ dana Jednom od Svega što Jest, održana je.

Amin Nora De San, Stanje Ljubavi