Kad njega iscrpe, a ostali kontakti s ljudima izvan obitelji nikad nisu dovoljan izvor, iduća žrtva je muško dijete, ako ga ima. Tek na kraju, ako se baš mora, majka vampir crpi i žensku djecu.

Ipak, „ravnoteže radi“, kad otac ostane bez energije, onda i on crpi djecu, bez puno biranja, žensku i mušku. Tako se aktivni vampirizam prenosi po ženskoj liniji kao energetski model ponašanja jer kćeri se ugledaju na majke.

Žene trebaju više energije

Žene, osim u nekim kraćim razdobljima matrijarhata, nisu imale osnovna ljudska prava. Mijenjalo se to od epohe do epohe, od kulture do kulture, ali su u većem ili manjem stupnju žene oduvijek bile građani drugog reda, bez obzira na društveni sloj ili klasu kojoj su pripadale.

Stoljeća, tisućljeća, tko zna koliko duga deprimiranost stvorila je mentalitet potajnog ostvarivanja vlastitih ciljeva, mentalitet prijetvornosti i mora negativnih emocija proizašlih iz straha. Postojali su svi povijesni razlozi za to.

Ne okrivljujem nikoga. Činjenica je da su muškarci mogli otvoreno izraziti sebe, dok su žene u tome bile potpuno zapriječene. Muškarci su im određivali pravila ponašanja. Logično je da su naučile zanat manipuliranja, pretvaranja.

To je bila socijalno-psihološka osnova za energetski vampirizam. Kad je on buknuo u opću pojavu?

Možda u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, ili početkom dvadesetog, kad su se žene počele masovno zapošljavati. Dotadašnjoj brizi i poslu oko djece i kućanstva (što je, pošteno rečeno, posao za cijelo radno vrijeme), „samo“ je još dodan posao na radnom mjestu, pa su žene počele raditi barem 16 sati dnevno.

Muškarci su u to vrijeme počeli uživati u sindikalno osvojenom osam satnom radnom danu. Trebalo je gotovo sto godina da muškarci počnu malo više pomagati u domaćinstvu, nakon što su žene ponijele veliki teret šesnaest satnog radnog dana (osam sati na poslu, osam sati u kući).

Za cijelu žensku populaciju u tzv. razvijenom svijetu to je bio ubitačan energetski šok, što je u žena stvorilo osjećaj velike potrebe za dodatnom energijom, a na emocionalnoj razini razorno nezadovoljstvo, koje je tinjalo već tisućljećima.

Kada su se žene počele zapošljavati, obratile su se svojim muškarcima za pomoć. Oni su bijelo gledali i nastavili čitati novine, ići na utakmice, piti pivo i gubiti vrijeme na ostale slične gluposti.

Onda su se žene, u živahnoj igri naših podsvijesti, obratile svojim muškarcima na razini nesvjesnoga i zatražile: „Daj mi energiju da izdržim sve ovo“. Muškarci su podsvjesno bili pošteniji nego u svom svjesnom stanju, pa su „dobrovoljno“ davali energiju svojoj partnerici. Iako ništa o tome nisu znali, to je ipak bila krađa.

Krađa i dopuštenje za krađu na nesvjesnoj razini. Tim gore, jer nitko ne zna što se događa – ni lupeži, ni pokradeni.

Izvor: Serena Alba, Geometrija božanske iskre

Tako sam ja u djetinjstvu i mladosti naginjala melankoliji, a tata depresiji. Mama je uvijek bila „za akciju“, puna poleta, puna ideja, koje je uvijek i ostvarivala. Mama je iz svog obiteljskog naslijeđa donijela vampirski energetski obrazac u kojem je ona bila aktivni, posebno talentiran i sposoban vampir.

Normalna komunikacija između ljudi na dobrobit svih uključenih izgleda sasvim drugačije. Ali, i vampir plaća svoju skupu cijenu tog nesklada, kao što svjedoče bolesti moje mame, koja je, zapravo, bila bolesnija od svih nas. Najprije se hrvala s dobroćudnim izraslinama, tzv. cistama na jajnicima i maternici, pa kad je sve to više puta operirano i najzad potpuno odstranjeno, dobila je tumor na dojci i završila s metastazama na kostima.

Rak je tipična bolest viška energije i to neodgovarajuće energije. Vampir vrlo brzo postane ovisan o tuđoj energiji kao narkoman – stalno treba sve veće količine, ogromne količine energije, koje organizmu zapravo ni ne trebaju. Pa zašto ih onda vampir dovlači u svoj sustav kao narkoman koji treba sve veće doze dok se jednog dana ne predozira?

Uloge vampira i žrtve u vampirskoj tragediji su nasljedne i aktiviraju se u nekom životnom trenutku. U početku nisu izražene, pa mladi ljudi znaju dugo lutati između te dvije uloge, igrajući malo jednu, malo drugu. Onda se stabiliziraju, obično u onoj koju su naslijedili od roditelja istog spola; sinovi od oca, kćeri od majke.

Malo po malo, ta uloga postane sve izraženija i u nekom trenutku potpuno nezajažljiva kod onoga tko igra vampira. Zašto?

Zato jer sa stalnim dotokom tuđe energije vampir dobije i sav pripadni sadržaj. Ljudska energija nije tek neka apstraktno bezbojna sila što pokreće naše fizičko tijelo. U ljudskoj energiji su sadržane i sve naše emocije, sve naše misli, naš karakter – ono što jedan čovjek jest. Fizičko je tijelo tek nosač onoga što mi jesmo kao ljudska svjesna bića. U idealnoj situaciji čovjek ima misli i emocije na onoj razini koliko je ljudski i moralno sazrio kroz život.

U idealnoj interakciji s drugim ljudima, dakle u ravnopravnom poštenom odnosu, svaki čovjek preispituje svoje stavove, ideje, misli i emocije, tako da mu drugi ljudi pomažu da se korigira i tako raste kao osoba razvija svoj karakter prema sve boljem.

Sto se događa u vampirskom igrokazu?

Vampir s otetom energijom doslovno pokupi tuđe misli i osjećaje. Od puno ljudi, od sve više ljudi. On se sada mora nositi ne samo s mislima i emocijama za koje je prirodno sazrio, nego i s tuđim zavistima, zlobama, pohlepama, tugama – sa svim i svačim. Čovjek to ne može izdržati, jer je to užasna zbrka. Vampir nema druge nego mora živjeti to što je nekontrolirano utrpao u sebe. Ako imate samo svoj strah ili bijes, vi ćete se truditi da to nekako savladate – u ljudskoj civilizaciji su uvijek postojali mehanizmi koji su pojedincima u tome pomagali.

Vampir ne može savladati tu silu emocionalnog materijala jer nije organski njegov pa mu se kvari i karakter.

Prvi uvjet da ostanete i dalje nesvjesni ovog procesa je laž.

Zašto vampir ne želi osvijestiti ili spoznati svoje probleme?

Jer to dovodi u pitanje jedino snabdijevanje energijom koje on zna, a to je krađa. Tko krade, taj i laže. Osoba počne najprije lagati samoj sebi, a onda i drugima. Sebe uvijek vidi u boljem svijetlu, a drugi obično ne valjaju. Tako vampir postane jako sklon kriticizmu bližnjih, osobito onih koje je energetski iscrpio pa mu više ne služe. Istodobno svježe „klijente“ koje može crpiti i koji se daju eksploatirati, idealizira. Idealizacija je također vrsta laži.

Izvor: Serena Alba, Geometrija božanske iskre

Kad se bumerang vrati muškom članu obitelji, kad i on dođe u energetsku stisku jer mu je partnerica oduzela energiju, i on traži žrtvu.

Najbliža su vlastita djeca, a njihova energija je i najkvalitetnija. Posebno aktivni psihički vampiri postanu oni muškarci čija je majka bila izraziti vampir. Takva majka je već rano i sama crpila energiju ne samo suprugu nego i sinu. Kasnije njen sin nepogrešivo nađe partnericu, vrlo jakog vampira i tada je pod ogromnim pritiskom dvaju vampira. Sto će napraviti?

Ako ostane u modelu žrtve kojim bi imitirao oca, jer to je energetski prvi model koji mu je zadan za oponašanje, vrlo brzo će biti iscrpljen, bolestan i – mrtav. Takav muškarac ostaje u obitelji podložan i majci i supruzi, a energiju sad crpi od djece, zatim od kolega na poslu, posebno ako je šef. Što se više penje u rukovodećoj hijerarhiji, ima više ljudi pod svojom kontrolom i tako sve više mušterija koje će crpiti.

Muškarci pod tako velikim pritiskom postaju vrlo često preljubnici i ženskari – što više žena, uvijek novih, to bolje. Zašto? Jer će od njih dobiti dovoljno energije da se može i dalje dati crpiti svojoj supruzi i svojoj majci. To objašnjava ono čudno vjerovanje mnogih ljubavnica da su spasile brak svom ljubavniku. To objašnjava zašto “prevarene“ supruge tako dugo odbijaju vidjeti svima očitu činjenicu da ih suprug vara. To objašnjava činjenicu zašto muškarci preljubnici vrlo često jako brinu o svojoj obitelji u svakom pogledu. Oni podsvjesno znaju da su na račun ljubavnice „spasili“ djecu, suprugu i majku. „Spasili“ su ih samo na kratki rok i nisu ih zaista spasili, a posebno su ugrozili djecu zato jer su im predali u naslijeđe model energetskog vampirizma – model laži, bolesti, moralne i svake druge degeneracije.

Ima slučajeva nekih brakova koji „dobro funkcioniraju“, kad su oba partnera jedan drugome i žrtva i vampir. To su uglavnom brakovi koji grčevito prema okolini održavaju sliku idealnog braka, a u dubini duše oboje osjećaju laž koju ne žele priznati ni samima sebi.

Zadnji i najopasniji oblik vampirizma je onaj prema samome sebi (o kojem detaljno izvješćuje autor „Psihičkih vampira“) – kad osoba raznim mehanizmima igre negativnih emocija samoj sebi uništava energiju. To bi prije svega mogao biti osjećaj krivnje. Za razliku od zdravog osjećaja odgovornosti za svoje pogreške, kojem slijedi odlučna akcija da se pogreška prizna i više ne napravi, osjećaj krivnje kao trajan osjećaj stalno navodi osobu da ponavlja greške kako bi imala razlog za osjećaj krivnje. Apsurd je jasan, a osnovni rezultat je da osoba sama sebi uništava energiju.

Serena Alba, Geometrija božanske iskre