Vjerovanje u odvojenost doživljava se kao strah, a iz straha se rađaju druge negativne emocije. Kad jednom stvorimo te negativne emocije, odvajamo se i od njih. Proces odvajanja se nastavlja stvarajući još više boli i iluzija dok se krivulja negativne povratne sprege ne prekine ili ne preokrene radom na procesuiranju ličnosti. Ova knjiga govori o tome kako preokrenuti taj začarani krug stvarajući sve više i više zadovoljstva i jasnoće u našem životu.

Ključ je u ljubavi i povezanosti sa svime što postoji.

Ljubav je iskustvo povezanosti s Bogom i sa svim ostalim. Bog je svugdje, u svemu. Božanska iskra je jedinstveno osobna u svakome od nas. Ona je osobna Božja objava. Mi je doživljavamo kao naš unutarnji praizvor ili srž našega bića.

Što smo više povezani s Bogom izvan nas, to više stvaramo Božju osobnost u sebi. Kad smo povezani s univerzalnim Bogom i osobnim Bogom u sebi, potpuno smo sigurni i slobodni.

Stvaranje prikrivenoga ja kako bi se maskirala naša prvobitna bol

Nakon rođenja, još smo uvijek našom srži snažno povezani s velikom duhovnom mudrosti i snagom. Povezanost s našom srži daje osjećaj potpune sigurnosti i začudnosti. Procesom sazrijevanja ta veza polako blijedi.

Zamjenjuju je roditeljski glasovi koji nas nastoje zaštiti i učiniti sigurnima. Govore o ispravnom i pogrešnom, o dobru i zlu, govore kako donositi odluke, kako se ponašati u datoj situaciji. Dok povezanost sa srži blijedi, naša dječja psiha očajnički nastoji zamijeniti prvobitnu urođenu mudrost funkcionalnim egom.

Nažalost, prekrivanje, odnosno usvajanje roditeljskih glasova nikad ne može doista obaviti taj zadatak. Umjesto toga stvara se prikriveno ja. Prikriveno ja je naš prvi pokušaj stvaranja pravoga ja. Njime se pokušavamo izraziti na pozitivan način koji je prihvatljiv svijetu čijeg se odbacivanja bojimo. Svoje prikriveno ja predstavljamo svijetu u skladu s našim vjerovanjima za koja mislimo da će svijetu biti po volji, tako da nas može prihvatiti i da se možemo osjećati sigurnima. Prikriveno ja bori se za veze s drugima, jer je to „prava“ stvar. No, ono ne može postići dublju vezu, jer negira pravu prirodu ličnosti. Negira naš strah i naše negativne osjećaje.

Dajemo sve od sebe u stvaranju ove maske, no ona ne funkcionira. Maska nikad ne uspijeva stvoriti unutarnji osjećaj sigurnosti za koji se borimo. Ustvari, ona stvara unutarnji osjećaj prijevare, jer pokušavamo dokazati da smo dobri, a to stalno i nije baš tako.

Osjećamo se varalicama i još se više bojimo. Pa se onda još više trudimo. Dajemo najbolje što možemo ne bismo li dokazali da smo dobri. To stvara još više straha, osobito stoga što ne možemo cijelo vrijeme održavati sve više osjećaja prijevare, još straha, u rastućem krugu.

Namjera maske jest da nas zaštiti od izmišljenoga neprijateljskoga svijeta dokazivanjem da smo dobri. Namjera maske jest pretvaranje i poricanje. Ona poriče da je njezina svrha prikrivanje boli i bijesa jer poriče da bol i bijes postoje unutar ličnosti. Namjera maske jest da štiti naše ja, ne preuzimajući odgovornost za bilo koju negativnu akciju, misao ili čin.

Iz perspektive naše maske, bol i bijes postoje samo izvan ličnosti. Mi ne preuzimamo nikakvu odgovornost. Sve negativno što se događa mora biti pogreška nekoga drugoga. To znači da je netko drugi bijesan i osjeća bol. Jedini način održavanja te maske jest u stalnom nastojanju dokazivanja da smo mi oni dobri. Iznutra, opiremo se stalnom pritisku koji sebi stvaramo bivajući dobrima. Pokušavamo igrati po pravilima. Ukoliko to ne činimo pokušavamo dokazati da smo mi u pravu, a oni u krivu.

Opiremo se živjeti po nečijim tuđim pravilima. To je mnogo posla. Želimo naprosto raditi ono što nam se radi. Postajemo umorni, ljuti, nije nam ni do čega, žalimo se i optužujemo. Povrjeđujemo ljude. Energija koju u sebi zadržavamo maskiranjem okreće se, pritišće, izlazi i udara po drugima. Mi naravno i to poričemo, budući da je naša namjera održati sigurnost dokazujući da smo mi oni dobri.

Negdje u sebi uživamo u tom udaranju. Oslobađanje energije jest olakšanje premda nije čisto i izravno, iako se ne ponašamo odgovorno kada to činimo. Dio nas uživa u istresanju negativnosti na nekoga drugoga. To se naziva negativnim zadovoljstvom. Njegovo je porijeklo u nižem ja.

Negativno zadovoljstvo i niže ja

Sigurna sam da se možete sjetiti osjećaja zadovoljstva prigodom nekakvoga negativnoga čina koji ste izveli. Svako je pokretanje energije, negativno ili pozitivno, ugodno. Takva djela donose zadovoljstvo, jer predstavljaju oslobađanje energije koja je bila pohranjena u nutrini.

Ako osjetite bol kad se energija pokrene prvi put, uvijek će je slijediti zadovoljstvo, jer oslobađanjem boli također oslobađate stvaralačku snagu koju uvijek doživljavamo kao zadovoljstvo.

Negativno zadovoljstvo dolazi od našeg nižeg ja. To je onaj dio nas koji je zaboravio tko smo. To je dio naše psihe koji vjeruje u odvojeni, negativni svijet i ponaša se u skladu s tim. Niže ja ne poriče negativnost. Ono uživa u njoj. Nastoji doživljavati negativno zadovoljstvo. Budući da ne negira negativnost poput maske, iskrenije je od prikrivenoga ja. Niže ja istinskije je u smislu svoje negativne namjere. Nema namjeru bili uglađenim. Sebe stavlja u prvi plan i pritom se ne ustručava.

Ono kaže: „Brinem za sebe, a ne za tebe“. Zbog svog svijeta odvojenosti ne može voditi računa i o sebi i o drugome. Uživa u negativnom zadovoljstvu i želi ga što više. Ono zna za bol unutar ličnosti i nema je namjeru ni na koji način osjetiti. Njegova je namjera održavati odvojenost i učiniti sve što treba kako ne bi osjećala bol.

Više ja

Naravno, tijekom procesa sazrijevanja ne odvaja se čitava naša psiha od srži. Dio nas je čist i pun ljubavi bez ikakvoga napora. Izravno je povezan s Božanskom osobnosti unutar nas. ispunjen je mudrošću, ljubavlju i hrabrošću.

U vezi je s velikom stvaralačkom snagom. Olakšava sve dobro što smo ostvarili u našim životima. To je dio nas koji nije zaboravio tko smo.

Gdje god postoje mir, radost i ispunjenje u vašem životu, tu se vaše više ja očitovalo kroz stvaralački princip.

Nikada ne smatrajte negativne dijelove vašega života izrazom vašega pravoga ja. Negativni dijelovi vašega života izraz su onoga što vi niste. Oni su primjeri kako se blokira izražavanje vašega istinskoga ja.

Namjera višega ja jesu istina, zajedništvo, poštovanje, osobnost, čista samosvijest i sjedinjenje sa Stvoriteljem.

Važnost namjere

Glavnu razliku između višega ja, nižega ja i prikrivenoga ja nalazimo u osnovama namjere na kojoj se temelji svaki od njih te u kvaliteti energije prisutne u svakoj interakciji koja je rezultat te namjere.

Ono što toliko zbunjuje u mnogim međuljudskim odnosima jest da se oni razlikuju s obzirom na namjeru koja stoji iza njih. Riječi koje izgovaramo mogu doći iz bilo kojega mjesta namjere – višega ja, nižega ja ili prikrivenoga ja.

Riječi same po sebi mogu govoriti jednu stvar, ali značiti drugu. Više ja uistinu tako misli kada kaže: „Mi smo prijatelji“.

Prikriveno ja misli: „Mi smo prijatelji dokle god sam ja dobar, a ti nikada ne smiješ ugroziti iluziju da jesam dobar.“

Niže ja kaže: „Prijatelji smo samo do granice koju dopuštam. Nakon toga, pazi! Ne približavaj se previše, jer ću te iskoristiti da bih dobio što želim i da bih izbjegao bol. Ako se previše približiš meni ili mojoj boli, ili me pokušaš spriječiti da dobijem to što želim, riješit ću te se“.

U tom slučaju riješiti podrazumijeva sve čime se neka osoba može zaustaviti. To može značiti jednostavno ne razgovarati s njom ili pobijediti je u prepirci ili igri snage ili otići sve do tjelesnog obračuna….

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Među oplodnja se događa čak i kad ego grubo prodire u suptilnije aspekete psihe i duše. Paradoksalno je da krađom duševne zaštite i njezine sposobnosti da nestane u vodi kad joj se prohtije, ego sudjeluje u stvaranju djeteta koje će imati dvojno podrijetlo, svijet i dušu, djeteta koje će moći amo – tamo prenositi poruke i darove između njih.

Takvo dijete se može roditi ženi koja je „udana“ za nešto u sebi ili vanjskom svijetu što je tako usamljeno i nerazvijeno, jedno od stalnih čuda psihe. Kad smo u takvom stanju, nešto se događa s nama, nešto što proizvodi osjećajno stanje, sićušni novi život, mali plamen koji raste pod nesavršenim, teškim, pa čak neljudskim uvjetima.

To duhovno dijete ima sposobnost da začuje poziv, da čuje onaj udaljeni glas koji kaže da je vrijeme povratka, vraćanja sebi. Dijete je dio naše srednje prirode koja nas tjera, jer ono čuje upućeni poziv. Ono vraća tuljanovo krzno, duševno krzno svojoj majci. Dijete joj omogućuje da se vrati kući.

Dijete je duhovna sila koja nas tjera da nastvimo naš važan rad, da se odgurnemo, promijenimo svoj život, poboljšamo zajednicu, pridružimo se namjeri da se svijet uravnoteži… a sve to tako da se vratimo kući.

Ako želimo sudjelovati u tim stvarima, valja sklopiti taj teški brak između duše i ega, i donijeti duhovno dijete na svijet. Vraćanje i povratak ciljevi su za majstorstvo.

Bez obzira na okolnosti u kojima se žena nalazila, duhovno dijete, stari tuljan koji se izdiže nad morem da pozove svoju kćer kući, te otvoreno more uvijek su blizu. Uvijek.

U priči o tuljanovom krznu, tuljanica pripovijeda djetetu priče o tome što živi i raste pod morem. Daje mu upute svojim pričama, oblikuje dijete koje se rodilo iz njezina saveza s egom. Ona oblikuje dijete i podučava ga običajima „drugog“.

Duša svoje dijete psihe priprema za nešto važno….

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima

Motiv da se ego i duša nadmeću u nadzoru životne sile vječan je motiv ljudske psihe. Ego i njegovi apetiti često vode na početku života; često nam skuha nešto što uistinu dobro miriše. Ego je vrlo snažan tjekom tog razdoblja.

No, u nekom trenutku, ponekad nakon dvadesete, tridesete, najčešće nakon četrdesete, premda neke žene nisu spremne ni nakon pedesete, šezdesete ili sedamdesete, napokon dopuštamo duši da preuzme vodstvo. Moć se premješta s drangulija na duševnost. Pa premda duša ne preuzima vodstvo tako da ubije ego, ego je svrgnut i dobiva druga zaduženja u psihi, a ona se svode na to da služi pitanjima duše.

Od trenutka kad se rodimo u nama postoji neki divlji nagon koji želi da nam duša upravlja životom, jer ego ne razumije sve. Njegovo prodiranje u tajne života i duha je ograničeno. Obično se prestraši.

Loša mu je navika da svu numinoznost svodi na „to je samo“. Ego zahtijeva razvidne činjenice. Dokazi vezani za osjećaj ili tajanstvenost kod ega ne nailaze često na dobrodošlicu. Zato je ego usamljen.

Vrlo je ograničen u svojim konstruktima: ne može potpuno sudjelovati u tajanstvenim procesima duše i psihe. Pa ipak, usamljeni muškarac čezne za dušom, kao kroz maglu prepoznaje duševne i divlje stvari kada su blizu.

Na početku našega života, ego znatiželjno pristupa duševnom svijetu, ali najčešće ga zanima traženje vlastitih apetita. Ego se izvorno rađa kao potencijal, a oblikuje ga, razvija i ispunjava idejama, vrijednostima i dužnostima svijet oko nas: naši roditelji, učitelji, naša kultura. A tako i treba biti, jer on postaje naš pratilac, naš oklop i naš izviđač u vanjskom svijetu.

Međutim, ako se divlja priroda ne može probiti kroz ego, pa mu pridodati boje, soka i instinktivne reakcije, onda duša neće, ne može biti zadovoljna tom nepotpunošću svojega rada, bez obzira na to što je kultura možda zadovoljna onime što je stvoreno u egu.

Usamljeni muškarac u priči pokušava sudjelovati u životu duše. No, kao i ego, on nije baš sazdan za to, pa pokušava na silu zgrabiti dušu, umjesto da razvije neki odnos s njom. Zašto ego krade tuljanovo krzno? Kao i sva druga usamljena i gladna bića, sviđa mu se svjetlo. On vidi svjetlo i mogućnost približavanja duši, pa se prišulja i ukrade jednu od njezinih ključnih krinki. Ego si ne može pomći. On je takav kakav jsest. Premda ne može živjeti pod vodom, čezne za vezom s dušom. Ego je sirov u usporedbi s dušom. No osjeća sićušnu i slabo shvaćenu čežnju za prelijepim svjetlom.

I tako, gladno duše, naše vlastito sebstvo ega krade krzno. I kao što treba biti na početku ženske individuacije, duša se prisiljava na vezu s egom. Svjetonva funkcija podložnosti duše egu događa se zato da bismo naučile običaje u svijetu, načine prikupljanja, kako djelovati, kako razlikovati dobro od ne tako dobrog, kada krenuti, kada ostati, kako živjeti s drugim ljudima, da bismo naučile mehaniku i makinacije kulture, zadržale posao, držale dijete, brinule se o tijelu…sve one stvari koje se tiču vanjskog svijeta.

Izvorna je svrha takva važnoga kontakta u psihi žene, brak tuljanice i usamljenog muškarca, brak u kojem je ona definitivno podložna, stvaranje privremenog aranžmana koji će na kraju proizvesti duhovno dijete koje istodobno može živjeti u svjetovnom i divljem svijetu te prelaziti iz jednoga u drugi. Kad se jednom to dijete rodi, razvije i prođe inicijaciju, ono se ponovno pojavljuje u vanjskom svijetu i veza s dušom je izliječena.

Premda usamljeni muškarac, ego, ne može vjećno dominirati – jednog će se dana morati pokoriti zahtjevima duše do kraja ženina života – život s tuljanicom/duševnom ženom pružio mu je dodir veličine, pa je stoga zadovoljan, obogaćen i smjeran, sve u isti čas…

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima

Svi trenutni ratovi koji se vode na planetu Zemlji uključuju ideju da neprijatelj nije dovoljno vrijedan, ili je „manji od nas“ u očima Boga. Iz više perspektive, to je besmisleno, ali iz nižih dimenzija to je tragično jer ono ovjekovječuje vjerovanje u odvojenost i korijen je cjelokupne patnje i pada.

Nigdje u povijesti religija to nije tako očito kao u kršćanskim Križarskim ratovima i Inkviziciji. Svako fundamentalno vjerovanje ima svoje posljedice i mi ne umanjujemo negativni utjecaj radikalnog Islama. Međutimi, držimo se Kršćanstva zbog utjecaja koji je Crkva imala na mnoge mistike i mistična učenja koja su proizašla iz Isusovih učenja.

Ovi mistici su u potpunosti bili posvećeni življenju tih principa koje je Isus podučavao tijekom svog kratkog boravka na Zemlji. Zajedno sa tim pravim praktičarima došli su mistični redovi i učenja poput Katara i drugih samostanskih redova.

Gotovo svaki klijent s kojim je ovaj autor radio u svojim osobnim konzultacijama ima neko sjećanje proganjanja zbog svojih vjerovanja u prošlosti. Jednom kada duša počne izlaziti iz ograničavajućih sustava vjerovanja određene kulture u kojoj je on ili ona živjela, postojeća paradigma se počinje buniti.

Drugim riječima, prosvjetljena duša je smatrana prijetnjom sigurnom i stabilnom načinu života većine, iako je očito da taj način života nije kvalitetan. Takav je slučaj sa ranim Kršćanstvom.

Večina crkvenih praktičara u tim danima su bili sveti, pobožni ljudi koji su osjećali da moraju voditi život siromaštva, celibata i stroge odanosti svojoj verziji kršćanskih principa. Ova viktorijanska perspektiva je počela jako davno i nastavlja se do današnjeg vremena.

Ironično, u Bibliji postoje konstantni nagovješaji Isusove radosti, njegovog slavljeničkog stava, pijenja vina, usrećivanja drugih, druženja sa prostitutkama (ne iskorištavajući njihove usluge) itd. Otkuda je ta uzvišenost i to odricanje poteklo? Zasigurno nije poteklo od Isusovih učenja.

Ako verujete u Bibliju tada zasigurno razumijete značenje izjava kao što je „Voli svoje neprijatelje“. Isus nije rekao da morate živjeti s njima; on je samo rekao da ih volite.

Očito je da se ovo učenje nije ukorijenilo u hijerahiji crkve, ne samo u ranijim vremenima. Vješanje ili paljenje ljudi koji ne vjeruju u isto što i vi ne zvuči kao nešto što bi Isus podučavao. Gledajući na druge koji ne vjeruju u strogi niz doktrina kao na „manje vrijedne,“ jest veoma iskrivljen pogled.

Očito, ego je učvrstio svoj utjecaj na duhovnost u ranoj crkvi, pretvorivši učenje o ljubavi u osuđivanje ispunjeno mržnjom.

Izvor: Sal Rachele, Prava povijest Zemlje

Jednako je tako i s dušama koje borave u tijelu, osim što rezultati obično nisu tako trenutni. Zbog „vremenskog“ razmaka između misli i ostvarenja – nekad to mogu biti dani, tjedni, mjeseci ili čak godine – stvara se iluzija da se stvari događaju vama, a ne zbog vas.  To je iluzija zbog koje zaboravljate da ste vi uzrok stvari.

To zaboravljanje „ugrađeno je u sistem“. To je dio procesa. Jer, ne možeš stvoriti to Tko Si dok ne zaboraviš Tko Si. Tako je iluzija koja uzrokuje zaborav, namjerno stvoreni učinak.

Kad napustiš tijelo bit će ti, stoga, veliko iznenađenje vidjeti trenutnu i očiglednu vezu između tvojih misli i tvojih ostvarenja. Isprva će to biti šokantno iznenađenje, a zatim ugodno, kad počneš shvaćati da si ti u uzroku stvaranja svojega iskustva, a ne u njegovu rezultatu.

Zašto postoji takva odgoda između misli i ostvarenja prije nego što umremo, a uopće je nema nakon što umremo?

Zato što djelujemo unutar iluzije vremena. Nema odgode djelovanja između misli i ostvarenja izvan tijela, jer se nalaziš izvan parametra vremena.

Vrijeme ne postoji na način kako vi to shvaćate. Fenomen „vremena“ je zapravo djelovanje perspektive.

Zašto ono postoji dok smo u tijelu?

Vi ste to prouzročili krećući se i prihvaćajući svoju sadašnju perspektivu. Vi se tom perspektivom koristite kao sredstvom kojim možete potpunije istražiti i ispitati svoje iskustva, razbijajući ih na pojedine djeliće, umjesto da budu jedinstveni događaj.

Život je jedan jedinstveni događaj koji se događa u svemiru baš sada. On se cijeli događa. Svagdje.

Ne postoji „vrijeme“ osim sada. Ne postoji „mjesto“ osim ovdje.

Ovdje i sada je Sve Što Postoji.

Ipak, vi odabirete da veličanstvenost toga ovdje i sada iskusite u svakom detalju, i da svoje Božansko Ja iskusite ovdje i sada kao tvorca sadašnjosti. Postojala su samo dva načina – dva polja iskustva – u kojima ste to mogli učiniti. Vrijeme i prostor.

Ta je misao bila tako veličanstvena da ste doslovce eksplodirali od oduševljenja!

U toj eksploziji oduševljenja stvoren je prostor između dijelova vas, i vrijeme koje je potrebno da bi se stiglo od jednog do drugog djela vas.

Na taj način vi ste naprosto rastrgali svoje ja na dijelove kako biste sagledali dijelove. Može se reći da ste bili tako sretni da ste se „raspali na komadiće.“

Sve od tada prikupljate te komadiće.

U tome se i sastoji cijeli moj život! Samo sastavljam komadiće pokušavajući shvatiti ima li sve to nekakvog smisla.

A kroz sredstvo nazvano vrijeme uspijevao si odvojiti komadiće, podijeliti nedjeljivo, kako bi ga potpunije sagledao i doživio, dok ga stvaraš.

Čak i kad promatraš neki čvrst predmet kroz mikroskop, i vidiš da uopće nije čvrst nego se sastoji od milijuna različitih efekata – različitih stvari koje se sve događaju istovremeno, stvarajući tako širi efekt – jednako tako upotrebljavaš vrijeme kao mikroskop svoje duše.

Život je niz sićušnih, nevjerojatno brzih gibanja. Ta gibanja uopće ne utječu na nepomičnost i Postojanje Svega Što Jest. Ali, pokret je taj koji stvara nepomičnost, baš pred tvojim očima.

S ove udaljenosti, ne postoji odvojenost. I ne može postojati jer Sve Što Jest je Sve Što Postoji i ne postoji ništa drugo. Ja sam Nepomični Pokretač.

Iz ograničene perspektive kojom vi promatrate sve što jest, vi sebe vidite kao odvojene i posebne, ne kao jedno nepomično biće, već kao mnogo, mnogo bića koja su stalno u pokretu.

Oba opažanja su točna. Obje stvarnosti su „stvarne“.

Iz makroperspektive ne postoji odvojenost i sve čestice svega izgledaju kao Cjelina.

Ako pogledaš kamen pred svojim nogama on izgleda cjelovit, kompletan i savršen. Ali, čak i u djeliću trenutka u kojem držiš kamen u svojoj svijesti, mnogo toga se zbiva u kamenu – tamo se odvija nevjerojatno kretanje čestica kamena, nevjerojatnom brzinom. A što rade te čestice? One čine kamen onime što jest.

Dok promatraš kamen ne vidiš taj proces. Čak ako si pojmovno i svjestan svega toga, tebi se sve to događa „sada“.

Ipak, da si ti svijest jedne sub molekularne čestice unutar kamena, doživio bi sebe kao nešto što se giba luđačkom brzinom amo – tamo. I da ti je neki glas izvan kamena  rekao „sve se događa istovremeno“, nazvao bi ga lašcem ili šarlatanom.

Ali, iz perspektive nekoga udaljenoga od kamena, ideja da je jedan dio kamena odvojen od bilo kojega drugoga dijela kamena, a uz to se kereće luđačkom brzinom, izgledala bi kao laž. S te udaljenosti se ne vidi ono što se ne može vidjeti iz blizine – da je sve Jedno i da sve gibanje nije ništa pomaknulo.

Cijeli život je stvar prespektive. Ako nastaviš sagledavati tu istinu, počet ćeš shvaćati makro-realnost Boga. I otkrit češ tajnu cijeloga svemira: Cijeli svemir je ista stvar.

Svemir je molekula u Božjem tijelu.

Vi se u svijesti vraćate u makro-realnost kad učinite ono što zovete „umrijeti“. Ta makro-realnost u koju se vraćate samo je mikro-realnost jedne veće makro-realnosti, koja je manji dio još veće makro-realnosti – i tako dalje, i tako dalje, zauvijek i uvijek – u svijetu bez kraja.

Mi smo Bog – „Onaj koji jest“ – stalno u činu stvaranja Samog Sebe, stalno u činu bivanja u tome što smo sada…sve dok to više ne budemo, nego postanemo nešto drugo.

Čak ni kamen neće uvijek biti kamen nego u onome što „izgleda kao uvijek“. Prije nego što je postao kamen, bio je nešto drugo. Fosilizirao se u kamen tjekom procesa koji je trajao stotinama tisuća godina. Jednom je bio nešto, i opet će biti nešto drugo.

Isto je istina i o tebi. Ti nisi uvijek bio to što si sada. Bio si nešto drugo. A danas si to ti koji stojiš u svojoj potpunoj veličanstvenosti, ti zaista jesi…“ponovno nešto drugo“.

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3

Ne možemo otkriti naše pravo Ja bez razumijevanja naših vlastitih arhetipova. Neprestano nastojimo razumjeti vlastiti psihološki život, ono što nas čini onim što jesmo i ono što nam donosi iscjeljenje. Ta pitanja u nama stvaraju potrebu da osvijestimo činjenicu da arhetipovi utječu na nas i da shvatimo kako se očituju u našim životima.

Došlo je vrijeme da naše društvo učini kvantni skok i prizna središnju ulogu intuicije. Arhetipovi su vokabular intuicije. Što ih bolje poznajemo više smo usklađeni s našom intuicijom. Arhetipovi nam se obraćaju jezikom mitova i simbola. Savršeno su prilagođeni društvu koje dobro vlada visokom tehnologijom. Jedina razlika je da arhetipovi potječu iz naše kozmičke inteligencije, a ne naše tehničke svjesnosti. Bilo je neizbježno da će naš racionalni intelekt pronaći način komuniciranja s našom intuitivnom inteligencijom. To mu je uspjelo pomoću medija arhetipova.

Arhetipovi su oduvijek bili pokretač ljudske podsvijesti, ali mogli se preživjeti čitav život bez tog znanja. Arhetipski obrasci su poput vrata u skriveno carstvo, u paralelnu stvarnost. Istražujući tu paralelnu stvarnost u kojoj prebivaju arhetipovi i otkrivajući vlastite arhetipove, možete susresti pravog sebe, možda po prvi put u životu.

Ljudi spontano čitaju arhetipove drugih ljudi; to je prirodni dio našeg sustava za preživljavanje koji se temelji na intuiciji. Vjerujemo obrascima koji su nam poznati. Kad ne vjerujemo nekoj osobi, to znači da nismo prepoznali njezin arhetip ili smo već prije susreli nekog s tim arhetipom i ne sviđa nam se ponašanje tog arhetipa.

Jezik arhetipova nam je urođen jednako kao i sposobnost puzanja, hodanja, komuniciranja. Ljudi su po prirodi intuitivna bića. To čulo nam je potrebno za vlastito preživljavanje. Reakcija „bori se ili bježi“ ili djelovanje na temelju predosjećanja primjeri su urođene intuitivne inteligencije na koju se neprestano oslanjamo. Slično tome, intuitivno osjećamo ili čitamo arhetipove iako često nismo svjesni da imamo urođenu sposobnost razumijevanja jezika mitova i simbola. Jezik mašte sastoji se od mitova i simbola, a maštanje je jedan od prvih jezika dječjeg uma. S maštom i snovima se susrećemo prije nego s logikom i razumom.

Sa svijetom mitova ste bili u dodiru prije nego što ste naučili pisati i čitati o njemu. Imali ste nevidljive prijatelje i zamišljali da idete u škole za čarobnjake. I to je za vas bila stvarnost, barem neko vrijeme. Iako, kao odrasla osoba shvaćate da ta mitska mjesta ne postoje u fizičkom smislu, u vašoj psihi vas ona još uvijek privlače. Ona predstavljaju vaš sveti duševni prostor, vaš osobni arhetipski teritorij.

Jezik arhetipova je univerzalni jezik ljudske duše. On nas na psihičkoj razini ujedinjuje putem onoga što je švicarski psihijatar Carl Jung nazvao kolektivno nesvjesno. Jung je arhetipove smatrao osnovnim navigacijskim uređajem psihe. Oni predstavljaju most između svjesnog i nesvjesnog uma i mogu nam pomoći da postanemo cjelovita ljudska bića.

Ono što je Jung zvao kolektivnim nesvjesnim ja zovem našom unutrašnjom mrežom. To je brza psihološka mreža koja nas povezuje s drugim ljudima  pomoću velikog sustava arhetipova. Svaki arhetip predstavlja  pojedini računalni program koji ima vlastite mitove i vlastito skladište simbola i kulturalnih legendi koje se povezuju sa svakim od tih mitova.

Na površini Zemlje se isprepliću milijarde crta. One služe kao brza mreža koja prenosi svu ljudsku psihičku aktivnost beskonačno velikom brzinom. Svaka misao, osjećaj, osjet i ljudska vibracija se u trenutku prenosi tom arhetipskom mrežom.

Time se posredno prenosi jedna zajednička značajka ljudskog iskustva: moć.

Sve što činite, govorite, mislite, računate, promatrate ili nosite, provodite posredstvom moći vašeg uma. Moć je jedini sastojak koji je zajednički svakom vašem ljudskom djelovanju, od trenutka rođenja do trenutka smrti.

Razmislite o tome kako donosite pojedine odluke i zašto se ponašate tako kao se ponašate. Sve odluke donosite tako što razmatrate učinke na vašu moć. Hoće li me ono što kažem ili učinim u ovom trenutku osnažiti ili ojačati? Trebam li šutjeti? Govoriti? Biti iskrena? Što mi je najbolje učiniti?

Na svijet stižemo s istinama i mudrošću svojstvenom ljudskom iskustvu. To je ono što znamo u sebi, poput našeg dubokog razumijevanja dobra i zla. To je zapisano u našoj staničnoj DNK. Ipak, tih istina nismo svjesni od rođenja. Postepeno ih postajemo sve svjesniji kako odrastamo. To je sveto znanje koje treba probuditi i prepoznati pomoću intuicije, a ne pomoću razuma. Ako ste se ikada pitali što je istinska svrha vašeg života, onda ste već započeli taj proces.

U unutrašnjoj mreži možemo prepoznati deset arhetipskih obrazaca  koji su odraz trendova moći našeg doba: odvjetnik/stvaratelj, sportaš, njegovatelj, ljubitelj mode, intelektualac, kraljica/direktor, buntovnik, duhovni tragatelj i vizionar. Svaki od tih arhetipova je predstavnik obitelji arhetipova, odnosno skupine arhetipova sličnih obrazaca. Te općenite obitelji arhetipova odnose se i na muškarce i na žene. Njegovatelj je, primjerice, vodeći član obitelji arhetipova povezanih s njegom. Ona uključuje i arhetipove majke, spasitelja, učitelja, iscjelitelja….

Ovo su neki od arhetipova: ovisnik, alkemičar, dijete, dama, uništitelj, kockar, boginja/junakinja, iscjelitelj, hedonist, sudac, ljubavnik, mirotvorac, majka, umrežavatelj, redovnica, prostitutka, saboter, rob, pripovjedač, učitelj, žrtva, spasitelj, ratnik….

Caroline Myss: Arhetipovi

Dakle, svaki je element života, sve do svoje najsitnije sub molekularne čestice, dio Božjeg Uma.

Elementi Suštinske Suštine privlače jedni druge zahvaljujući karakteristici koju možemo nazvati „zajednička funkcija“. Svi nastoje učiniti istu stvar. Svi su aktivni, vječno se kreću i stalno vibriraju i to gibanje je svrhovito. Njihova je svrha jednostavno postojanje. Oni shvaćaju da je život kretanje. Ako se kretanje zaustavi, više nema života.

Život = Kretanje = Život

Pojedinačni element nema nikakvih sklonosti po pitanju što želi biti. On jednostavno želi postojati. On želi „biti“.

Ono što smo nazvali „usklađivanjem“, kao i posljedično udruživanje ili zajedničko djelovanje, stvara se vibracijskim utjecajem bilo koje sile veće od pojedinačnog elementa.

Tako se to događa u cijeloj prirodi. Što je sila veća, to je veći utjecaj koji ima na svaki manji element u okviru svog Područja Utjecaja. Tako se svaki element u svakom Području Utjecaja usklađuje s većom silom koja djeluje na njega.

Nitko mi to nikada nije tako objasnio. Zašto to ne možemo tako jednostavno objasniti svakom djetetu?

Možete. U civilizacijama Visoko Razvijenih Bića tako se to i objašnjava. Ta se spoznaja prenosi svakom novom biću i svakom se govori o Sjedinjenosti Života i o Krugu Života.

Stoga, ako vi kao kreativna bića želite da se svi elementi života, sve do najsitnije čestice, kreću u određenom smjeru, morate ih uskladiti koristeći se silom kombinirane energije fokusirane na određen način. Ta sila je misao.

No što onda izaziva fokusiranje? Kako možemo navesti misao da se fokusira na određeni način?

Želja.

Želja prebiva u duši. Ona je zapravo duša, definirana jednom riječju. Duša je lokalni izraz Božje želje, koja je doživjeti Sebe. Želja stvara namjeru. Namjera stvara misao. Misao stvara djelovanje. Djelovanje stvara ishod.

Međutim, namjera koja izvire iz želje duše ne stvara sve misli. Misao na neki način može djelovati i samostalno. Odnosno, energetski impuls koji stvara misao može izvirati i iz tjelesnih želja.

Tjelesne želje potiču drugačiju vrstu djelovanja, koja može dovesti do posve drugačijeg ishoda nego što ga je zamislila duša. Duša utisne svoj željeni ishod u tvoj um, ali te tijelo navede da na trenutak siđeš s uma.

To se događa kad misliš da si tijelo, za razliku od onoga kad si svjestan da si duša.

Većina ljudi samo se nada da imamo dušu, ili vjeruje da imamo dušu, ali nisu sasvim sigurni. Ali sigurni smo da imamo tijelo, pa zato većina nas o sebi misli kao o tijelu. 

Sjajno si se izrazio. Na taj se način djelići slagalice slažu na svoje mjesto.

Svaki element Suštinska Suštine, od pojedinačne duše do svake pojedinačne energetske jedinice u tijelu (i u svemiru), prožet je Željom, koja je konkretni oblik ili izraz energije, u izravnom omjeru sa svojom veličinom.

Najmanji elementi imaju najmanju Želju. Veći, koji nastaju tako što privlače manje elemente, stapaju ih i tako rastu, imaju veću Želju. Veličina Želje koja postoji u bilo kojem životnom elementu u izravnom je omjeru s veličinom tog elementa. Želju možete zamisliti kao svjećicu u motoru Života.

Dakle, ako je ono što nazivamo „Bogom“ sve što postoji, Božja Želja je najveća od svih.

Točno.

Božja je Želja da svako svjesno biće, odnosno svaki element života dovoljno velik ili dovoljno kompleksan da može održavati samosvijest, bude sposoban stvarati vlastitu realnost, koristeći se Slobodnom Voljom i Svjesnim Izborom.

To alkemijskim jezikom znači da Temeljni Elementi Života, sićušne pojedinačne čestice Suštinske Suštine, nemaju nikakvih sklonosti u pogledu toga kako se usklađuje kombinacija elemenata.

Tvoja duša, koja je zbirka takvih čestica, ima svoju namjeru. Ona je lokalna prisutnost Božanske Namjere, a Božanska je Namjera izražavanje Božanstva u svakom trenutku onako kako ga svako svjesno biće definira.

To biće slobodno može stvarati što god izabere, a to je Božanstvenost u svom najuzvišenijem prikazu. Ili, drugim riječima: svi imate Slobodnu Volju.

Sjećaš se da sam ti od prvog razgovora koji smo vodili o tome kako živiš svoj život govorio da Bog nema nikakvih sklonosti po tom pitanju. Moja je jedina Želja da osnažim tvoju sklonost, ono što ti želiš.

Stoga, ono što odlučiš pretvoriti iz čiste energije u konkretnu tvar ovisi samo o tebi, individualno i kolektivno. Pri donošenju te odluke možeš slušati svoje tijelo, um ili dušu.

Ljudi uglavnom ignoriraju moć Metafizike.

Čovječanstvo se ne koristi širinom i dubinom univerzalne mudrosti i kreativne metafizičke moći.

Većina ljudi ne zna koliko je duboko njihova svijest povezana s kolektivnom sudbinom planeta ili kako mogu koristiti moćnu, znanstveno testiranu tehnologiju svijesti da bi doslovce preko noći pomogli u stvaranju svjetskog mira na Zemlji. Mnogi projekti i istraživanja pokazuju da taj novi, na svijesti utemeljen pristup svjetskom miru neutralizira etničke, političke i religijske napetosti u društvu, koje izazivaju pojavu zločina, nasilja, terorizma i rata.

Taj je pristup testiran na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini, i svaki je put funkcionirao, dovevši do iznimno velikog smanjenja negativnih društvenih trendova te poboljšanja pozitivnih trendova.

Velike grupe stručnjaka za stvaranje mira, koje zajedno prakticiraju te tehnologije svijesti, zalaze duboko u sebe do najosnovnije razine uma i tvari, koje fizika naziva ujedinjenim poljem.

S te razine života oni stvaraju plimni val sklada i koherentnosti koji trajno može promijeniti društvo na bolje, kako to istraživanja potvrđuju. Taj je na svijesti utemeljen pristup holistički, lako se primjenjuje, nije invazivan i isplativ je.

Dakle, pitanje je što bi nas moglo natjerati da se koristimo tom duhovnom tehnologijom?

Što ti misliš?

Ništa drugo nego buđenje. Makar samo i početak svjesnosti o tim stvarima mogao bi pokrenuti događaje na široj razini.

Reci to svima koje poznaš. Neka oni kažu svima koje poznaju. Metafizika ima učinak. Ona je osnova svemira. A Visoko Razvijena Bića to znaju.

Izvor: Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Buđenje vrste, knjiga 4

Imamo pet fizičkih osjetila (vid, sluh, dodir, miris i okus). Svako od tih osjetila ima specifičan spektar (primjerice, pas čuje drugačiji spektar zvuka nego mi, zmija vidi drugačiji spektar svjetla od nas, i tako dalje). U skladu sa tim, naš skup osjetila percipira more energije iz određenog ograničenog stajališta i čini slike iz toga.

To nije potpuno, niti je točno. To je samo interpretacija.

Sve naše interpretacije se temelje isključivo na našem “unutarnjem krajoliku” ‘stvarnosti koju imamo, a ne na pravoj istini. Naš “krajolik” je rezultat kolektivnih iskustava iz našeg osobnog života.

Naše misli su povezane s tom nevidljivom energijom i one određuju što će energija oformiti. Misli doslovno mijenjaju svemir kreirajući naš fizički život.

Sve što vidite u našem fizičkom svijetu počelo je kao ideja koja je rasla dok nije narasla dovoljno u fizički objekt kroz niz koraka.

Postali ste ono o čemu najviše mislite.

Vaš život je ono što ste zamislili i vjerovali.

Svijet je vaše ogledalo, omogućuje vam da doživite na fizičkoj razini ono što doživljavate kao svoju istinu, sve dok je ne promijenite.

Kvantna fizika nam pokazuje da svijet nije nepromjenjiva stvar. To je vrlo fluidno mjesto koje se neprestano gradi pomoću naših individualnih i kolektivnih misli.

Ono što mislimo da je istina, zapravo je iluzija, magija.

U posljednjih nekoliko godina počeli smo razotkrivati privid i, što je najvažnije, kako to promijeniti.

Ljudsko tijelo sastaljeno je od devet sustava: krvožilni, probavni, endokrini, mišićni, živčani, reproduktivni, respiratorni, skeletni i mokraćni sustav. Te sustave čine tkiva i organi. Oni su satavljeni od stanica. Stanice su sastavljene od molekula. Molekule čine atomi koji su sastvljeni od subatomskih čestica. Te su čestice energija!

Mi smo čisto energetsko svjetlo u svojem najljepšem i inteligentnom obliku. Mi smo energija koja se ispod površine stalno mijenja, a sve to kontroliramo svojim snažnim umom.

Vi ste jedno veliko i snažno ljudsko biće.

Kad biste se mogli vidjeti pod elektronskim mikroskopom i vršiti druge eksperimente na sebi, vidjeli biste da ste sastavljeni od nakupina vječno promjenjive energije u obliku elektrona, neutrona, fotona i tako dalje.

Tako je i sve ostalo oko vas.

Kvantna fizika govori da je čin promatranja objekta taj koji uzrokuje da objekt bude tamo.

Objekt ne postoji neovisno od svog promatrača. Vaše zapažanje, vaša pažnja usmjerena na nešto i vaša namjera, doslovno stvaraju tu stvar. To je znanstveno i dokazano.

Vaš svijet se sastoji od duše, uma i tijela.

Svako od to troje ima svoju jedinstvenu ulogu .

Ono što vidite svojim očima i iskusite svojim tijelom fizički je svijet koji nazivamo Tijelo.

Tijelo ne može stvarati. Ono samo može doživljavati i biti doživljeno, to je njegova funkcija. Tijelo je čisti učinak i ne može uzrokovati ili stvarati, iako daje iluziju moći da to čini. Ova je iluzija uzrok mnogih frustracija. Tijelo je učinak, stvoreno uzrokom.

Taj uzrok je Misao. Misao ne može doživjeti. Ona može napraviti, stvarati i interpretirati. Misao treba svijet relativnosti – fizički svijet i tijelo da bi se doživjela.

Duša je sve što jest. Ona daje život misli i tijelu.

Tijelo, misao i duša čine cjelinu koju možemo nazvati biće, ljudsko biće. Oni su prirodno povezani i međusobno djeluju jedni na druge.

Priroda je rođenjem u vas usadila nepogrješive instinkte. Sve što jedete, govorite, mislite, činite, vidite i osjećate utječe na vas. Kad opažate i slušate prirođene sklonosti, možete samostalno uspostaviti ravnotežu.

Zdravlje ovisi o ravnoteži.

Istinski izvor ravnoteže nalazi  na kvantnoj razini gdje možete doprijeti do osnovnog impulsa rasta i razvoja. To područje je presudno važno, ali nepoznato većini ljudi. Sile koje djeluju protiv života mogu prevladati, tijelo se ne može oduprijeti bolesti, a vi se osjećate bespomoćni. Kada naučite živjeti u ravnoteži s najdublje razine, vaš unutarnji rast nema granica.

Ayurveda uči da je unutarnji rast ubilježen u DNK i da je dio plana prirode. Rast slijedi vašu unutarnju  rijeku inteligencije do njezina izvora. To je najvažnija tajna optimalnog zdravlja. Kad bi dopustili umu da se širi i istražuje više stvarnosti, tijelo bi ga slijedilo i oslobodilo se bolesti.

Ove informacije mogu vam pomoći da vidite Svemir drugačije nego što ste ga vidjeli do sada, kako biste mogli ostvariti sve što želite.

Deepak Chopra, Savršeno zdravlje

Društvena osoba – osobnost

Vi, to jest ja, jest osobnost. Riječ osobnost prijevod je s grčkog persona. „Sona“ znači glas, zvuk, a „per“ znači kroz masku. U grčkoj drami glumci su koristili maske kroz koje je dolazio njihov glas. Pravo lice onoga koji govori nije bilo poznato. Činilo se kao da glas doista dolazi iz maske, ali je osoba nepoznata. U grčkoj drami glumac je imao samo jednu masku. Vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično slojevima luka. Sakupljali ste ih tokom života i korisne su vam jer često morate mijenjati svoje lice da biste se prilagodili životu u društvu.

To je vaše lažno ja. Nazovimo ga egom.  Dalo vam ga je društvo, roditelji, pedagozi, svećenici, političari. Oni su vam dali mnoga lica da bi vam život protekao u miru. Oduzeli su vam istinu i dali zamjenu. Zbog tih zamjenskih lica vi ne znate tko ste. Ne možete ni znati jer se lica mijenjaju tako brzo i ima ih tako mnogo da više ne vjerujete sebi. Ne znate točno koje je lice vaše. Zapravo, nijedno nije vaše. Rođeni ste kao mudrac, a živite lažno. Ovaj dar koji vam je dalo društvo nametnut je na silu odgojem. Svi roditelji i odgojni sustavi nasilni su jer se ne obaziru na ono izvorno u djetetu. Oni imaju ideje i znaju što je ispravno. Dijete se opire u sebi, ali je nježno i bespomoćno. Društvo ga formira prije nego postane dovoljno jako da se odupre tom procesu.

Osobnost koja vas okružuje lažna je. Društvo vam ju je nametnulo i postali ste njezin suradnik. Sva je odjeća društvenost, sve ideje i svi identiteti za koje vi mislite da ste to vi, društveni su. Dali su vam ih drugi. Oni imaju svoje motive zašto su vam dali te ideje. To je suptilno iskorištavanje. To je psihološko iskorištavanje. Nikom nije dopušteno da bude ono što jest. Ljude se ne cijeni onakvima kakva jesu. Ne poštuje se njihova otkrivenost. Ne poštuje se ono što je prirodno u njima: njihova spontanost, njihovi pravi osmijesi i prave suze. Poštuje se samo lažnost, pretenzije, akcije. Poštuje se samo gluma.

Prirodna osoba -nesvjesni dio

Morate napustiti suradnju s društvenom laži. Tek kada ste sasvim razotkriveni, vi ste ono što jeste. Freud je uvelike pomogao da čovječanstvo postane svjesno pseudoosjećaja osobnosti, svjesnog uma. Humanistička psihologija i grupe u razvoju pomogli su da postanete svjesni svega što vrišti u vama, svega što ste potisnuli, uništili. A to je vaš vitalni dio.

To je vaš pravi život, prirodni život. Religije su to osudile kao vaš animalni dio, kao izvor grijeha. Taj dio vas nije niži od svijesti, ali je sigurno dublji. Nema ništa loše u tome ako je taj dio animalan. Životinje su lijepe, kao i drveće. One još uvijek žive neprikrivene u svojoj krajnjoj jednostavnosti, koju još nisu uništili svećenici i političari. Samo je čovjek zalutao. Čovjek je jedina abnormalna životinja na Zemlji. Sve životinje su jednostavno normalne. Od njih potječe radost, ljepota, zdravlje i vitalnost.

Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom. Ne morate nikud ići. Jer kamo god pođete, ostat ćete isti. Možete otići na Himalaje, to neće ništa promijeniti. Nosit ćete sa sobom sve što imate, sve što ste postali, sve što ste učinili, kao i sve vaše izvještačenosti. Vaša sintetička lica, vaše posuđeno znanje i dalje će prianjati uz vas. Dok budete sami sjedili u nekoj spilji na Himalajima, nećete biti sami. Učitelji, roditelji, svećenici i političari i cijelo društvo će biti oko vas. To sve neće biti vidljivo, ali bit će u vama nagomilano. Kamogod pođete, bit ćete ono što jeste i ne možete biti drukčiji. Svijet nije izvan vas, vi ste svijet. Kamo god pođete, nosite svoj svijet sa sobom.

Prava promjena ne može biti promjena mjesta, ne može doći izvana, već iznutra. To ne znači da se morate popraviti jer bi to opet bila laž. Poboljšanje znači da ćete i dalje poboljšavati svoju osobnost. Što je osobnost ljepša, to je opasnija jer ćete se od nje teže odvojiti. Kad u životu imate uspjeha, kad postajete bogati, poznati, teško je stati i ne ići dalje. Što je vaša osobnost profinjenija, ona više prianja uz vas. Vaša osobnost će se poboljšati, postat ćete profinjeniji, suptilniji, više će vas cijeniti, bit ćete dragocjeniji – ali to nije transformacija.

Nitko od velikih učitelja ne govori da se trebate popraviti.  Popravljanjem će samo biti poboljšana laž. Nema načina da se popravi laž kako bi ona postala istina. Ona će i dalje ostati laž. Ona će sve više izgledati kao istina, ali ostat će i dalje laž. I što više bude izgledala kao istina, bit ćete to više njome zaokupljeni, to više ćete se učvrstiti u njoj. Laž može tako služiti istini da čak možete zaboraviti činjenicu da je laž.

Traženje znači odlaženje. Istina je ovdje, a laž vas gura da tražite ondje. Istina je sada, a laž kaže: “tada” i “ondje.” Laž uvijek govori ili o prošlosti ili o budućnosti, a nikad o sadašnjosti. A istina je sadašnjost. Upravo ovaj trenutak! Istina je ovdje i sada…

Nesvjesni dio je potisnuti dio vas. To je sve što vam društvo nije dopustilo, sve na što je društvo prisililo vaše biće i ondje zaključalo. Javlja se samo u vašim snovima, samo u metaforama, kada se ne kontrolirate. To je vaš autentični dio i nije laž. Okrenite se k svom prirodnom ja!

Božanska osoba – duhovni dio

To ste pravi vi. To je vaš duhovni aspekt koji je iznad prvoga i drugoga Ja. Transcendentno ja ili  prosvijetljenost. To je nedjeljiva čista Svijest.

Mnogo ljudi na Zapadu misli da život nema smisla. To je samo zato jer su izgubili dodir sa svojim izvorom iz kojega nastaje smisao. Nisu ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, ne mogu cvjetati, ne mogu pjevati, ne znaju što je slavlje. Ne možete upoznati Boga ako ne znate za slavlje. Ne možete se obratiti Bogu ako ne znate plesati. Bez povezanosti s božanskim, gubite životnu snagu. Otkrivanjem božanske osobe u sebi pronalazite svoje korijene, a božansko možete otkriti samo u sadašnjem trenutku.

Vaše prvo Ja je društveno, drugo je prirodno, a treće božansko. Sve tri osobe su vam potrebne i korisne. Kada imate duhovnost tada se osobnost može kvalitetno razvijati, a prirodni dio se može vrlo lijepo iskoristiti. Duhovnost je centar vašeg bića i ako je ona dobro razvijena, možete kvalitetno razvijati svoju osobnost.

Osho: Od smrti do besmrtnosti

Stvoritelj stvara da bi ispunio sam sebe. Njegovo savršenstvo se odražava i obogaćuje dok s dušama dijeli mogućnost savršenstva, a to je krajnji produžetak njega samoga.

Duše žele doživjeti svoju stvaralačku moć, cjelokupnu i vlastitu kreaciju. Da bi to postigle, mogu se bezbroj puta proširiti i na taj način iskusiti svjetove drugih dimenzija. Energija duše nikada, baš nikada ne može biti uništena, iako se može proširiti mnogo puta. Duša se širi spuštajući se niz evolucijsku spiralu od dvanaeste do sedme gustoće.

U devetoj gustoći se nadduša, koja se naziva Monada ili Paramatma, proširi na dvanaest dijelova. To je otprilike kao da se od pramena vune isprede dvanaest niti koje i dalje ostaju povezane s pramenom. Tih dvanaest bića  postaje naddušama osme gustoće i nazivaju se Atma. Svaka od njih proširi se na dvanaest individualnih duša sedme gustoće. Tako nastaje stotinučetrdesetčetiri roditeljskih duša, koje sve pripadaju istoj Monadi ili glavnoj nadduši devete gustoće.

Duša sedme gustoće širi se na manje dijelove duše kako bi iskusila carstva šeste gustoće. Ona materijalizira dječje tijelo i brzo izrasta u odraslu osobu dok uči o svojoj novoj okolini.  Njezino kauzalno tijelo je kristalno po strukturi i obasjano je svjetlom. Na ovoj razini vibracije ne postoji bolest ili fizička nesavršenost. Tu je mnogo ljubavi, moć telepatije i sposobnost iscjeljivanja.  Duša može ostati u tijelu koliko god dugo želi. Kad se odluči vratiti u sedmu gustoću, jednostavno se spoji s roditeljskim dijelom na sedmoj gustoći.

Ulazak u petu gustoću događa se kroz maternicu majke. Svaka trudnoća je planirana. Začeće se svjesno događa i nadolazeća duša tijekom trudnoće komunicira s majkom. Period trudnoće je kraći. Beba se brzo razvija nakon rođenja i u samo nekoliko godina postiže odraslo shvaćanje. Posjeduje eterično kristalno svjetlosno  tijelo. To je besmrtni oblik koji ne obolijeva i ne stari, ali je gušći od tijela šeste gustoće. Duša pete gustoće gubi neke duhovne i psihičke sposobnosti i teže se sjeća sedme gustoće, ali je svjesna Stvoritelja i ljubavi koja je prisutna u svemiru. Kad se želi vratiti u sedmu gustoću, svjesno ostavlja svoje tijelo ili ga dematerijalizira, ulazi u šestu gustoću, zatim u sedmu mijenjajući svoje kristalno svjetlosno tijelo.

Duša pete gustoće ulazi u četvrtu gustoću procesom inkarnacije. To je proces kojim se iz genetskog uzorka stvara embrij i fetus, materijalno tijelo i u njega ulazi fragment duše pete gustoće. Duša podijeli još tanji pramen i zgušnjava se ulazeći u maternicu druge duše, ljudske majke. Taj fragment prolazi kroz rodni kanal kao inkarnirana duša….

Odlomak iz knjige “Božanski dar”