Možete se premještati kamo želite na Kozmičkom Kotaču. Možete se „vratiti“ u obliku u kojem poželite, ili u nekoj drugoj dimenziji, drugoj stvarnosti, drugom solarnom sistemu ili civilizaciji, kako izaberete. Neki od onih koji su dosegnuli mjesto potpunog jedinstva s Božanskim čak su izabrali da se „vrate“ kao prosvijetljeni učitelji. I, da, neki su bili prosvijetljeni učitelji kad su otišli, a izabrali su da se „vrate“ naprosto kao oni sami.

Čak i to može biti depresivno. Zar se nikada ne možemo odmoriti? Jesmo li osuđeni na „odlaženje“ i „dolaženje“? Jesmo li mi na vječnom putovanju nikamo?

Da. To je najveća istina. Nema se kamo ići, nema se što činiti, i nema se tko biti osim upravo ono tko jesi sada.

Istina je da ne postoji putovanje. Sada si upravo ono što pokušavaš biti. Sada si upravo ondje kamo pokušavaš ići.

Učitelj je onaj koji to zna, i tako okončava borbu. A zatim učitelj nastoji tebi pomoći da okončaš borbu, kao što ćeš i ti nastojati okončati borbu drugih kad dosegneš majstorstvo učitelja.

Ipak, taj proces – taj Kozmički Kotač – nije depresivni lončarski kotač. On je sjajna i trajna ponovna potvrda veličanstvenosti Boga i cijeloga života – i u tome nema baš ničega depresivnoga. Nema ničega depresivnoga u ciklusu života, postoji samo radost. Naprosto radost i još više radosti.

Istinski učitelji nikada nisu ništa manje nego radosni. To ostajanje na razini učitelja ti bi sada mogao smatrati privlačnim. Tada možeš ulaziti u stanje zanosa i izlaziti iz njega i još biti stalno radostan. Ne treba ti zanos da budeš radostan. Radostan si naprosto znajući da zanos postoji.

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3