Svaki trenutak završava onoga trena kad počinje. Ako to ne uviđaš, nećeš vidjeti što je u tome izvanredno i prozvat ćeš taj trenutak običnim.

Svaka interakcija „počinje završavati“ onoga trenutka kad „počinje počinjati“. Samo onda kad se o tome istinski promisli i kad se to duboko shvati, otvara vam se puno bogatstvo svakoga trenutka – i samoga života.

Život ti se ne može dati ako ne razumiješ smrt. Moraš poduzeti više nego to samo razumjeti. Moraš smrt voljeti jednako tako kao što voliš život.

Vrijeme koje provedeš s nekom osobom bilo bi slavlje kad bi pomišljao da je to posljednji put da si s tom osobom. Tvoje iskustvo svakoga trenutka bilo bi nemjerljivo veliko kad bi pomislio da je to tvoj posljednji takav trenutak. Tvoje odbijanje da razmišljaš o svojoj vlastitoj smrti dovodi do tvoga odbijanja da razmišljaš o svome vlastitom životu.

Ti to ne vidiš tako. Ti propuštaš trenutak i sve ono što ti on nosi. Ti gledaš pokraj njega umjesto da sagledavaš kroz njega.

Kad duboko pogledaš u nešto onda to spoznaš. Razmišljati o nekoj stvari duboko znači potpuno je sagledati. Onda više nema iluzije. Onda vidiš stvar onakvom kakva ona zaista jest. Tek onda možeš u njoj istinski uživati – to jest unijeti radost u nju. („u – živati“ znači unijeti radost života u nešto).

Tada možeš uživati čak i u iluziji. Jer ćeš znati da je to iluzija, a to je pola radosti! Činjenica da misliš kako je to stvarno, ono je što ti izaziva bol.

Ništa nije bolno što ne shvaćaš kao stvarno.

To je poput filma, drame koja se prikazuje na pozornici tvoga uma. Ti stvaraš situaciju i likove. Ti pišeš dijaloge. Ništa nije bolno u trenutku u kojem shvatiš da ništa nije stvarno.

To važi za smrt kao i za život.

Kada shvatiš da je smrt također jedna iluzija onda možeš reći: „O, smrti, gdje je žaoka?“

U smrti možeš čak i uživati. Možeš uživati čak i u nečijoj tuđoj smrti.

Izgleda li ti to čudno?

Samo ako ne razumiješ smrt – i život.

Smrt nikada nije kraj nego uvijek početak. Smrt su vrata koja se otvaraju, a ne vrata koja se zatvaraju.

Kada shvatiš da je život vječan shvatiš da je smrt tvoja iluzija o kojoj stalno brineš i stoga ti pomaže u uvjerenju da ti jesi tvoje tijelo. Ali ti nisi tvoje tijelo i tako uništenje tvoga tijela ti nije važno. Smrt bi te trebala naučiti da je život ono što je stvarno. A život te uči da ono što je neizbježno nije smrt, nego nepostojanost.

Nepostojanost je jedina istina.

Ništa nije postojano, trajno. Sve se mijenja. U svakom trenutku. U svakom času.

Kad bi nešto bilo trajno ne bi moglo postojati. Jer čak i sam smisao postojanosti ovisi o nedostatku nepostojanosti. Stoga, čak i postojanost je nepostojana. Dublje pogledaj u to. Razmišljaj o toj istini. Shvati je i shvatiti ćeš Boga.

To je Dharma i to je Buddha. To je Buddha Dharma. To je učenje i učitelj. To je lekcija i majstor. To je objekt i promatrač uvijeni u jedno.

Oni nikada nisu bili ništa drugo nego Jedno. Ti si onaj koji ih je odvio kako bi se tvoj život mogao odviti pred tobom.

A dok promatraš svoj vlastiti život kako se odvija pred tobom nemoj dopustiti da sam postaneš razotkriven. Drži Sebe na okupu! Vidi iluziju, privid! Uživaj u njemu, ali nemoj postati privid!

Ti nisi iluzija nego je ti stvaraš.

Ti si na ovome svijetu, ali nisi iz njega.

Onda iskoristi svoj privid smrti. Iskoristi ga! Dopusti mu da bude ključ koji te otvara za više života.

Gledaj cvijet kao nešto što vene i vidjet ćeš cvijet tužnim, ali ako cvijet gledaš kao dio cijelog drveta koje se mijenja i koje će uskoro roditi plod, onda ćeš vidjeti istinsku ljepotu cvijeta. Kada razumiješ da je cvjetanje i otpadanje cvijeta znak da je drvo spremno roditi plodove, onda razumiješ život.

Pogledaj to pažljivo i shvatit ćeš da je život svoja vlastita metafora.

Uvijek imaj na umu da ti nisi cvijet i da nisi čak ni plod. Ti si drvo. A tvoje korijenje je duboko usađeno u Mene. Ja sam tlo iz kojega si ti iznikao i tvoji cvatovi i tvoji plodovi će se vratiti Meni obogaćujući tlo. Tako, život rađa život i ne može spoznati smrt, nikada….

Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Jedan neobični dijalog, Knjiga 3