On živi kao individualist – ne kao zubac na kotaču, već kao organska cjelina. O životu buntovnika ne odlučuje nitko osim njegove vlastite inteligencije. I sam miomiris njegova života je sloboda. Ne samo da on živi u slobodi, on dopušta i drugima da žive slobodno. Ne dopušta nikome da se upliće u njegov život, niti se on upliće u nečiji život.

Za njega je život nešto sveto – a sloboda je najviša vrijednost – on sve žrtvuje za nju – svoj ugled, status, čak i sam život. Za njega je sudbina ono što je Bog bio takozvanim pobožnim ljudima u prošlosti. Sloboda je njegov Bog.

Buntovnik je naš suvremenik. Nije ga strah samoće. Naprotiv, uživa u njoj kao u najdragocjenijem blagu. Gomila vam daje sigurnost, ali cjelina je vaša duša. Gomila vas zarobljava. Daje vam smjernice kako živjeti, što raditi, a što ne.

Sve su religije primitivne, krute, a oblikovale su vaš život. Naravno, cijeli svijet pun je tajanstvenosti, nije vam dopušteno da budete ono što jeste. Svaka kultura želi samo da budete indigo kopija, nikad ne original.

Buntovnik je onaj tko živi prema svojoj božanskoj istini, prema svojoj inteligenciji. On gradi svoj put dok hoda po njemu, on ne slijedi gomilu na autocestama. Njegov život je opasan, on prihvaća izazov nepoznatog. Ne susreće nepoznato koje dolazi u budućnosti, a pripremila ga za prošlost. To stvara pravu tjeskobu čovječanstva: prošlost vas priprema, a budućnost nikad neće biti prošlost. Vaše jučer nikad neće biti vaše sutra.

Sve do sada čovjek je tako živio. Vaše jučer pripremalo vas je za vaše sutra. No i samo pripremanje postalo je zapreka. Niste mogli disati slobodno, niste mogli voljeti slobodno – prošlost vas je sakatila na sve moguće načine. A buntovnik jednostavno kaže zbogom prošlosti.

To je neprestani proces. Zato, buntovnik znači stalno se buniti jer svaki trenutak će postati prošlost, svaki dan će postati prošlost. Kroz prošlost prolazite svakog trenutka. Stoga buntovnik mora naučiti novo umijeće: umjeće umiranja svakog trenutka koji je prošao, kako bi mogao živjeti slobodno u novom trenutku koji je došao.

Buntovnik se jednostavno seli iz prošlosti i nikad ne dopušta da prošlost dominira nad njim. Cijeli život buntovnika je vatra koja gori. Do zadnjeg daha on je svjež i mlad. On neće odgovoriti ni na koju situaciju slijedeći svoje prošlo iskustvo, on će na svaku situaciju odgovoriti prema svojoj trenutnoj savjesti.

Buntovnik vas poštuje, on poštuje život, ima duboko poštovanje prema svemu što raste i diše. On se ne postavlja iznad vas, on nije svetiji od vas, nije viši od vas. On je samo jedan među vama. Samo jedno možete tvrditi – on je mnogo hrabriji od vas. Ali ne može vas spasiti, samo vas vaša hrabrost može spasiti. Buntovnik vas ne može voditi, samo vas vaša hrabrost može dovesti do ispunjenja vašeg života.

Buntovništvo je stil života. Meni je to jedina autentična religija. Jer ako živite prema vašoj božanskoj istini, možda ćete još mnogo puta zalutati, mnogo puta pasti, ali svaki pad, svako lutanje učinit će vas mudrijim, inteligentnijim, humanijim, bolje ćete razumjeti stvari. Nema drugog načina da se nešto nauči nego preko pogrešaka. Samo nemojte ponavljati istu pogrešku.

Stara je predodžba i krivo razumijevanje da je biti nekonformist isto što i buntovnik. Nekonformist je reakcionaran, on djeluje iz ljutnje, bijesan je i nasilan, ima silan ego. Njegova akcija se ne temelji na savjesti. Premda je protiv društva, ne znači da je ispravan. Zapravo, u većini slučajeva, kretati se od jedne krajnosti do druge znači uvijek kretati se od jedne neispravnosti do druge.

Buntovnik je uvijek u ravnoteži, a to nije moguće bez savjesti, budnosti i goleme suosjećajnosti. To nije reakcija, to je akcija, ne protiv starog, nego za novo.

Nekonformist je samo protiv staroga, protiv utvrđenog reda, ali on nema kreativne koncepcije.  Zašto je protiv toga, on nema vizije budućnosti. Što će učiniti ako uspije? Bit će na gubitku i vrlo zbunjen. Nikad nije o tom razmišljao. Nikad nije bio zbunjen jer nikad nije uspio. Njegov ga je neuspjeh vrlo štitio.

Kad kažem reakcija, mislim da je vaša orijentacija u biti ovisna: vi ne radite zbog slobode i neovisnosti. To ima duboke implikacije, to znači da je vaše djelovanje samo potrošna roba. Također znači da se vaša akcija može vrlo lako kontrolirati. Nekonformist je uvijek u rukama društva i državnog uređenja. Državno uređenje mora biti pametnije i lukavije i tada može upotrijebiti nekonformistu vrlo lako bez ikakvih teškoća.

Ali država nikada ne može računati na buntovnika jer on ne reagira na društveno uređenje. On ima viziju budućnosti, viziju novog čovjeka, novog čovječanstva. On će učiniti sve da ostvari svoj san i pretvori ga u stvarnost. Ako je protiv društva, on je to zato jer je društvo zapreka njegovim snovima. On se ne usredotočuje na upravu, već na nepoznatu budućnost, na potencijalne mogućnosti. On djeluje iz svoje slobode, slijedeći svoju viziju, svoj san. Njegova svijest odlučuje kojim putem da krene.

 Osho, knjiga o muškarcu

Ili možda materija i svijest nisu dvije stvari, nego dva aspekta jedne stvarnosti; materija je vanjski dio svijesti, a svijest je unutarnji dio materije.

Ne možete živjeti samo kao tijelo. Ne možete živjeti ni samo kao svijest, ne možete živjeti ni bez kruha. Imate dvije dimenzije i obje se moraju ispuniti, objema se mora dati ista prilika za rast.

Čovjek kao cjelovitost nije bio prihvaćen. To je stvaralo probleme, tjeskobu i silnu tamu, noć koja je trajala tisućama godina, činilo se da joj nema kraja. Ako slušate tijelo, osuđujete sebe. Ako ne slušate tijelo, patite, gladni ste, žedni, siromašni. Ako slušate samo svijest, vaš razvitak bit će jednostavan. Vaša svijest će se razvijati, ali vaše će tijelo propadati, izgubit ćete ravnotežu. A vaše je zdravlje u ravnoteži, u ravnoteži je vaša cjelovitost, vaša radost, vaše pjesme i ples.

Zapad je odabrao slušati tijelo i postao je posve gluh na stvarnost svijesti. Krajnji rezultat je snažna znanost i tehnologija, bogato društvo, obilje svjetovnih stvari.

A usred svega toga obilja, jadan čovjek bez duše posve izgubljen – ne zna tko je, ne zna zašto postoji, osjeća se ovdje posve slučajno, kao hir prirode.

Ako se svijest ne razvija zajedno s bogatstvom materijalnog svijeta, tijelo – materija – postaje teško, a duša preslaba. Previše ste opterećeni vlastitim invencijama, vlastitim otkrićima. Umjesto da stvore prekrasan svijet za sebe, oni stvaraju život koji sva inteligencija Zapada ocjenjuje bezvrijednim.

Istok je odabrao svijest i osudio materiju i sve što je materijalno, uključivši i tijelo, proglasivši to iluzijom, fatamorganom u pustinji, nešto što se samo pojavljuje, ali nije stvarno. Istok je stvorio niz ljudi čija je svijest bila visoko razvijena. Ali je također stvorio milijune siromašnih ljudi koji gladuju i umiru poput pasa bez dovoljno hrane, bez čiste vode, s nedovoljno odjeće, bez krova nad glavom.

Najbogatiji čovjek Zapada traži svoju dušu i otkriva da je prazna, bez ljubavi, samo požuda postoji. Nema molitve, tek papagajsko ponavljanje riječi koje je naučio u nedjeljnim školama.  On nije pobožan, nema osjećaja za druga ljudska bića, ni poštovanja za život, ptice, drveće, životinje – tako olako sve uništava.

Zapad je izgubio svoju dušu, svoju duhovnost. Okružen beznačajnostima, dosađujući se i pun tjeskobe, on ne pronalazi sebe. Sav uspjeh znanosti čini se da nema smisla jer kuća je puna svega, ali nema gospodara kuće.

Ovdje na Istoku gospodar je živ, ali kuća je prazna. Taško je veseliti se praznog želuca, bolesnog tijela, sa smrću koja vas okružuje. Nemoguće je meditirati.

I tako smo nepotrebno gubitnici. Svi naši sveci, filozofi, duhovnjaci i materijalisti odgovorni su za taj strašan zločin protiv čovjeka.

Novi čovjek je odgovor na to. On je sinteza materije i duše. To je objava da ne postoji sukob  između materije i svijesti, da možemo biti bogati na obje strane. Možemo imati sve što nam svijet može osigurati, što znanost i tehnologija mogu proizvesti, a možemo imati i cvijeće zanosa, miris božanskosti, krila krajnje slobode.

Novi čovjek je buntovnik. Njegova pobuna sastoji se u uništavanju šizofrenije čovjeka, uništavanju njegove podijeljenosti – ona je protiv duhovnosti koja uništava materiju i protiv materije koja uništava duhovnost. Njegova pobuna je manifest da tijelo i duša postoje zajedno, da je život pun duhovnosti, da su čak i planine žive, da je i drveće osjetljivo, da je sve što postoji oboje – ili je možda samo jedna energija koja se objavljuje na dva načina, kao materija i svijest. Kad je energija pročišćena javlja se kao svijest, a kad je gruba, nepročišćena, pojavljuje se kao materija. Ali cijelo postojanje nije ništa drugo nego jedno veliko polje energije.

To je moje iskustvo, to je moja filozofija. A pomažu je fizičari svojim istraživanjima: postojanje je energija.

Možemo dopustiti čovjeku da ima oba svijeta zajedno. Imati samo jedan svijet dok ste sposobni imati oba – to znači biti nepotrebno siromašan.

Novi čovjek je najbolja mogućnost. On će živjeti po svojoj prirodi do kraja, pjevat će pjesme ove Zemlje. On je neće izdati, a neće izdati ni nebo. Zahtijevat će sve što Zemlja ima – sve cvijeće, sva zadovoljstva. A zahtijevat će i zvijezde na nebu. Zahtijevat će cijelo postojanje kao svoj dom.

Čovjek prošlosti bio je siromašan jer je razjedinio postojanje. Novi čovjek, moj buntovnik, zahtijeva da cijeli svijet bude njegov dom. Sve što postoji na svijetu postoji za nas i mi to moramo iskoristiti na sve moguće načine – ne osjećajući nikakvu krivicu, ne sukobljavajući se s drugima, bez posebnog biranja. Ne birajte, nego uživajte u svemu što vam je materija sposobna dati, veselite se svemu što vam svijest može pružiti.

Osho, knjiga o muškarcu