To je priča o kolektivnom iskustvu vaše vrste na Zemlji. I ti si dopustio da to bude tvoje iskustvo kao pojedinca, iako si znao da to nisi trebao dopustiti.

Ne samo da promatraš beskorisno ponašanje drugih nego se i sam tako ponašaš.

Ali sad bi bilo korisno da se prestaneš ponašati kao dijete.

Znam.

Znam da znaš. To ti i govorim.

Čak i oni koji prije nisu znali, sad znaju. Čak i za najnezrelije pripadnike tvoje vrste postaje previše očigledno da ne bi vidjeli, da ne bi shvatili ili da bi se pretvarali kako ne znaju.

No još se ne ponašaš kao da znaš. Ne primjenjuješ svoje znanje. Budan si za činjenicu Tko Ti Jesi i Što Je Istina, ali tvoje ponašanje to ne odražava. I dalje se ponašaš kao mjesečar.

Ako ne želiš naletjeti na zid ili pasti s litice, bilo bi dobro da se probudiš za činjenicu da si već budan, da ne sanjaš o noćnoj mori na Zemlji, da ne „umišljaš“ ili zamišljaš kao je ovaj dan Savršen Trenutak za Napredovanje u tvojoj evoluciji.

Shvatio sam! Stalno to ponavljaš pa sam shvatio. Razumijem. I kladim se da i drugi koji čitaju sad razumiju. To je dobra vijest za sve.

Cjeli ovaj dijalog svodi se na ponavljanje onoga što sam ti rekao u dosadašnjim razgovorima.

Svodi se na to da ponovno čuješ isto, ali da sad shvatiš sve. Svodi se na to da sve povežeš u cjelinu dok se krećeš prema Potpunoj Integraciji, a da se onda osjetiš slobodnim prihvatiti Treći Poziv.

Slobodno probudi svoju vrstu jer je ovo uistinu Savršen Trenutak za Napredovanje.

Čujem kako se taj zov uzdiže iz mog vlastitog srca. Ipak će neki reći: Ti si Bog, a ne mi. Umjesto što pozivaš ljude da probude svoju vrstu, zašto to sam ne učiniš?

Tada im više puta ponovi: Božja je uloga dati vam moć da ostvarite ono što želite ostvariti, a ne da on to učini umjesto vas.

Moja je uloga pružiti vam slobodu  i sredstva da stvarate vlastitu stvarnost, gradite vlastitu budućnost i kreirate vlastiti ishod.

Poanta je u tome da vi budete u ulozi Stvoritelja.

Nikad mi nije bio plan da ljudi budu samo radnici na pomičnoj traci koji sastavljaju ono što sam ja zamislio. Otpočetka, namjera mi je bila da vas postavim za crtači stol kako biste osmislili vlastiti dizajn.

Vjerujem da možemo promijeniti globalno iskustvo cijele svoje vrste time što ćemo donijeti odluku da bez predrasude, istinski i neograničeno istražimo stvranost toga Tko Mi Jesmo, koju ćemo nakon toga, svim srcem, radosno i bezuvjetno prihvatiti.

Ta će odluka imati neizmjeran utjecaj  jer je povezana s vašim individualnim evolucijskim procesom.

Zapamti, ovdje ne govorimo samo o promjeni uvjeta u svijetu, nego o promjeni uvjeta u osobnom životu svakog čovjeka, u svakodnevnom iskustvu pojedinca. Zapravo, ovdje je početak svega. Ovdje počinje.

Treći poziv odnosi se na to kako se odvija čovjekov individualni život, kakav ga osjećaj prati i što je njegova iduća manifestacija.

Prihvatiš li poziv da probudiš vrstu, možeš se preobraziti, jer stvari stoje upravo onako kako sam rekao na početku: najbrži način da probudiš Sebe jest da probudiš drugoga.

Kad se usredotočiš na to, shvatit ćeš da već jesi budan – i to će sve promijeniti.

Promijenit će način na koji razmišljaš, govoriš, ponašaš se, kao i način na koji odlučiješ biti u svakom trenutku i situaciji.

To će pak utjecati na ono što privlačiš u svoj život te kako doživljavaš sve ono što ti se nađe na putu.

Vjerujem da sam već i do sad u svom životu pridonio tom globalnom nastojanju. To su učinili i mnogi drugi već i samim tim kako se ophode s drugima. Stoga možda i ne moram prihvatiti Treći Poziv. Možda sam to već učinio. Odavno.

Točno je da su mnogi od vas učinili neke stvari koje može učini čovijek koji je primio i prihvatio ovaj poziv te djelovao u skladu s njim, ali većina vas to nije činila svjesno.

Svi ste postupali milostivo, velikodušno i od srca, ali niste imali konkretnu namjeru u pozadini tih postupaka. A namjera je najvažnija. Ona određuje energetski obrazac događaja koji će uslijediti.

Možeš sjesti za upravljač i krenuti niz cestu, ponašajući se kao dobar vozač, ali ako nisi odredio kamo ideš, nećeš nikamo stići.

Doživio sam takvo iskustvo.

Ali sada, ako kažeš da je od danas ubuduće buđenje vrste tvoja namjera u svemu što misliš, govoriš i činiš, gledano kao dio tvog samo izražavanja koje te nosi dalje na tvom evolucijskom putovanju, tada će ishod biti malo drugačiji.

O tome je riječ u Trećem Pozivu, upućenom svima, a ne samo tebi. Razgovor koji  sad vodimo namijenjen je svima koji su „slučajno“ nabasali na njega. Vi znate tko ste jer ste sad ovdje.

Drugi se neće probuditi slučajno ili zahvaljujući ljubaznom djelovanju koje nije konkretno usmjereno na rezultat, nego će njihovo buđenje biti namjerna posljedica osobne evolucije svih onih koji su sami odlučili prihvatiti ovdje uručen poziv.

To ćeš između ostalog postići i tako što ćeš dopustiti da se vidi tvoj osobni rast  – sva tvoja nastojanja da ga postigneš – kako bi bio javni uzor drugima.

Zar se ne bi izložio riziku da nenamjerno skrenem pažnju na sebe i svoje uzvišeno mentalno stanje, tako da me drugi smatraju „maničnim“ ili čak „poremećenim“, jer mislim da je ova misija namijenjena meni i da sam ja jedan od onih koji će je ostvariti?

Ovdje nije riječ o tome da ćeš se ti proglasiti uzorom savršenstva i primjerom evolucijskog napretka. Riječ je o tome da ne skrivaš svoje osobne odluke, nego da se iskreno predstavljaš drugim ljudima, i kad imaš poteškoće i kad napreduješ u procesu potpunog razbuđivanja.

Ako istinski, iskreno i ponizno u sebi zamijetiš da tvoj osobni, unutarnji proces nije usmjeren na nekog drugog, a osobito ne na „spašavanje svijeta“, nego ti je namjera samo napredovati što bolje možeš, usredotočen samo na svoju individualnu i osobnu evoluciju, te ako skromno povjeriš ono što si prošao onima koje zanima zašto si se promijenio – jer drugi će to uočiti – tada sebe nećeš uzdići na položaj o kojem si govorio.

Ako ti je jasno da si odlučio prihvatiti poziv da pomogneš u buđenju svoje vrste, te kako bi postao svojevrstan predvodnik, nego da jednostavno i skromno svima kažeš kako te vodi duboka unutarnja mudrost te da sad vidiš da postoji i drugačiji način na koji možeš biti čovjek, tako da skromno nastojiš biti koristan sebi i drugima – nikad nećeš pretjerano uzdizati samog sebe.

Pa definitivno sam dovoljno nesavršen da se ne mogu zamišljati svojevrsnim duhovnim vođom.

Ako ono što ti i drugi nazivate nesavršenostima vidite kao dio onoga što je savršeno na vama, te ako i tuđe „nesavršenosti“ vidite na isti način, uspostavit ćete prekrasnu ravnotežu.

Ta će vam ravnoteža omogućiti da svi vi koji prihvatite Treći Poziv sebe volite upravo takve kakvi jeste, dok istodobno svakog dana nastojite sve više rasti i razvijati se. To će vam također omogućiti da i drugima dopustite da to isto čine.

Ti si prekrasno biće koje raste i evoluira. Kao što sam rekao već puno puta u našim razgovorima: da se vidiš kako te Bog vidi, stalno bi se osmjehivao.

Svaki me put te riječi utješe. Hvala ti što si mi to ponovno rekao.

Izvor: Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom – Buđenje vrste, knjiga 4

 „Istinsko svjetlo, kozmičko nepokretno svjetlo je izvor svog nastajanja. Ono je najviša stvarnost. Ustvari je nemoguće vidjeti to svjetlo. Nemoguće ga je sa našim čulima pojmiti. To svjetlo, čovjek može da spozna samo iznutra;  u nepokretnoj točki , koja je središte svega.“

Kako i sa koje polazišne tačke prosuđujemo što je stvarnost? Zar ne započinje sve u našem unutrašnjem biću; u malom svijetu mikrokozmosa? 

U mikrokozmosu se nalazi naše tijelo sa čulnim organima, osjećajima i mislima – neprestano u pokretu kao u nekoj lančanoj reakciji ili u vrtlogu. To je ono što mi nazivamo „čovjekom“. 

Kada se primirimo onda možemo iskusiti da se pored svega toga ili u pozadini nalazi jedan tihi Netko ili nešto nevidljivo koje sve opaža. To je  kao jedan tihi plamen koji nazivamo svjesnost. On omogućava nastanak svega preostalog. Neprestano je prisutan čak i kad se sve drugo mijenja.

Ovaj plamen se može shvatiti kao pozadina na kojoj se kao u nekom hologramu  projiciraju višedimenzionalne slike. Značenje holograma se sastoji u tome da svaki pojedini dio sadrži mnogo potpunih slika cjeline. Svaki dio slike sadrži umanjenu i malo mutnu, ali ipak potpunu sliku.

Nakon otkrića tehnologije holograma nastala je također i analogija sa našim univerzumom, to znači da naš univerzum možemo usporediti sa hologramom. Sve se može kroz to projicirati, pahuljice i zvijezde ali i predstava jedne više stvarnosti koja potječe izvan prostorno – vremenske stvarnosti.

Ova saznanja današnje nauke daju naslutiti da svijet nije onakav kako se mislilo. On nije skupina posebnih stvari i pojava već je projekcija u svjetlu univerzalne svjesnosti. Pri tome je prisutna važna činjenica da svaki pojedini dio te stvarnosti stoji u vezi sa svim ostalim i nosi u sebi otisak prema univerzalnom zakonu „kako gore tako dolje“.

Drugim riječima: U svim stvarima se očituje životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je otkrivenje života, ali ipak ne živi iz sebe same – ona je samo forma čovjeka, sunca ili drveta.  Materija nastaje od svjetlosnih valova koji prenose ideje univerzuma, zapravo Božanskog.

Ipak iz sebe samih nemaju realan život, već su samo sjaj, san, projekcija. Sa ove točke gledišta, također možemo razumjeti zašto se u znanosti i tehnologiji pojavljuju nesavršene i često suprotne teorije. To je kao istraživanje sjenke. I tko istražuje sjenke? Sjenka sama?

Postoji jedan istinski život i jedno univerzalno svjetlo. Ne svjetlo koje prijeđe u sekundi 300 000 km, već svjetlo koje se kreće nemjerljivom brzinom. To je svjetlo koje ne mora nikuda putovati, ono je sveprisutno. Nazivamo ga „svjetlo svjetla“,  materijalna egzistencija ili stvarna životna podloga za univerzum i za nas. Čovjek mora u sebi svjesno otkriti to svjetlo kao unutrašnju esenciju. Svijet, realnost koju poimamo ovisi uvijek od polazišne pozicije, svjesnosti promatrača.

U tome osjetilni organi igraju važnu ulogu. Ako zaista hoćemo spoznati jasnu sliku stvarnosti, moramo pronaći jednu čvrstu, nepromjenljivu točku opažanja.

To je kao fotografiranje aparatom koji je u pokretu. Slike su nejasne, tek ako smo iznutra mirni i nepokretni, dobit ćemo jasnu sliku. Taj nepokretni centar se skriva u nama. Sadrži istinsku, ljudsku esenciju i istovremeno je sveukupna središnja točka sveg bivanja.

C. G. Jung, švicarski psihijatar jednom je rekao: “Tko gleda prema van, sanja – Tko usmjeri pogled unutra – budi se.“

Buđenje vodi istini, oboje je međusobno povezano.  Da bi se mogao probuditi, čovjek mora čeznuti za istinom. To znači: poticati čežnju za prosvjetljenjem i spoznajom, sve podrediti tom svjetlu; sigurno korak po korak.

To se događa kroz spoznaju srcem, iz dana u dan, iz trena u trena, spoznaju toga što se nalazi u vezi sa dušom, sa unutrašnjim. Na taj način ćemo se neprekidno približavati izvoru, jezgri našeg bića.

Tako će se plamen naše svjesnosti sve jače očitovati u našem mikrokozmosu. Kroz to će osobne brige i strahovi biti sve manji i napokon nestati.  Naša ograničenja i lažne predodžbe će nestati i koncept velike cjeline će doći na njihovo mjesto. Naravno da to neće ići samo, bez bola i patnje.

To znači, gledati unutra i bez odgađanja ići putem ka praizvornom svjetlu i istini vlastitoga bića.

To znači, svjestan život i moć rasuđivanja između bića sjenke i bića svjetla.

Walter Russel