Obično smo svjesni činjenice da nismo u stanju oprostiti nekome drugome nego da nismo u stanju oprostiti sebi. Većinom pamtimo bolne situacije u svjetlu povrjeđivanja od nekog drugog te krivimo drugu osobu.

Na površini je optuživanje; dublje u nama obično nas muči krivnja koju ne moramo priznati. Često puta druga osoba nije situaciju doživjela kao mi i možda i ne zna da smo povrijeđeni. Ustvari, ponekad druga osoba misli da bismo se trebali ispričati kako bi ona mogla oprostiti nama. U svim ovim situacijama zarobljeni smo u dualnosti.

Opraštanje nas izdiže iznad te dualnosti ka ljubavi.

U ovoj meditaciji Heyoan nam daje široki pogled na opraštanje. Pomaže nam nadići optužujući stav i dublji mučni osjećaj krivnje i vodi nas k jedinstvenoj spoznaji toga / zbog čega opraštanje funkcionira.

Prije početka predlažem da napravite popis ljudi kojima niste mogli oprostiti. Bilo bi lijepo da vam netko čita meditaciju ili je sami snimite putem diktafona.

Snimljena, mnogo je osobnija i uistinu ćete je lakše prihvatiti jednostavno ležeći na leđima i zatvorenih očiju.

Meditacija iscjeljivanja opraštanjem

Osjetite svjetlosni stup u sebi. U svojem središtu, odmah iznad pupka osjetite svijetleću zvijezdu. Nije slučajno što ste tu. Doveli ste se upravo do ovog trenutka u vašem životu zbog osobnog razloga koji proizlazi iz duboke i svete čežnje koju nosite u srcu. Što više cijenite tu čežnju to ćete više biti na tragu svojega radosnoga, ispunjenoga života, koji je kreativan i ispunjen praštanjem.

Volio bih da danas odaberete osobu s kojom u životu imate poteškoća ta da započnete raditi i moliti kako biste se pripremili za opraštanje i iscjeljivanje. Iscjeljivanje traži oprost i sebi i tom pojedincu. Ono obuhvaća čitav život – ustvari, sve vaše živote – i onaj izvan života.

Vi postojite u stvarnosti većoj od fizičke, određene vremenom i prostorom. Vrijeme i prostor za vas su samo korisna ograničenja koja ste postavili u učionicu stvorenu za učenje.

Stvorili ste svoje lekcije, stvorili ste svoju učionicu, stvorili ste svoje učitelje u toj učionici, štoviše i vladate tom cjelokupnom kreacijom. Na Zemlju ste došli iz osobnih razloga koji su sadržani u vašoj svetoj čežnji.

Sada vas pitam, s obzirom na osobu koju ste odabrali, kako ste iznevjerili svoju svetu čežnju i stoga stvorili situaciju gdje trebate oprostiti samome sebi?

To možda neće biti lak odgovor i neće doći odmah. No ako se usredotočite na njega i molite za njega i povežete ga svojim iscjeliteljskim radom, počet ćete shvaćati. Dublje razumijevanje ovdje rečenoga izvirat će kroz vaše životno iskustvo iz vrela života u vama.

Da, istina je da vi stvarate vaša životna iskustva. Ona su vaša zamisao. Stvorila ih je najviša mudrost u vama. Ako postoji bol, tada se upitajte što vam ona govori, jer bol proizlazi iz zaboravljanja svoje biti. Bol proizlazi iz vjerovanja da je stvarnost sjenki prava stvarnost. Stvarnost sjenki posljedica je zaboravljanja tko ste koje se temelji na vjerovanju da ste odijeljeni ili odvojeni od Boga.

Svaka bolest, bez obzira na njen oblik ili simptome, posljedica je tog zaboravljanja. Vratili ste se ovdje na Zemlju kako biste se sjetili. Ne uznemiravajte se zbog toga. Usmjerite životnu snagu ka prisjećanjima i njihovo osvjetljavanje probudit će dijelove psihe koji su u sjeni i boli.

Kada ih osvijetlite Božanskim svjetlom koje postoji u svakoj stanici vašega tijela, u svakoj stanici vašega bića, svjetlost obasjava sjenu i ona se počinje prisjećati. Sjećanje znači ponovno spajanje vaših dijelova. Osvjetljavanjem ćete se sjetiti dijelova sebe i svojega tijela koji su bili odvojeni i stoga bolesni. To je novi početak; da, malo boli, ali to je bol koja iscjeljuje. Suze će isprati vašu dušu i učiniti je jasnom i čistom, poput ljetne kiše. Vaš će plač osloboditi sve što je stoljećima čekalo na izlazak. Sve blokade će nestati i biti ispunjene obnovljenim životom. Bit ćete ispunjeni sa mnogo više energije. Vidjet ćete da vaš život postaje kreativan i sretan. Postat ćete zadovoljni prirodno plešući sa svima oko vas i s univerzumom.

No to zahtijeva opraštanje: opraštanje najprije sebi. Što sebi morate oprostiti? Kad biste proveli pet minuta – a to ću vas zamoliti da učinite na kraju ove moje kratke priče – sastavljajući popis onih stvari koje biste si morali oprostiti, utvrdili biste da je prilično dugačak. Ako uzmete svaku pojedinačnu stvar  i meditirate na nju nekoliko minuta više puta dnevno i oprostite sebi zbog nje, olakšat ćete teret na srcu.

Opraštanje dolazi iz Božanskog u vama. Doživljavajući svoje opraštanje povezujete se s Božanskim u vama. Postajete Božansko u vama.

*Sljedeća pitanja glase: kako se svaka stvar koju sebi opraštate odražava na vašu psihu i vaše fizičko tijelo? Kako se odražava u vašem energetskom polju? Slijedite je kroz svih sedam razina vašega polja.

Gdje se u vašem tijelu nalazi bol koja je povezana s činjenicom da sebi niste opraštali te ste stoga održavali negativnu vezu s određenom osobom za koju smatrate da joj je teško oprostiti? Vidite, iscjeljivanje uvijek započinje kod kuće.

U vama, na mjestu koje se nalazi četiri-pet centimetara iznad pupka postoji prekrasna zvijezda, središnja zvijezda. Ona je srž vaše osobnosti.

Ta srž predstavlja vašu Božansku osobnost. Ona je središte vaše biti. Ona je središte onoga što vi jeste u potpunom miru prije, za vrijeme i izvan svih života koje ste proveli na majci Zemlji. Osjetite to mjesto u vama. Postojali ste prije sveg ovog kaosa, boli i razdora koji su prisutni na Zemlji, a nastavit ćete postojati i dalje.

Središte vaše biti jest središte vaše Božanstvenosti. U tom mjestu vi ste središte čitavog univerzuma. Iz toga ćete mjesta iscjeljivati. Sjetit ćete se tko ste i pomoći ćete drugima sjetiti tko su. Jer svi vaši postupci proizlaze iz središta vašega bića. Čim oni izgube vezu sa središtem vašega bića, niste više usklađeni s vašom Božanskom svrhom.

Djelatnost koja nije u vezi Božanskom svrhom izaziva bol i bolest. Stoga, dragi moji, centrirajte se u svoju srž. Iz tog središta dolazi svaki oprost.

Volio bih da sada prvu stvar koju ste odabrali za opraštanje dovedete do svoje srži. Sve ono što ste stvorili, a treba oproštaj, nastalo je na takav način da je bilo odvojeno od vašeg središta.

Kada ste krenuli stvarati, odvojili ste se od središta svojeg bića; vaše je djelovanje prestalo biti usklađeno s vašom Božanskom svrhom i otišlo je, možda vrlo polagano, u sjenu i zaborav. I zato, ako uzmete to što treba biti oprošteno, dovedete do središnje zvijezde i jednostavno tu zadržite i ispunite ljubavlju, tom ćete ljubavlju izvesti to natrag na svjetlost. Pronaći ćete svoju pravu svrhu koja je izronila iz vašega središta. Kada ste jednom to pronašli, možete uistinu stvarati iz početka. Jer, pronašavši, okruživši i ispunivši je ljubavlju i svjetlom, u sebi ćete pronaći oproštaj. Dat ću vam sada nekoliko trenutaka da na takav način oprostite samome sebi.

Dok oprost struji kroz vaše biće, automatski ćete oprostiti i drugima koji možda sudjeluju u toj određenoj situaciji koja traži oprost.

• Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Ugovor u uzajamnom odnosu sklapa se neizrečenim, obično podsvjesnim dogovorima među ljudima o tome na koji će se način jedni prema drugima odnositi uključujući i to što će ili neće govoriti ili raditi. Ugovori se mogu sklapati između dvoje ljudi, ili unutar, odnosno između skupina ljudi i tada se izražavaju normama društvenog ponašanja.

Zdravi, pozitivni odnosi su uzajamno ovisni o iskrenosti, potpori i ljubavi među prijateljima. Tu ima mnogo prostora za slobodu, kreativnost i samo izražavanje, jednako kao i zdrave uzajamne skrbi. Pozitivni ugovori potpomažu rast svake uključene osobe.

S druge strane, negativnim, nezdravim ugovorima stvaraju se uvjetovani odnosi  koji ograničavaju, hvataju u zamku, kontroliraju i čak plaše ljude koji se u njima nađu. Oni blokiraju kreativnost, osobno izražavanje i slobodu i ometaju prirodni osobni rast pojedinca.

Svi sklapamo pozitivne i negativne ugovore koji su većinom nesvjesni i odvijaju se automatski. Područja života koja teku glatko i ispunjavaju nas jesu ona gdje smo stvorili pozitivne ugovore s drugima i oni se temelje na obostranim pozitivnim uvjerenjima, te na vjerovanju da je svijet mjesto koje podržava takvu pozitivnu uzajamnost.

Tamo gdje postoje problemi, s drugima pak stvaramo negativne ugovore. Budući da živimo s ograničenim pogledom na svijet, usvajamo određeno držanje, stajališta u životu te načine života koji će potvrditi naš ograničeni pogled. Na taj način oblikujemo negativne psihološke ugovore kako bismo se osigurali da će se drugi prema nama ponašati na određeni način.

Osnovni razlog takvih ugovora jest izbjegavanje određenih osjećaja i iskustva koja ne želimo imati. Negativnim ugovorima zamrzavamo naše životne energije, a time također zamrzavamo i mnoštvo stvaralačke energije.

U pozadini našeg negativnog ugovora ne nalazi se samo strah od životnoga iskustva, nego i naše negativno uvjerenje kakav je svijet. Obično je to uvjerenje nesvjesno i potječe od traume iz djetinjstva. Na primjer, djevojčica koju otac strogo kažnjava može odrasti vjerujući da su muškarci okrutni. Zbog svojih će negativnih očekivanja kao odrasla osoba izbjegavati muškarce ili imati problema u odnosima s njima. Sklapat će negativne ugovore koji će muškarce držati na rastojanju ili će ulaziti u odnose s okrutnim muškarcima. To će potvrditi njezino vjerovanje da su muškarci okrutni.

Jednom sklopljeni, ugovori ulaze u opticaj i tu ostaju. Svako ispunjavanje negativnog ugovora jača negativan stav o životu i stvarnosti koju podržava. Stalno kružeći novim negativnim iskustvima, negativna uvjerenja postaju snažnija i još nas više ograničavaju. Konfiguracija aure koja ih odražava svaki je put sve više izobličena. Drugim riječima, negativni ugovor jača negativni misaoni oblik ili uvjerenje.

Energija – svijest povezana s negativnim vjerovanjem pojavljuje se u energetskom polju kao zastoji i u obliku iskrivljenja na sedmoj razini. Ta se iskrivljenja polako prenose dolje kroz druge razine aure.

Na četvrtoj razini ili razini međusobnih odnosa prikazuju se u obliku zastoja ili blokada u polju osobe, a izražavaju se u vidu negativnih ugovora. Što više u međusobnim odnosima djeluje negativni ugovor, to je izobličenje jače.

Ono se nastavlja prenositi prema dolje kroz niže razine polja dok ne dosegne fizičko tijelo. Na kraju se tu izražava kao nelagoda ili bolest.

Budući da i pozitivni i negativni ugovori djeluju holografski, obično sklapamo istu vrstu ugovora s mnogim ljudima. Svaki proces liječenja zahtijeva otkrivanje i raskidanje svih tih negativnih ugovora.

Kako se radom na samome sebi ili nekom obliku energetskog iscjeljivanja čiste ti negativni oblici ili obrasci u aurinim poljima međusobnih odnosa, razbija se i psihološka perspektiva negativnog životnog stava, negativna vjerovanja te učinci modela ponašanja koje oni održavaju, te se zamjenjuju pozitivnima.

Što više negativnih ugovora raskinete, to čete biti slobodniji, kreativniji i snažniji – osjećat ćete se sigurnijima. Kada slobodno zakoračite u novi način postojanja aktivira se vaš pozitivni sustav vjerovanja. On se holografski širi čitavim vašim životom.

Mogli bi vas iznenaditi ogromni pozitivni učinci raskidanja negativnih ugovora, na samo na vama nego i na osobi s kojom su vas vezali. Raskidanje takvih ugovora oslobađa mnogo kreativne energije koju možete iskoristiti u drugim područjima života.

To će u velikoj mjeri ubrzati proces vašeg liječenja. Također će osloboditi stvaralačku energiju u životu vašeg prijatelja.

Neki prijatelji mogu inzistirati na održavanju starog ugovora. Budući da ga vi nećete održavati, prijateljstvo se može raspasti zajedno s ugovorom. Vaš će prijatelj pronaći drugu osobu koja je voljna sklopiti stari ugovor.

Vaši će se stari prijatelji suočiti s tim promjenama kada budu spremni. To ne treba osuđivati – svatko se treba slobodno mijenjati i rasti u vlastitom ritmu. To se također može dogoditi i u intimnim vezama. Mnogo je teže izgubiti intimnu vezu, no i to se događa kada se ljudi naglo promijene.

U slučajevima kada vas obuzme tuga zbog starog prijateljstva ili intimne veze, koristit će ako se sjetite da su ljubav i učenje utkani u svakom odnosu. Ono što uvijek ostane jest ljubav.

Raspada se samo ono negativno. Bol i iskrivljenost nestaju s vremenom i učenjem. Stvorena ljubav ostaje uvijek i nikad se ne smanjuje.

Kada vaš stari prijatelj prođe kroz neophodne promjene u svom životu , možda ćete ga ponovno sresti i otkriti da je prijateljstvo opet oživjelo. Ljubav će još uvijek biti tu.

Ako ste bolesni i prolazite kroz proces iscjeljivanja, mijenjat ćete mnoge stare negativne ugovore s prijateljima i intimnim partnerom. Vidjet ćete da će ljudi koji se budu slagali s promjenom u vašem uzajamnom ugovoru također rasti s vama tijekom faza iscjeljivanja. Kada se budu događale duboke promjene u vašem životu, kroz njih će prolaziti i ljudi oko vas.

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Energije koje nesputano dolaze ravno iz srži stvaraju odlično zdravlje. One su izraz našega višega ja, dijela nas samih s kojim smo rođeni i koji nikada ne gubi vezu sa srži.

Mi se, obično, prilično sramimo tog dijela sebe. Većinom ne pokazujemo koliko nam je stalo, koliko volimo, i koliko u životu za tim čeznemo. Prikrivamo to, etiketiramo, gušimo do „razumne“ mjere izražavanja i pristajemo na manje. Vjerujemo da je to „prikladno“ ponašanje.

Ponekad kada nismo budni i kad se opustimo, izlazi stvaralačka snaga. Iznenadan čin dobrote, ili izraz ljubavi ili prijateljstva koji se dogode prije nego što smo o tome razmislili, izraz su biti naše srži. Stvori se trenutak bliske povezanosti, oslobodi se ljubav.

Zatim, u nemogućnosti da toleriramo svjetlost i ljubav, postajemo sramežljivima i guramo to od sebe. Potrebno je smo nekoliko sekunda da bismo se uhvatili u nelagodi i zatvorili se.

Odjednom se pojavljuje strah, naoko niotkuda, koji kaže: „Uh, možda sam pogriješio“.

To govori roditeljski glas koji zamjenjuje srž. Ispod njega leži obrana. On ustvari znači: „Ako ne zaustaviš protok te energije, vjerojatno ćeš sve osjetiti, uključujući i bol koju zbog tebe skrivam.“

Stoga zaustavljamo protok naše životne snage, zadržavamo je i prigušujemo. Vraćamo se natrag, na „normalnu“ razinu gdje nećemo poljuljati nikoga, a najmanje sebe.

To je ljudsko stanje. Živimo u dualizmu izbora u svim životnim okolnostima.

U svakom trenutku biramo reći da ili ne uravnoteženoj, snažnoj i sigurnoj nezaštićenosti koja donosi puno iskustvo života.

Našim ne branimo se od istinskog uravnoteženog iskustva života i blokiramo svoju životnost.

Većina nas najčešće odabire ubiti nešto od svoje životnosti. Zašto?

Zato što nesvjesno znamo da će, pustimo li životnu snagu da teče, ona osloboditi staru bol i toga se bojimo. Ne znamo kako se s njom nositi. I tako se povlačimo iz obrane i vraćamo se staroj, naizgled prikladnoj, maskiranoj definiciji onoga što jesmo.

Usvojeni roditeljski glasovi maske postaju jači i mi se nastavljamo povlačiti. Maska može govoriti na milijun načina kako bi vas držala tamo gdje vam je mjesto. U izvjesnoj mjeri ona vas brani od osjećaja boli. No na duge staze, stvara još boli i na kraju bolest.

Bolest nastaje zbog skrivanja i prekidanja veze dijela nas sa srži našega bića.

Kada izgubimo tu vezu, zaboravljamo tko smo uistinu i živimo naše živote u skladu s tim zaboravom – to jest, u skladu s našom maskom, našim nižim ja i našim obrambenim stavom.

Iscjeljivanje predstavlja prisjećanje na to tko smo mi zapravo. Ono je ponovno povezivanje s našom srži u područjima psihe ondje gdje smo se od nje odvojili i življenje u skladu s tim.

Točno u onolikoj mjeri u kojoj potiskujemo naše pozitivne energije, također potiskujemo našu kreativnost i sposobnost održavanja zdravoga života ili liječenja samoga sebe.Svatko od nas treba raditi na ponovnom povezivanju sa svojom srži i na svojem liječenju.

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Kanalizirano od Heyoana

Jednom davno, eonima prije nego što smo vrijeme poznavali kao danas, postojala je iskra svjetlosti u srcu Božanskog. Božanska iskra se rasprsnula u milijune zvijezda. Svaka je zvijezda imala ime ispisano Božjom riječi.

Jedna od tih zvijezda ste vi. Kao zvijezda, rasli ste i razvijali se i pjevali nebom drugim zvijezdama.

U vremenima prije vašeg rođenja u ljudsko obličje poznavali ste svjetlost, ljubav i mudrost. Dok se niste rodili, niste još naravno imali tijelo, te je postojao veliki opseg slobode. Bili ste u potpunosti svjesni bitka svojega bića. Imali ste potpunu slobodu kretanja univerzumom po svojoj volji. Kretali ste se pravcima koje ste izabrali. Svojom ste namjerom počeli kreirati stvari. Ako je postojala želja, sama po sebi se ostvarivala.

Stvorili ste kamen i zemlju, stablo i cvijet, zvijezdu i planet, čak i oblak i vjetar. Vaša se srž lako kretala, mijenjajući oblik iz jednog u drugi. Iskusili ste biti oblak, mjesec, sunce ili riba, ili mačka. Stalno ste se kretali tamo gdje vas je vodilo zadovoljstvo. Prelazeći iz jednoga oblika u drugi, stvarajući sve više oblika, polako ste se počeli poistovjećivati s oblikom i sjena je rođena. Postali ste toliko oduševljeni stvaranjem da je pamćenje izmaklo te ste zaboravili tko ste. Bili ste toliko zaokupljeni stvaranjem da niste niti primijetili kako ste počeli misliti da ste oblik.

Sjena je postala tamnijom, a rodila se bol iz zaboravljanja da bit predstavlja istinsko ja. Stvoritelj je istinsko ja, ono koje se nalazi izvan oblika. Tako ste stvorili sjenu i bol. Zaboravili ste tko ste. Podijelili ste se u dva dijela: u dio koji je zaboravio i u cjelinu koja se sjeća.

U svakom ljudskom biću, u svakoj stanici tijela postoji iskra Božanskog. Ona je sva bit bića. U toj istinskoj bitnosti onoga što jeste, u vama postoji iscjelitelj koji posjeduje svu stvaralačku moć univerzuma. Iscjelitelj u vama nazvan je riječju Božjom. To je vaše istinsko ja.

Obratite sada pozornost na vašu unutarnju bit, na vašu moć i svjetlost koji su potpuno jedinstveni. Vi ste nesumnjiva riječ Božja. Obratite pozornost na cjelokupnu bit vašega bića – to je iscjelitelj u vama. Čitav život znate za njega. Zlatne niti te snage upletene su u tapiseriju vašega života još prije rođenja. Kao malo dijete znali ste što to znači, a znate i sada. Osjetite tu bit, tu moć kako teče kroz vas. Oni predstavljaju vašu jedinstvenost. Oni su vaša ljepota. Oni su vaša ljubav. Oni su slatkoća kojom ste život doživljavali kao dijete.

Vaša snaga leži u slatkoći vašega bića. Ona se nalazi u slatkim čežnjama koje ste štitili od drugih. Vi ste poput cvijeta koji se otvara na suncu. Osjećate snagu i prirodu vaše božanstvenosti, poput nijedne druge. Utemeljite sada to dobro u vašem tijelu. Taj dio vas još je slobodan. Taj dio vas još se može slobodno kretati kroz prostor, vrijeme i druge stvarnosti. Osjetite sada sebe u toj slobodi.

Dok tako putujete kroz vrijeme i prostor do različitih vrsta stvarnosti u daljini začujete vapaj. On postaje glasniji i vi kažete: „Oh, što bi to moglo biti?“ U vapaju za pomoć čujete čežnju. Tada otkrijete odakle dolazi i na nebu ugledate prekrasan plavo bijeli svjetlucavi planet. Vapaji u nevolji privuku vas bliže tom dragom planetu. Kad ste se približili kažete: „Kako da pomognem? Kako da odgovorim tim vapajima, tom pozivu? Kako da ublažim bol na Zemlji?“

I tada dobijete odličnu ideju. Odlučite stvoriti fizički oblik uzevši ga sa Zemlje, a s njim i bol. Naumili ste iskoristiti fizički oblik kako biste iscijelili bol. Silazite u sićušno fizičko tijelo. Nakon devet mjeseci rođeni ste u ovome svijetu kao ljudsko biće. Što duže ste vezani za ovo tijelo, to bljeđim postaje sjećanje na vašu izvornu bit.

Kao dijete, a možda i prije toga počinjete prihvaćati bol. Proživljavajući bol, potpuno ste zaboravili tko ste bili. Kada bi bol nestala sjetili biste se. Kada bi se vratila, zaboravili biste. Bol koju ste izabrali iscijeliti rasla je u vašem tijelu.

Pogledajte svoje djetinjstvo. Pronađite najdublju bol koju ste nosili sve ove godine. S njom ćete pronaći i svoju najdublju čežnju. Što vi to želite biti? Što ste željeli biti kao dijete, a za što ste sada i tada mislili da nikad neće biti moguće? Jeste li željeli putovati među zvijezdama? Jeste li željeli izliječiti svakoga na Zemlji? Jeste li željeli slikati ili skladati prekrasnu glazbu? Jeste li željeli svakome pružiti osjećaj sigurnosti? Što ste to željeli više od ičega? Kad biste mogli postati bilo tko ili dobiti bilo što na ovoj Zemlji, kad bi vaše maštanje moglo postati stvarnost, što bi to bilo? U kakvoj je vezi neispunjavanje toga s vašom najdubljom boli?

Osvrnite se na svoj život. Postoji jedna nit koja povezuje svaki trenutak toga života i nosi u sebi bol: ciklus koji se ponavlja u spirali života, gdje se ta najdublja bol iz djetinjstva uvijek iznova ponavlja u mnogim različitim iskustvima kroz koja ste prošli. Ako bacite pogled na sva ta iskustva, pronaći ćete zajedničku im nit. Kada ste je pronašli, dopustite si osjećaj boli. Dopustite svojem tijelu da iskusi tu bol. Koje mjesto tijela je ona pogodila? Kad je osjećate, koji dio tijela vam je napet?

Istražite sada po tijelu, gdje je ta bol pogodila vaše psihičko, duhovno, mentalno i tjelesno biće. Ta nit holografski prolazi svim dijelovima vašega bića i prolazeći vašim tijelom pogađa određena mjesta što se na kraju doživljava kao tjelesna bol. Ako vidite aurino polje, potražite je i tamo.

Kada ste je pronašli, na razini gdje se najdublje očitovala – možda kao strah, možda kao problem u odnosima, možda u obliku tjelesnoga poremećaja, možda na profesionalnom planu – postavite sebi pitanje: „Kakve to ima veze s mojom najdubljom čežnjom? Na koji je način taj određeni problem povezan s mojom najdubljom čežnjom da budem to što želim biti, s onim što želim stvoriti od svojeg života, s onim gdje želim živjeti?“

Vaš prvi zadatak jest iscijeliti bol u tijelu. Jer upravo ćete preko te boli u tijelu i životu naučiti osobnu vještinu koja će vam pomoći da ispunite svoju želju, bez obzira na što se ona odnosila.

Pronađite tu bol u svojem tijelu i na nju položite svoje ruke: na nju koju ste nosili cijeli život, na taj najtamniji sustav vjerovanja koji sadrži najdublji zaborav, na tu veliku, najdublju bol, bila ona u vašem srcu, trbuhu ili vratu. Položite sada svoju ruku i osjetite na tom mjestu svijest koja vjeruje u odvajanje. To je sjena. Ona vjeruje da je odvojena i izolirana od svega, izolirana i odvojena bez nade. Pronađite bol koja postoji od najranijih dana i neka se ta sjenka počinje rastapati.

Uđite u sjenu. Pratite se do tamnice u sebi kojoj je potrebno iscjeljivanje. Ne poričite iskustvo stvarne boli iz ljudske perspektive. To nije nova bol. Ona je tu koliko i vaše pamćenje. To nije bol koja lako nestaje, jer je duboko, duboko ukorijenjena. Budite s njom neko vrijeme.

Zatim, kada budete spremni, usmjerite pozornost na iscjelitelja u sebi. Tu je vaša mudrost. Tu je vaša čežnja i vaša svjetlost kojom ste ovdje stigli da biste iscijelili bol u vašem tijelu.

Vratite se k boli i osjećajte je. Zatim otiđite k čežnji i osjećajte nju. Vratite se ponovno k boli, pa k čežnji. Nastavite tako ići od jedne do druge dok među njima ne pronađete vezu, dok ne budete u stanju odgovoriti na pitanje: “Što ta bol u mojem životu meni znači? Što mi pokušava reći? Koju poruku mi donosi?“

Dok iz ljudske perspektive osjećate tu bol u svojim rukama, zapitajte bit iscjelitelja u vama što trebate  činiti. Koji je najdublji uzrok te boli? Zamolite pomoć u njezinom iscjeljivanju. Zamolite iscjelitelja u sebi da vam pomogne izliječiti to što do sada niste u sebi bili u stanju liječiti. Istinski zamolite i biti će vam odgovoreno. Budite vrlo određeni u svojim pitanjima. Gdje leži uzrok? Koji je sustav vjerovanja? Što trebate svakoga dana raditi?

Dopustite iscjelitelju u sebi da preko vaših ruku liječi vaše  tijelo. Budite kanal liječenju samog sebe. Neka kroz vas teče svjetlost.

Kada ste dobili sve obavijesti koje ste mogli dobiti, krenite do najviše duhovne stvarnosti koju znate; do svojeg višeg ja ili do svojih vodiča. U toj najvišoj duhovnoj stvarnosti pronađite sjećanje na pravoga sebe. Otkrit ćete da je bol u vama točno ona bol koja vas je privukla na Zemlju kako biste je liječili, davno prije nego što ste rođeni, dok ste još bili ono prekrasno duhovno biće. To je vaše istinsko ja.

Dosegnite stoga taj dio sebe koji se inkarnirao zato da bi izliječio bol koju nosite u sebi i koju ste nosili od rođenja. Jer to je upravo bol koju ste došli liječiti, izabrali ste preuzeti je na sebe i čineći tako izabrali ste se inkarnirati s najboljom kombinacijom energija i mudrosti i ljubavi koja će izliječiti tu određenu bol.

Nju ste došli izliječiti i za to ste u potpunosti opremljeni. U potpunosti ste se opremili za njezino liječenje. A ono čudesno duhovno biće koje ste bili prije rođenja kad ste začuli vapaje i čežnje sa Zemlje i bili njima privučeni, iscjelitelj je u vama. Vi ste ta osoba koja zna bolje od ikoga izliječiti tu bol. To je iscjelitelj u vama. Budite taj iscjelitelj i izliječite bolnu nit koja se provlačila čitavim vašim životom. Dodirnite svoje tijelo na bolnim mjestima.

Dok radite, neka vam se svijest kreće naprijed – natrag između iscjelitelja u vama i osobe koja je u boli. Krećući  se tako, počet ćete shvaćati vezu između iscjelitelja i boli koju je došao izliječiti. Vi ste je povukli sa Zemlje da biste je preoblikovali. Dajte sebi mnogo vremena kako biste završili taj proces. Vi integrirate unutarnju bol, čežnju koju nosite u srcu i iscjelitelja u vama koji vas može izliječiti.

Neka iscjelitelj u vama izvuče bol i vrati vas cjelovitosti. Krečite se naprijed -natrag između čovjeka u dubokoj boli i iscjelitelja koji posjeduje univerzalnu moć. Dok se krećete naprijed – natrag približavajte ih sve više dok se ne spoje. Nastavite taj proces dok se u potpunosti ne stopite. Kada je stapanje završeno i stabilno, ostanite u tišini barem sat vremena. Šutite, sjedite meditirajući ili jednostavno otiđite prošetati šumom.

S vremenom će vam sve ovo postati lakšim. Nakon što ste vježbali voljeti samog sebe i dopuštali protok osjećaja, promatrajte kako to mijenja vaš život. Provjerite koliko sada vodite o sebi računa odgovorivši na donja pitanja. Tada sebi u tim područjima života počnite ugađati. Ako u ovome trenutku to niste fizički u stanju, neka vam netko pomogne stvoriti plan koji ćete započeti ostvarivati kad vam se vrati zdravlje.

Da biste procijenili koliko se skrbite o sebi, zapitajte se:

U kojim područjima sebi ugađate s ljubavlju, a koja ste preskočili?

Kako i kada sebi u životu niste pružili ljubav koju ne samo da trebate nego i zaslužujete?

Kako sebe zanemarujete u smislu vlastitog zdravlja?

Čega ste se odricali što ste mogli imati ili učiniti, ali ste stalno odgađali?

Što uistinu u životu želite, a niste još bili u stanju stvoriti?

Postoji li neka vještina koju ste oduvijek željeli naučiti?

Na koji način to možete postići sada, ili ako ne sada – kada ozdravite?

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Zašto bi se, iz evolucijske perspektive ljudske vrste, to događalo?

Odgovor leži u razlici između povezanosti sa srži u ranom životu i povezanosti stečene kroz životno iskustvo. Rana veza sa srži je nesvjesna.

Povezanost sa srži koja se stvara u procesu življenja je svjesna. Povezanost odraslih osoba sa svojom srži koja dolazi kroz životno iskustvo stvara svjesno znanje o njihovoj Božanskoj nutrini. Odrasli postaju svjesni da su iskra Božanskog svjetla u svemiru. Oni su Bog u malome. Taj evolucijski proces povećava svjesnost naše vrste. Otkrivamo da i mi stvaramo svemir.

Svrha inkarnacije jest razvijanje svijesti o sebi kao Božanskim su stvoriteljima svemira.

Slijeđenje naše čežnje vodi k našem životnom zadatku

Svatko od nas žudi da bude, da razumije i da izražava ono što jest. Ta čežnja je unutarnje svjetlo koje nas vodi evolucijskim putem. Svedeno na osobnu razinu, to znači da je svatko od nas rođen s životnim zadatkom ponovnoga povezivanja sa srži svojega bića.

Da bismo to postigli, moramo ukloniti blokade između našega svjesnoga znanja i naše srži. To se naziva našim osobnim životnim zadatkom. Kad nam to uspije, oslobađanje naših stvaralačkih energija donosi iz srži darove koje najprije primamo, a zatim dijelimo sa svijetom.

Darovi koje poklanjamo svijetu vode ispunjenju našega životnog zadatka u svijetu. Taj svjetski zadatak odvija se samo ako iz naše srži oslobodimo naše stvaralačke energije. U svijetu možemo postići ono što želimo samo ako slijedimo naš osobni transformacijski proces.

Svi smo mi ranjeni iscjelitelji

Svi se opiremo tome da postanemo nezaštićenima, da se otkrijemo i pokažemo što nosimo u sebi, pozitivno ili negativno. Oklijevamo pokazati bol ili ozljedu koju svatko od nas nosi na svoj način.  Stidljivo je skrivamo. Mislimo da smo jedini ili da naša bol zaslužuje  više prijezira od boli bilo koga drugoga. To je za nas naprosto jako teško, sve dok se ne osjetimo vrlo sigurnima. To je naše ljudsko stanje.

Svima nama bit će potrebno mnogo vremena da se oslobodimo. I trebat će mongo ljubavi. Dajmo svi jedni drugima mnogo prostora, vremena i potpore pune ljubavi. Upravo kroz tu ozljedu svi mi učimo voljeti. Ta unutarnja ozljeda naš je najveći učitelj. Prepoznajmo ono istinsko u sebi.

Mi jesmo prekrasna bit naše srži bez obzira na slojeve boli i bijesa koji nas prekrivaju. Svaki je pojedinac jedinstven i divno je što je tako. Postanimo ranjeni iscjelitelji, pomažući jedni drugima dijeliti istinu našega unutarnjega bića.

Mogli bi se naći u dobronamjernom, bogatom svemiru koji je svet i podržava život. Svemir nas nosi u naručju. Okruženi smo univerzalnim poljem zdravlja koje podržava i održava život. Možemo izaći i povezati se s njim. Ono nas može hraniti, što uvijek doista i čini. Sastojimo se od njega, ono se sastoji od nas. Božanska tajna života nalazi se u nama i svugdje oko nas.

Vi ste svoj liječnik

Vi i samo vi ste onaj koji će vas izliječiti. Potpuno ste za to sposobni. Proces liječenja vlastite bolesti jest čin osobne ovlasti. To je osobno putovanje, prijelazni obred koji ste samo zamislili kao jedno od najjačih oruđa učenja s kojim ćete se ikada suočiti.

Vaše iscjeljujuće putovanje će, naravno, uključiti mišljenje i uporabu svih najboljih sredstava koja vam moderna medicina može pružiti, jednako kao i najbolja sredstva koja vam pruža holističko liječenje.

Iz dublje perspektive, bolest izaziva neispunjena čežnja. To je poruka da ste na neki način, negdje, zaboravili tko ste i koja je vaša svrha. Zaboravili ste i odvojili se od svrhe svoje stvaralačke energije koja dolazi iz vaše srži.

Vaša bolest je simptom: bolest predstavlja vašu neostvarenu čežnju. Prema tome, iznad svega iskoristite svoju bolest kako biste se oslobodili i radili ono što ste uvijek željeli raditi, bili ono što ste uvijek željeli biti, pokazali i izrazili ono što već jeste u svojoj najdubljoj, najširoj i najvišoj stvarnosti.

Ako ste otkrili da ste doista bolesni, pripremite se za promjenu, očekujte svoju najdublju čežnju da izađe na površinu i da se pretvori u užitak. Pripremite se na konačni prestanak bijega, na zaokret i suočavanje s tigrom u vama, bez obzira što to za vas značilo u najosobnijem smislu.

Mislim da je najbolje započeti s otkrivanjem smisla vaše bolesti postavljanjem pitanja samome sebi:

„Za čim ja to čeznem, a nisam još uspjela realizirati u svojem životu?“

Želim reći da ćete na kraju pronaći izravnu vezu između te neostvarene čežnje i svoje bolesti.

Svoje zdravlje možete povratiti upravo unutar te osnovne slike zdravlja i liječenja. Ovdje ne govorim samo o zdravlju vašega fizičkoga tijela jer je to zapravo sekundarno, nego o zdravlju duha, zdravlju duše.

Unutar tog okvira ili metafore stvarnosti mogu se rješavati svi životni i zdravstveni problemi. Jer život u fizičkom treba živjeti u ljubavi, trebamo razvijati naše više sposobnosti i postati jedno s Božanskim.

Nije važno kakve su sada okolnosti u vašem životu; život je takav. Nije važno kolika je bol, problem li bolest; on je učitelj. On je učitelj ljubavi, učitelj koji vas podsjeća da ste Božanski. On predstavlja proces rađanja vaše svjetlosti…

HAYOAN moj duhovni vodič, kaže:

“Neka strah bude vaš saveznik. On vas ima čemu naučiti.

Strah je iskustvo odvojenosti od onoga što doista jeste; on je suprotnost ljubavi.

Strah može biti saveznik ako mu to dopustite i ako jednostavno kažete, bojim se.  Radeći to stalno, počet ćete shvaćati da vi ne predstavljate strah sam po sebi, nego da je strah osjećaj. „Bojim se“ postaje „osjećam strah“.

On je reakcija zadržavanja osjećaja, jer vjerujete da dolaze prebrzo. Ti se osjećaji temelje na previše pretpostavaka što bi se moglo dogoditi.

Većina strahova se ne odnosi na ono što se događa sad nego na ono što bi se moglo dogoditi. Ako ste u stanju ostati u ovom trenutku, strah vas neće pronaći.

Strah je projekcija nečega što se dogodilo u prošlosti, u budućnosti, kroz veliko povećalo. Stoga, kad se bojite, niste u stvarnosti.

Umjesto da poričete osjećaj straha, jednostavno recite što tog trenutka osjećate. Sam taj čin vratit će vas u ovaj trenutak i stoga izvan domašaja straha.“

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju     

Vjerovanje u odvojenost doživljava se kao strah, a iz straha se rađaju druge negativne emocije. Kad jednom stvorimo te negativne emocije, odvajamo se i od njih. Proces odvajanja se nastavlja stvarajući još više boli i iluzija dok se krivulja negativne povratne sprege ne prekine ili ne preokrene radom na procesuiranju ličnosti. Ova knjiga govori o tome kako preokrenuti taj začarani krug stvarajući sve više i više zadovoljstva i jasnoće u našem životu.

Ključ je u ljubavi i povezanosti sa svime što postoji.

Ljubav je iskustvo povezanosti s Bogom i sa svim ostalim. Bog je svugdje, u svemu. Božanska iskra je jedinstveno osobna u svakome od nas. Ona je osobna Božja objava. Mi je doživljavamo kao naš unutarnji praizvor ili srž našega bića.

Što smo više povezani s Bogom izvan nas, to više stvaramo Božju osobnost u sebi. Kad smo povezani s univerzalnim Bogom i osobnim Bogom u sebi, potpuno smo sigurni i slobodni.

Stvaranje prikrivenoga ja kako bi se maskirala naša prvobitna bol

Nakon rođenja, još smo uvijek našom srži snažno povezani s velikom duhovnom mudrosti i snagom. Povezanost s našom srži daje osjećaj potpune sigurnosti i začudnosti. Procesom sazrijevanja ta veza polako blijedi.

Zamjenjuju je roditeljski glasovi koji nas nastoje zaštiti i učiniti sigurnima. Govore o ispravnom i pogrešnom, o dobru i zlu, govore kako donositi odluke, kako se ponašati u datoj situaciji. Dok povezanost sa srži blijedi, naša dječja psiha očajnički nastoji zamijeniti prvobitnu urođenu mudrost funkcionalnim egom.

Nažalost, prekrivanje, odnosno usvajanje roditeljskih glasova nikad ne može doista obaviti taj zadatak. Umjesto toga stvara se prikriveno ja. Prikriveno ja je naš prvi pokušaj stvaranja pravoga ja. Njime se pokušavamo izraziti na pozitivan način koji je prihvatljiv svijetu čijeg se odbacivanja bojimo. Svoje prikriveno ja predstavljamo svijetu u skladu s našim vjerovanjima za koja mislimo da će svijetu biti po volji, tako da nas može prihvatiti i da se možemo osjećati sigurnima. Prikriveno ja bori se za veze s drugima, jer je to „prava“ stvar. No, ono ne može postići dublju vezu, jer negira pravu prirodu ličnosti. Negira naš strah i naše negativne osjećaje.

Dajemo sve od sebe u stvaranju ove maske, no ona ne funkcionira. Maska nikad ne uspijeva stvoriti unutarnji osjećaj sigurnosti za koji se borimo. Ustvari, ona stvara unutarnji osjećaj prijevare, jer pokušavamo dokazati da smo dobri, a to stalno i nije baš tako.

Osjećamo se varalicama i još se više bojimo. Pa se onda još više trudimo. Dajemo najbolje što možemo ne bismo li dokazali da smo dobri. To stvara još više straha, osobito stoga što ne možemo cijelo vrijeme održavati sve više osjećaja prijevare, još straha, u rastućem krugu.

Namjera maske jest da nas zaštiti od izmišljenoga neprijateljskoga svijeta dokazivanjem da smo dobri. Namjera maske jest pretvaranje i poricanje. Ona poriče da je njezina svrha prikrivanje boli i bijesa jer poriče da bol i bijes postoje unutar ličnosti. Namjera maske jest da štiti naše ja, ne preuzimajući odgovornost za bilo koju negativnu akciju, misao ili čin.

Iz perspektive naše maske, bol i bijes postoje samo izvan ličnosti. Mi ne preuzimamo nikakvu odgovornost. Sve negativno što se događa mora biti pogreška nekoga drugoga. To znači da je netko drugi bijesan i osjeća bol. Jedini način održavanja te maske jest u stalnom nastojanju dokazivanja da smo mi oni dobri. Iznutra, opiremo se stalnom pritisku koji sebi stvaramo bivajući dobrima. Pokušavamo igrati po pravilima. Ukoliko to ne činimo pokušavamo dokazati da smo mi u pravu, a oni u krivu.

Opiremo se živjeti po nečijim tuđim pravilima. To je mnogo posla. Želimo naprosto raditi ono što nam se radi. Postajemo umorni, ljuti, nije nam ni do čega, žalimo se i optužujemo. Povrjeđujemo ljude. Energija koju u sebi zadržavamo maskiranjem okreće se, pritišće, izlazi i udara po drugima. Mi naravno i to poričemo, budući da je naša namjera održati sigurnost dokazujući da smo mi oni dobri.

Negdje u sebi uživamo u tom udaranju. Oslobađanje energije jest olakšanje premda nije čisto i izravno, iako se ne ponašamo odgovorno kada to činimo. Dio nas uživa u istresanju negativnosti na nekoga drugoga. To se naziva negativnim zadovoljstvom. Njegovo je porijeklo u nižem ja.

Negativno zadovoljstvo i niže ja

Sigurna sam da se možete sjetiti osjećaja zadovoljstva prigodom nekakvoga negativnoga čina koji ste izveli. Svako je pokretanje energije, negativno ili pozitivno, ugodno. Takva djela donose zadovoljstvo, jer predstavljaju oslobađanje energije koja je bila pohranjena u nutrini.

Ako osjetite bol kad se energija pokrene prvi put, uvijek će je slijediti zadovoljstvo, jer oslobađanjem boli također oslobađate stvaralačku snagu koju uvijek doživljavamo kao zadovoljstvo.

Negativno zadovoljstvo dolazi od našeg nižeg ja. To je onaj dio nas koji je zaboravio tko smo. To je dio naše psihe koji vjeruje u odvojeni, negativni svijet i ponaša se u skladu s tim. Niže ja ne poriče negativnost. Ono uživa u njoj. Nastoji doživljavati negativno zadovoljstvo. Budući da ne negira negativnost poput maske, iskrenije je od prikrivenoga ja. Niže ja istinskije je u smislu svoje negativne namjere. Nema namjeru bili uglađenim. Sebe stavlja u prvi plan i pritom se ne ustručava.

Ono kaže: „Brinem za sebe, a ne za tebe“. Zbog svog svijeta odvojenosti ne može voditi računa i o sebi i o drugome. Uživa u negativnom zadovoljstvu i želi ga što više. Ono zna za bol unutar ličnosti i nema je namjeru ni na koji način osjetiti. Njegova je namjera održavati odvojenost i učiniti sve što treba kako ne bi osjećala bol.

Više ja

Naravno, tijekom procesa sazrijevanja ne odvaja se čitava naša psiha od srži. Dio nas je čist i pun ljubavi bez ikakvoga napora. Izravno je povezan s Božanskom osobnosti unutar nas. ispunjen je mudrošću, ljubavlju i hrabrošću.

U vezi je s velikom stvaralačkom snagom. Olakšava sve dobro što smo ostvarili u našim životima. To je dio nas koji nije zaboravio tko smo.

Gdje god postoje mir, radost i ispunjenje u vašem životu, tu se vaše više ja očitovalo kroz stvaralački princip.

Nikada ne smatrajte negativne dijelove vašega života izrazom vašega pravoga ja. Negativni dijelovi vašega života izraz su onoga što vi niste. Oni su primjeri kako se blokira izražavanje vašega istinskoga ja.

Namjera višega ja jesu istina, zajedništvo, poštovanje, osobnost, čista samosvijest i sjedinjenje sa Stvoriteljem.

Važnost namjere

Glavnu razliku između višega ja, nižega ja i prikrivenoga ja nalazimo u osnovama namjere na kojoj se temelji svaki od njih te u kvaliteti energije prisutne u svakoj interakciji koja je rezultat te namjere.

Ono što toliko zbunjuje u mnogim međuljudskim odnosima jest da se oni razlikuju s obzirom na namjeru koja stoji iza njih. Riječi koje izgovaramo mogu doći iz bilo kojega mjesta namjere – višega ja, nižega ja ili prikrivenoga ja.

Riječi same po sebi mogu govoriti jednu stvar, ali značiti drugu. Više ja uistinu tako misli kada kaže: „Mi smo prijatelji“.

Prikriveno ja misli: „Mi smo prijatelji dokle god sam ja dobar, a ti nikada ne smiješ ugroziti iluziju da jesam dobar.“

Niže ja kaže: „Prijatelji smo samo do granice koju dopuštam. Nakon toga, pazi! Ne približavaj se previše, jer ću te iskoristiti da bih dobio što želim i da bih izbjegao bol. Ako se previše približiš meni ili mojoj boli, ili me pokušaš spriječiti da dobijem to što želim, riješit ću te se“.

U tom slučaju riješiti podrazumijeva sve čime se neka osoba može zaustaviti. To može značiti jednostavno ne razgovarati s njom ili pobijediti je u prepirci ili igri snage ili otići sve do tjelesnog obračuna….

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Tjelesnu bol odvajajmo povlačeći svijest iz dijela tijela koji je u boli. Naše duševne i emocionalne patnje povlačimo u nesvjesno, stežući mišiće. Da bismo ih zadržali u nesvjesnom u životu stvaramo najrazličitije varke kojima od njih odvraćamo pozornost.

Možemo biti vrlo zaposlenima i postati radoholici. Ili krenuti suprotnim putem prema ljenčarenju. Mnogi od nas postaju ovisnicima o drogama, cigaretama, čokoladi ili alkoholu. Mnogi od nas postaju ovisnicima bivanja savršenima, najboljima ili najgorima. Projiciramo svoje probleme na nekog drugog i brinemo zbog njega umjesto da pokušamo riješiti vlastite probleme.

Da bismo izbjegli bol pogrešno usmjeravamo ili potiskujemo velike količine energije uključujući i ono što osjećamo u nekom trenutku i ono što jesmo u tom trenutku. Mislimo da to funkcionira.

Mislimo da možemo pobjeći osjećajima ili onome što jesmo, ali to ne ide. Cijena je visoka, no mi čak poričemo da cijena i postoji. A cijena je naš život.

Mislimo da je jedini način prekidanja sve te boli zaustavljanje energetskoga toka koji sadrži bol. Nažalost, energetski protok sadrži i sve ostalo. Bol je samo jedan njegov dio.

Kad zaustavimo negativno iskustvo boli, gnjeva, straha, zaustavljamo također pozitivno iskustvo, uključujući tjelesne, emocionalne i mentalne aspekte toga iskustva.

Mi čak i ne moramo biti svjesni toga procesa, jer od vremena kada dosegnemo razumsku dob, činimo to po navici. Ograđujemo naše rane. Ograđujući njih, ograđujemo i našu vezu sa svojim dubljim središtem ili srži.

Budući da stvaralački proces dolazi iz stvaralačke srži unutar nas, ogradili smo i svoj stvaralački proces. Mi smo doslovno zidom ogradili dublji dio nas samih od našega svjesnog poimanja i našega vanjskog života.

Zamrznuti psihički vremenski konglomerati

Potisnuta bol započinje veoma rano u našem djetinjstvu, često čak i prije rođenja, u maternici. Svaki put kad smo zaustavili protok energije zbog nekoga bolnoga događaja, zamrznuli smo taj događaj i u energiji i u vremenu.

To je ono što nazivamo blokadom u našem polju aure. Budući da se polje aure sastoji od energije-svijesti, blokada predstavlja zamrznutu energiju-svijest. Dio naše psihe povezan s tim događajem također se zamrzava u trenutku zaustavljanja boli. Ostaje zamrznutim sve dok ga ne otopimo. On ne sazrijeva poput nas.

Ako se događaj zbio kada samo imali godinu dana, taj dio naše psihe i dalje je star godinu dana. On će to i ostati, i ako se prizove, ponašat će se kao jednogodišnja osoba. Neće odrasti sve dok se ne iscijeli dovođenjem dovoljno energije u blokadu kako bi se istopila i započeo proces sazrijevanja.

Mi smo puni ovakvih vremenskih blokova energije-svijesti. Koliko dugo tokom dana odrasli čovjek djeluje iz svojeg odrasloga bića? Ne dugo. Mi neprestano djelujemo jedni na druge iz različitih zamrznutih psihičkih vremenskih blokova.

U nekim napetom međusobnom odnosu, svaka osoba može u jednoj minuti doživljavati stvarnost iz unutarnje odrasle osobe ili se može prebaciti u aspekt ranjenog djeteta određene starosti. To stalno prelaženje iz jednog aspekta unutarnje svijesti u drugi čini komunikaciju toliko teškom.

Iz neke duboke traume stvaramo predodžbeni zaključak koji se temelji na iskustvu. Kad se bilo koji sličan događaj ponovi u našem životu, naša će reakcija proizaći iz predodžbenog zaključka, a ne iz trenutačne situacije.

To će prouzročiti sve vrste pretjeranih emocionalnih reakcija koje ne odgovaraju toj situaciji. Naši predodžbeni zaključci određuju naše ponašanje koje zapravo teži ponovnom kreiranju trauma sličnih prvobitnoj.

Prepoznavanje naših predodžbi ključno je za transformacijske procese koji vode ka zdravlju i sreći. Puni smo takvih predodžbi oko kojih se nakupljaju zamrznutu psihički vremenski konglomerati.

Tijekom iscjeljivanja oslobađa se jedan mali zamrznutu psihički vremenski blok. Povećana količina energije oslobođene u polju aure tada automatski počinje oslobađati drugi, mali segment vremenskoga konglomerata, jer su oni ustvari energija.

Kad se dijelovi ljudske psihe koji nisu sazreli s ostalom osobnosti oslobode, oni započinju ubrzani proces sazrijevanja. On može trajati od nekoliko minuta do dvije godine, ovisno koliko je zamrznuta energija-svijest bila duboka, jaka i koliki dio psihe je prožela.

Kada se te energije jednoliko integriraju u ljudsko energetsko polje i vrate u osobni stvaralački životni proces, događaju se pozitivne promjene u životu osobe koja se iscjeljuje…

Izvor: Barbara Ann Brennan, Svjetlost se rađa – Put ka samo iscjeljenju

Korisno je podijeliti ženin tjelesni, duhovni, osjećajni i stvaralački život u odjeljke, jer tako može očekivati i pripremiti se za „ono što slijedi“, a to je u ovlasti instinktivne Divlje žene. Ona uvijek zna.

Pa ipak, tijekom vremena, kako su nestajali stari divlji rituali, tako su se skrivale i upute koje su mlade žene dobivale od starijih o tim urođenim ženskim fazama.

To vam nudim samo kao metaforu za psihički razvoj. Doba i faze ženina života predviđaju i zadatke koje valja ispuniti i stajališta koja trebamo zauzeti. Ne primjer, ako živimo dovoljno dugo da uđemo u psihičko mjesto i fazu maglovitih bića, mjesto gdje je svaka misao nova kao sutrašnji dan i stara kao početak vremena, onda ćemo se naći kako prihvaćamo još jedno stajalište, još jedan način gledanja a i otkrivanja i postizanja zadataka svijesti s te točke.

Te faze nisu čvrsto povezane s kronološkom dobi jer su neke žene od osamdeset godina razvojno gledano još uvijek u svojem ranom djetinjstvu, neke žene u dobi od četrdeset u psihičkom svijetu maglovitih bića, a neke dvadesetogodišnjakinje nose tolike ratne ožiljke kao dugovječne starice.

Doba nisu hijerarhijski poredana, nego jednostavno pripadaju ženskoj svijesti i porastu njihova duševnoga života. Svako doba predstavlja promjenu pristupa, promjenu zadataka i promjenu vrijednosti.

Empirijsko promatranje ženinog nemira, čežnje, promjene i razvoja vraća stare obrasce ili faze ženskoga života ponovno na svjetlo dana. Sve faze su ciklusi dovršavanja, starenja, umiranja i novoga života.

Slijede ciklusi od sedam godina koji se protežu kroz čitav ženski život. Svaki od njih ima svoje rituale i svoje zadatke.

0 – 7      doba tijela i sanjanja/socijalizacija uz očuvanje mašte

7 – 14    doba odvajanja a opet spajanja razuma i zamišljajnoga

14 – 21  doba novoga tijela/rano djevojaštvo/rastvaranje a opet zaštićivanje senzualnosti

21 – 28  doba novoga svijeta/novoga života/istraživanje svjetova

28 – 35  doba majke/učenje majčinstva za druge i sebe

35 – 42  doba tragača/učenje majčinstva za sebstvo/traženje sebstva

42 – 49  doba rane starosti/nalaženje daleka taborišta/ohrabrivanje drugih

49 – 56  doba podzemlja/učenje riječi i rituala

56 – 63  doba izbora/odabir svojega svijeta i posla koji još treba obaviti

63 – 70  doba kad postanemo čuvarica/preslagivanje svega naučenoga

70 – 77  doba podjetinjavanja/još više starosti

77 – 84   doba maglovitih bića/nalaženje više velikoga u malome

84 – 91  doba tkanja purpurnim koncem/razumijevanje tkanja života

91 – 98  doba eteričnoga/manje govorenja, više bivanja

98 – 105 doba daha

105 +    doba bezvremenosti

Za mnoge se žene prva polovica tih faza ženskoga znanja, recimo do dobi od četrdeset i nešto, premješta sa stvarnoga tijela instinktivnih dječjih spoznaja na tjelesno znanje duboke majke. No, u sljedećoj etapi faza, tijelo gotovo potpuno postaje unutarnji mehanizam osjeta, a žene postaju sve suptilnije.

Kako žena prolazi kroz te cikluse, tako se njezini slojevi obrane, zaštite, gustoće sve više smanjuju, sve dok joj ne počne prosijavati duša. Zapanjuje do koje mjere sve više osjećamo i vidimo kretanje duše unutar tjelesne psihe kako starimo.

Sedam je broj inicijacije. U arhetipskoj psihologiji postoji osvrt koji služi kao pomoć ženama da razlikuju zadatke koji ih čekaju, te kao navođenje njihova trenutačna položaja unutar podzemnoga svijeta.

To je osvrt iz prastarih odlika koje se pripisuju sedmorim osjetilima. Prema tom drevnom učenju, osjeti predstavljaju aspekte duše ili „unutarnje sveto tijelo“, pa valja raditi s njima i razvijati ih.

Postoji sedam osjeta pa tako i sedam područja zadataka: život, osjećaj, govor, okus, vid, sluh i njuh.

Kažu da su svi ti osjeti pod utjecajem neke energije s neba: vatra animira, zemlja daje novi osjećaj, voda daje govor, zrak daje okus, izmaglica daje vid, cvijeće daje sluh, južni vjetar daje njuh….

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima

To je ljubopitljivo biće, društveno, koji put pršti energijom, a koji put je nepomično. Reagira na podražaje koji obuhvaćaju osjete: na glazbu, kretanje, jelo, piće, mir, tišinu, ljepotu, tamu.

Upravo taj vid žene posjeduje strastvenost. Ta strastvenost je nalik na podzemnu vatru koja se rasplamsa pa se smiri, u ciklusima. S pomoću energije koja se tu oslobađa, žena djeluje onako kao misli da je prikladno. Ženina strastvenost nije samo stanje seksualnog uzbuđenja, nego stanje intenzivne osjetilne budnosti koje obuhvaća njezinu seksualnost, ali se ne ograničava na nju.

Dalo bi se mnogo toga napisati o iskorištavanju i zlouporabi ženine osjetilne prirode te o tome kako ona i drugi potiču vatru suprotno njezinim prirodnim ritmovima ili je potpuno pokušavaju ugušiti. No, usredotočimo se radije na jedan aspekt koji je žarko, definitivno divlji i koji isijava toplinu koja nas grije dobrim osjećajem. Tom se osjetilnom izrazu kod suvremenih žena pridaje malo pozornosti, a često je i u potpunosti zaboravljen.

Postoji vid ženine seksualnosti koji se u drevna vremena, nazivao svetim opscenim, ne onako kako mi danas rabimo tu riječ, nego u značenju duhovite seksualne mudrosti. Nekad su postojali kultovi božica koji su bili posvećeni razuzdanoj ženskoj seksualnosti. Nisu bili pogrdni, nego su se bavili predstavljanjem  dijelova nesvjesnoga koji su još i danas tajanstveni i uglavnom neistraženi.

Sama ideja seksualnosti kao nečega svetog, te posebno opscenosti kao oblika svete seksualnosti, ključna je za divlju prirodu. U drevnim ženskim kulturama postojale su božice opscenosti – a tako su ih nazivali zbog njihove bezazlene, a opet prepredene raskalašenosti. Postoje ostaci priča diljem svjetskih kultura koji su preživjeli razne čistke. Oni nam daju do znanja da opsceno uopće nije vulgarno, nego da prije nalikuje kakvom čarobnom, prirodnom biću koje bismo vrlo rado primili u goste i prihvatili kao najboljeg prijatelja.

Prije nekoliko godina, kad sam započela s pripovijedanjem priča o „prljavim božicama“, žene su se smiješile, a zatim smijale kad su čule za ženske pothvate, stvarne i mitološke, koji su se koristili seksualnošću u neku svrhu: da olakšaju tugu, izazovu smijeh, i tako isprave nešto što je pošlo naopako. Također me dojmilo kako su žene dolazile do praga kad su se smijale tim stvarima. Prvo su morale odbaciti naučeno koje im je govorilo da to ne priliči dami.

Vidjela sam kako u pogrešnoj situaciji ono što bi priličilo damama upravo guši ženu, umjesto da joj omogućuje disanje. Kako biste se smijali, morate biti u mogućnosti hitro udahnuti pa izdahnuti. Kineziologija nam govori da disati znači osjećati svoje osjećaje, pa kad ne želimo osjećati, onda prestanemo disati i zadržimo dah.

Kad se smije, žena uistinu prodiše, a kad to čini, onda možda osjeti nedopuštene osjećaje. A koji bi to mogli biti? Pa, ispostavi se da se ne radi toliko o osjećajima koliko o olakšanju za osjećaje, a u nekim slučajevima melemima za osjećaje, kao što su izbacivanje zaustavljenih suza i zaboravljenih sjećanja, ili pucanje lanaca oko senzualne osobnosti.

Shvatila sam da je važnost tih starih božica opscenosti u njihovoj sposobnosti da olabave ono što je pretijesno, da odagnaju nujnost, da dovedu tijelo u humor koji ne pripada razumu nego samome tijelu, da održavaju prohodnost tih prolaza. Opscene božice izazivaju protok važnih neuroloških i endokrinih lijekova kroz tijelo.

Malo opscenosti može pomoći u prekidanju depresije. Priče koje žene govore jedne drugima, one ženske priče koje se kreću od dvosmislenih do potpuno neukusnih potiču libido. One ponovno potiču vatru ženina zanimanja za život.

Spremite, dakle, te prljave pričice u svoju vidarsku škrinjicu. Ta mala pripovjedačka vrsta snažan je lijek. Smiješna, „prljava“ priča ne samo da uklanja depresiju, nego može izrezati ono crno srce iz bijesa, pa žena biva sretnija nego prije.

Ima nešto u tom seksualnom smijehu što se razlikuje od smijeha zbog pitomijih stvari. „Seksualni“ smijeh dopire  daleko i duboko u psihu, rastrese svakakve stvari, svira nam na kostima i izaziva protok bajnog osjećaja kroz tijelo. To je neki divlji užitak koji pripada psihičkom repertoaru svake žene.

Sveto i senzualno/seksualno žive vrlo blizu jedno drugome u psihi, jer obraćamo pozornost na njih zbog nekog osjećaja čuđenja koji ne proizlazi iz intelektualizacije, nego iz doživljaja na fizičkim putevima u tijelu, iz nečega što nas na trenutak ili zauvijek promijeni, protrese, dovede do vrhunca, izgladi naše bore, nauči plesnim koraku, pravom naletu života, bio to poljubac, vizija ili nešto drugo.

U svetom, opscenom, seksualnom, uvijek čeka neki divlji smijeh, kratki val tihoga smijeha, bapski zločesti smijeh, onaj piskutavi smijeh, smijeh koji je divlje životinjski.

Smijeh je skrivena strana ženske seksualnosti, fizički je, elementaran, strastven, osnažuje nas i stoga uzbuđuje.

To je seksualnost radosti, samo na trenutak, iskrene senzualne ljubavi koja leti slobodna, pa živi, umire i ponovno živi od vlastite energije.

Svet je jer je tako ljekovit.

Senzualan je, jer budi tijelo i osjećaje.

Seksualan je jer uzbuđuje i izazova valove užitka.

Nije jednodimenzionalan, jer smijeh je nešto što dijelimo sa sobom kao i s mnogim drugima.

Smijeh je najdivnija ženska seksualnost.

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima

Problem tajnih priča okruženih sramom jest taj da one odvajaju ženu od njezine instinktivne prirode, koja je uglavnom radosna i slobodna. Kad u psihi postoji neka mračna tajna, žena joj ne može doći ni blizu i zapravo se osigurava protiv kontakta s bilo čime što će je na to podsjetiti ili dovesti njezinu već ionako kroničnu bol do neke još intenzivnije razine.

Taj obrambeni manevar je uobičajen, pa, kao i posljedice traume, potajno utječe na odluke koje će žena donijeti u vanjskome svijetu: kojim filmovima, knjigama ili događajima se hoće ili neće baviti, čemu se hoće ili neće smijati, kojim interesima će se posvetiti. U tom se smislu događa zarobljavanje divlje prirode koja bi trebala biti slobodna da čini, bude i istražuje što god želi.

Kad postoji kakva sramotna tajna, onda uvijek postoji mrtva zona u psihi žene, mjesto koje ne osjeća i ne reagira pravilno na daljnje životne emotivne događaje, bilo njezine, bilo tuđe. Mrtva zona je pod velikom zaštitom. To je mjesto nebrojenih vrata i zidova. Međutim, nema načina da prevarimo Divlju ženu. Budući da psiha ima snažnu moć nadomještvanja, tajna će ionako pronaći izlaz, ako ne putem stvarnih riječi, a ono u obliku nagle melankolije, povremena i tajanstvena bijesa, raznim vrstama tjelesnih tikova, grčeva ili boli.

Tajna uvijek nalazi izlaz, ako ne izravnim riječima, onda somatski i to najčešće tako da je se ne može izravno rješavati i pomagati joj. Pa što onda žena čini kad otkrije da tajna izlazi? Juri za njom uz veliku potrošnju energije. Tuče je, umata i zakapa natrag u mrtvu zonu. Žena koja u sebi nosi tajnu iscrpljena je žena.

Tajne, kao i bajke i snovi, prate one iste energetske obrasce i strukture koje nalazimo u drami. No, umjesto da prate junačku strukturu, one slijede tragičnu. Junačka drama započinje junakinjom na putovanju. Koji put junakinja nije psihički budna, ili je previše slatka i ne primjećuje opasnost ili je doživjela zlostavljanje, pa čini očajničke korake zarobljena stvorenja. Bez obzira na to kako krene, junakinja na kraju pada u šake nečemu ili nekome što ili tko je stavlja na gadnu kušnju. Zatim se s pomoću svoje domišljatosti, i jer ima ljude kojima je do nje stalo, oslobađa i izađe snažnija iz svega toga.

U tragediji junakinju zgrabe, prisile ili otjeraju ravno u pakao te je konačno savlada činjenica da nitko ne čuje njezine krikove ili da zanemaruju njezine molitve. Ona gubi nadu, gubi dodir s dragocjenošću svojega života i malaksa. Umjesto da uživa u pobjedi nad nedaćama ili u mudrosti svojih odluka i svojoj izdržljivosti, biva ponižena i umrtvljena. Tajne koje žene čuvaju gotovo su uvijek junačke drame pretvorene u tragedije koje ničemu ne služe.

Postoje i dobre vijesti. Način na koji ćemo tragičnu dramu pretvoriti u junačku sastoji se u tome da otvorimo tajnu, kažemo nekome o njoj, napišemo drugi kraj, istražimo svoju ulogu u njoj i svoje atribute dok smo je trpjeli. Takvo učenje sastavljeno je od jednakog omjera boli i mudrosti. Preživljavanje toga predstavlja pobjedu dubokog i divljeg duha.

Ženama govore da su određeni događaji, odluke i okolnosti u njihovu životu, obično one povezane sa seksom, ljubavi, novcem, nasiljem ili drugim poteškoćama koje haraju čovječanstvom, krajnje sramotne prirode i stoga ne pružaju nikakvu mogućnost odrješenja. To nije točno.

Svatko će donijeti kakvu lošu odluku riječju ili djelom prije nego što postane pametniji i shvati kake posljedice to nosi sa sobom. Ništa na ovome svijetu ili u svemiru nije neoprostivo. Ništa što čovjek može učiniti, čini ili bi mogao učiniti nije neoprostivo. Baš ništa.

Sebstvo nije neka kaznena sila koja juri naokolo i kažnjava žene, muškarce  djecu. Sebstvo je divlji Bog koji razumije prirodu svih stvorenja. Često nam je teško „pravilno postupiti“, osobito kad nam oduzmu temeljne instinkte, uključujući intuiciju. Tada je teško razmišljati o ishodu unaprijed, umjesto tek gotova čina. Divlja duša posjeduje duboku sućutnu stranu koja računa i s tom činjenicom.

U arhetipu tajne, na dio ženine psihe pada neka čarolija poput kakve crne mreže, pa ona vjeruje da se tajna nikada ne smije otkriti, štoviše, ona mora vjerovati da će je, ako ipak otkriju tajnu, sav pošten svijet trajno prezirati. Zbog te dodatne prijetnje, zajedno s tajnom samom, žena ne nosi samo taj jedan teret nego dva.

Takvim se prijetećim čarolijama bave samo osobe koje borave u nekom malom, crnom prostoru svojega srca. Među osobama koje posjeduju toplinu i ljubav prema čovječnosti, događa se upravo suprotno. Takve bi osobe pomogle  pri izvlačenju tajne jer znaju da od nje nastaje rana koja neće zacijeliti sve dok toj stvari ne posvetimo razgovor i savjet.

Ako žena želi zadržati svoje instinkte i slobodno se kretati u svojoj psihi, onda može otkriti svoju tajnu jednom čovjeku od povjerenja te ih zatim izgovarati koliko god je potrebno. Obično ne dezinficiraju ranu samo jedanput, pa onda zaborave na nju, već je treba njegovati i ispirati nekoliko puta prije nego što zacijeli.

Kad se napokon tajna razotkrije, duši je potrebno da i govornik i slušatelj pokažu snažnu reakciju. Govornik se mora potruditi da ne umanji značenje te stvari. Veliki je blagoslov ako je slušatelj osoba koja može slušati punim srcem i cviliti, drhtati i osjetiti ubod boli u vlastitom srcu a ne srušiti se. Liječenje od tajne djelomice se sastoji od taga da je ispričamo tako da drugi budu ganuti. Tako se žena počne oporavljati od srama jer prima onu pomoć i njegu koja joj je nedostajala tijekom prvotne traume.

Dakle, pogledajte što vidite i ispričajte to nekome. Nikada nije prekasno. Ako smatrate da to ne možete naglas reći, napišite im. Odaberite osobu za koju instinktivno osjećate da je pouzdana. Ako vam je to draže, potražite psihoterapeuta koji zna kako izaći na kraj s tajnama. To će biti osoba koja ima milosti, koja ne trubi stalno o dobru i zlu, koja shvaća razliku između krivnje i kajanja i koja poznaje prirodu tugovanja i uskrisivanja duha.

Godinama su sve klasične psihologije pogrešno mislile da je žalovanje proces koji obavite jednokratno, po mogućnosti tijekom jedne godine, i da je time stvar završena. No, sad znamo što ljudi već stoljećima instinktivno znaju: da kod određenih ozljeda, šteta i posramljenosti žalovanje nikad nije gotovo, pri čemu je žalovanje zbog gubitka djeteta zbog smrt ili napuštanja jedno od najtrajnijih, ako ne i najtrajnije.

Ljudi se oporavljaju od najveće duševne tuge u prvih godinu-dvije nakon tragedije, ovisno o sustavu potpore koju čovjek prima i slično. Međutim, nakon toga osoba i dalje doživljava razdoblja aktivnog žalovanja. Premda se ta stanja sve više prorjeđuju i kraće traju, jakost žalovanja slična je ili jednaka onoj razdirujućoj boli kakvu je osoba osjetila prvi put.

Taj podatak nam pomaže da shvatimo normalnost dugotrajne tuge. Ako se tajna i ne otkrije, žalovanje se nastavlja do kraja života. Čuvanje tajni suprotno je prirodnoj samo zacjeljujućoj higijeni psihe i duha. To je samo razlog više da otkrijemo tajne koje čuvamo. Otkrivanje i žalovanje uskrisuju nas iz mrtve zone. To nam omogućuje da napustimo mrtvački kult tajni. Možemo žalovati, i to snažno žalovati, pa iz toga izaći umrljani suzama, a ne stidom. Možemo izaći iz toga produbljeni, potpuno priznati i ispunjeni novim životom.

Divlja žena će nas grliti dok žalujemo. Ona je instinktivno Sebstvo. Ona zna kako podnijeti naše vrištanje, naše jauke, našu želju za smrću bez umiranja. Ona će najbolje lijekove staviti na najgora mjesta. Ona će nam šaptati i mrmljati u uho. Ona će osjetiti bol zbog naše boli. Ona će to podnijeti. Ona neće pobjeći. Premda će biti ožiljaka, i to mnogih, valja upamtiti da je ožiljak u svojoj otpornosti i sposobnosti da podnese pritisak jači od kože….

Izvor: Clarissa Pinkola Estes, Žene koje trče s vukovima